Inkluzija migranata, izbjeglica, tražitelja azila, manjina, i osjetljivih skupina 

Hrvatska pati od pomanjkanja radnika, a posljednjih godina sve ih više dolazi iz inozemstva. Godine 2023. izdano je ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad, što u odnosu na 2022. predstavlja povećanje od 39 %.[1] Osim radnika doseljenika iz tradicionalnih zemalja porijekla kao što su Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Kosovo, sve veći broj radnika dolazi iz udaljenijih zemalja kao što su Nepal, Filipini, Indija, Bangladeš, Uzbekistan i Egipat.

Međutim, postojeći politički programi i mjere ne prate taj trend. Strani radnici u Hrvatskoj nailaze na velike poteškoće zbog jezičnih prepreka i nepoznavanja pravne regulative. Na primjer, mnogi svoje dozvole za boravak i rad pogrešno shvaćaju kao ugovore o radu. Pučka pravobraniteljica Republike Hrvatske – neovisna povjerenica koju imenuje Hrvatski sabor sa zadaćom da promovira i štiti ljudska prava, bori se protiv diskriminacije i izvještava o nepravilnostima u skladu sa Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti – prikuplja dokumente koji dokazuju mnogobrojne povrede pravā koje se odnose na uvjete rada stranaca. Radi njihovog rješavanja, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter objavila je na internetu dokument na hrvatskome i 11 drugih jezika kojima uobičajeno govore radnici iz udaljenijih trećih zemalja: „Informacije za (strane) radnike – Kako zaštititi svoja prava na radnom mjestu?”.[2] [3] Godine 2023. Grad Zagreb organizirao je besplatan tečaj hrvatskog jezika kao dio provođenja Akcijskog plana za provedbu Povelje Integrirajućih gradova za 2023. i 2024.[4] Međutim, na tečaju je zbog financijskih ograničenja bio raspoloživ samo ograničen broj mjesta. Također, interes je bio visok jer se tečajevi nisu nudili na nacionalnoj razini. Hrvatski zavod za zapošljavanje je 2024. započeo sa sufinanciranjem tečajeva hrvatskog jezika za specifične skupine ljudi uvođenjem „Vaučera za učenje hrvatskog jezika”, ali njih ne mogu koristiti ljudi pod međunarodnom zaštitom.[5]

Stoga je razina inkluzije migranata i tražitelja azila u Hrvatskoj općenito slaba, izvještava NSG. Krajem 2023. Hrvatska je, zajedno s još sedam zemalja, dobila upozorenje Europske komisije jer nije u cijelosti provela Direktivu o sezonskim radnicima. Proces pribavljanja dozvole stalnog boravka u Hrvatskoj može potrajati dvije godine, a ponekad čak i duže. To daleko premašuje zakonom propisani upravni rok od 60 dana.

Godine 2023. Hrvatska je odobrila azil za 50 ljudi, a supsidijarnu zaštitu za dva tražitelja. Taj je broj u oštrom kontrastu s 68.114 pojedinaca koji su u zemlji te godine zatražili međunarodnu zaštitu. K tome, u Hrvatsku je prema dublinskoj proceduri vraćeno 897 ljudi iz drugih zemalja EU-a.[6] Prihvatni centar za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu bio je 2023. predmet kritike zbog nehigijenskih uvjeta u kojima su korisnici bili primorani živjeti i pretrpanosti. To je pokazao i video snimak jednog tražitelja azila, a potvrđeno je i inspekcijama koje je naložila pučka pravobraniteljica. Među problemima koji su identificirani bili su prekoračenje kapaciteta prihvatilišta i nedostatan broj radnika za njegovo održavanje, što je dovelo do nehigijenskih uvjeta i rizika po zdravlje stanara i radnika koji se o njima brinu, kao što su svrab i ûši.[7] Uz to, u Prihvatnom je centru za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu između svibnja i kolovoza 2023., kada su obustavljene usluge organizacije Médecins du Monde, došlo do kritičnog pomanjkanja liječnika i zdravstvenih radnica i radnika. Nestašicu su uzrokovala zakašnjenja s raspisivanjem natječaja za projekte Fonda EU-a za azil i migracije (AMIF) koje provode Hrvatski Crveni križ i Médecins du Monde, jedine organizacije koje pružaju usluge u prihvatnom centru. Taj je prekid pogoršao ionako strašne uvjete života u prihvatilištu, što je djelovalo na zdravlje i dobrobit stanara.

[1] Ministarstvo unutarnjih poslova (2024.), Statistika izdanih boravišnih i radnih dozvola za god.

2023: https://mup.gov.hr/gradjani-281562/moji-dokumenti-281563/stranci-333/statistika-169019/169019

[2] Pučka pravobraniteljica (2024.) Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2023. godinu: https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2024/05/Izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2023._-1.pdf

[3] Pučka pravobraniteljica (2023), Informacije za (strane) radnike - Kako zaštititi svoja prava na

radno mjesto?: https://www.ombudsman.hr/hr/informacije-za-strane-radnike-kako-zastititi-svoja-prava-na-radnom-mjestu/

[4] Integriranje gradova (2024.), Eurocities Povelja o integraciji gradova: https://integratingcities.eu/charter/

[5] Hrvatski posao (2024), Vaučer za učenje hrvatskog jezika: https://vauceri.hzz.hr/en/

[6] Ministarstvo unutarnjih poslova (2023), Statistički pokazatelji tražitelja međunarodne zaštite do

31. prosinca 2023.: https://mup.gov.hr/pristup-informacijama-16/statistika-228/statistika-trazitelji-medjunarodne-zastite/283234

[7] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2024/05/Izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2023._-1.pdf

Primjerene plaće 

Nakon značajnog porasta nominalnih i realnih plaća u Hrvatskoj početkom 2023., u preostalom dijelu godine tempo se usporio. Jednokratno povećanje plaća za službenike javnih i državnih službi u srpnju 2023. ubrzalo je rast plaća u javnom sektoru, ali je usporen rast plaća u privatnom sektoru.[1] U drugoj polovini 2023. prosječne bruto plaće u Hrvatskoj nominalno su rasle za oko 4,7 %, s tim da je realni rast, korigiran prema inflaciji, bio 1,7 %.[2] U prvom kvartalu 2024. prosječne bruto plaće rasle su nominalno za 6 % u odnosu na prethodni kvartal. Jaz između nominalnog i realnog porasta plaća nastao je uslijed značajne inflacije cijena dobara i usluga kao što su hrana i bezalkoholni napitci, restorani i hoteli te zdravstvena zaštita. Povećani troškovi ovih osnovnih kategorija nerazmjerno pogađaju kućanstva s nižim prihodima.

Porast plaća, prema NSG-u, nije bio jednak u različitim sektorima. Premda je medijalna neto i bruto plaća nominalno povećana za 12,9 % odnosno 13,6 %, na realni porast plaća jako je utjecala inflacija. Najveće povećanje cijena zabilježeno je u sektorima kao što su hrana i bezalkoholni napitci (povećanje od 8,8 %), restorani i hoteli (12 %), zdravstvo (6,2 %) te rekreacija i kultura (5,9 %). Glede distribucije plaća, sektor proizvodnje odjeće doživio je smanjenje nominalne plaće od 1,7 %, što predstavlja značajno smanjenje realnih plaća. U drugim nisko plaćenim sektorima, kao što su proizvodnja tekstila, izrada proizvoda od kože, obrada drveta, proizvodnja namještaja te osobne usluge (npr. kemijsko čišćenje, frizerski saloni), došlo je do skromnog porasta nominalnih plaća između 2,5 % i 4,9 %, što je ispod stopa inflacije te je dovelo do pada realnih plaća. 

Pored navedenih sektora, u svim drugima u kojima je zabilježeno nominalno smanjenje plaća prosječna bruto plaća i dalje je iznad 2.000€ mjesečno, što je značajno više od hrvatskog prosjeka.[3] U 2023. godini prag rizika od siromaštva bio je godišnji prihod od 5.924€ po osobi ili 12.440€ po kućanstvu s dvoje odraslih i dva djeteta. Hrvatska stopa rizika od siromaštva za zaposlene porasla je s 4,7 % 2022. na 6,2 % 2023., premda NSG očekuje njen pad početkom 2024., nakon povećanja minimalne plaće.[4]

Godine 2024. minimalna bruto mjesečna plaća u Hrvatskoj povećana je u odnosu na 2023. za 140 €, čime se približila standardima EU-a o pravednim minimalnim plaćama definiranima Direktivom o primjerenim minimalnim plaćama.[5] Među drugim zakonodavnim promjenama početkom 2024. nalaze se izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak, kojim je povećan osobni odbitak plaće i povišen prag za obračunavanje poreza na dohodak, što je dovelo do blagog povećanja neto dohodaka. Međutim, NSG upozorava da bi te promjene mogle smanjiti državne prihode iz poreza na dohodak, što bi moglo nepovoljno utjecati na javne usluge.[6]  Među značajnim promjenama u javnom i državnom sektoru početkom 2024. nalazi se i novi Zakon o plaćama koji pojednostavnjuje sistem plaća u javnom i državnom sektoru podjelom 245.000 radnica i radnika u 16 platnih razreda i uvođenjem dodataka do 30 % na osnovi učinkovitosti rada. Međutim, iskazana je zabrinutost zbog ubrzanog procesa donošenja zakona i ograničenog savjetovanja s javnošću jer su ključni elementi reforme uređeni uredbama i pravilnicima.

[1] Hrvatska narodna banka (2023), Makroekonomska kretanja i prognoze

razvoja i predviđanja): https://www.hnb.hr/c/document_library/get_file?uuid=430396a0-6e21-0217-1e91-041409d7d0be&groupId=20182&p_auth=OKzZVokR

[2] Državni zavod za statistiku (2024.), Prosječne mjesečne neto i bruto plaće osoba

Zaposleni, po obračunskim razdobljima, 2023., Zagreb: https://podaci.dzs.hr/2023/en/58126

[3] Državni zavod za statistiku (2024.), Prosječne mjesečne neto i bruto plaće osoba

u plaćenom radnom odnosu za ožujak 2024.: https://podaci.dzs.hr/2024/en/76882

[4] Eurostat (2024.), Stopa zaposlenih u riziku od siromaštva: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tesov110/default/table?lang=en

[5] Narodne novine br. 125/2023 (2023), Uredba o visini minimalne plaće za 2024. godinu: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_10_125_1740.html

[6] Narodne novine br. 114/2023 (2023), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_10_114_1609.html

Stanovanje

Hrvatsko tržište nekretnina i dalje pokazuje značajne probleme, izvještava NSG. To posebno pogađa osjetljive demografske grupe kao što su mladi, prekarni radnici, umirovljenici, osobe s invaliditetom, tražitelji međunarodne zaštite, strani radnici i pripadnici romske nacionalne manjine. Vlada je u travnju 2023. najavila Nacionalni plan stambene politike do 2030., kojem je cilj rješavanje problema kao što su priuštivo stanovanje i visoki troškovi režija. Ali otvorenima ostaju pitanja pomanjkanja transparentnosti u izradi tog plana jer pri njegovoj izradi nije bilo savjetovanja s organizacijama civilnog društva i lokalnim samoupravama koje su bitne za djelotvorno provođenje plana. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, Nacionalni plan još nije dovršen. U drugoj polovici 2023. godine prosječna cijena kvadratnog metra novih stanova u Hrvatskoj porasla je na 2.278€, što je porast od 4 % u odnosu na 2022.[1] Priuštivost se smanjila; ljudima s prosječnom plaćom potreban je ekvivalent gotovo dvaju mjeseci rada da plate jedan kvadratni metar stana. Mladim ljudima kupnju doma otežavaju visoke cijene nekretnina i neregulirane cijene najma. Godine 2023. stopa rizika od siromaštva među stanarima povećala se na 31,7 %, što je porast od 5,5 postotnih poena u odnosu na 2022., uglavnom zbog sve viših troškova najma stanova, a to još pogoršava praksa neformalnih ugovora o najmu koji stanare ostavljaju bez zaštite. Nasuprot tome, stopa rizika od siromaštva među vlasnicima stanova porasla je za samo 1,1 postotnih poena, na 18,9 %.[2] Hrvatski program subvencioniranja kupnje nekretnina iz 2023., namijenjen pomoći u otplati stambenih kredita, naišao je na kritike, uglavnom zbog toga što javni novac usmjerava u privatne banke: dosad je država bankama uplatila 187 milijuna eura za stambene kredite građana.[3] Program također, kako je primijetila pučka pravobraniteljica, potiče kreditno zaduživanje i dostupan je samo kreditno sposobnima.[4] K tome, Hrvatska nema porez na nekretnine, što potiče bogate građane da investiraju u njih kao način da izbjegnu utjecaj ekonomskih fluktuacija, a to doprinosi velikom udjelu praznih stanova i previsokim cijenama nekretnina i najma – primjerice, u Zagrebu postoji 50.000 stanova u kojima nitko ne živi. Nizak paušalni porez potiče kratkoročno iznajmljivanje koje je prvenstveno namijenjeno turizmu.

Od 7.229 stanova u državnom vlasništvu, u prosincu 2023. prazno ih je bilo 1.373, a potrebna su i znatna ulaganja da ih se učini pogodnima za stanovanje, ističe pravobraniteljica. Godine 2023. prodana su 23 državna stana, a nije bio objavljen nijedan natječaj za davanje u najam stanova.[5] K tome, sistemska se pozornost ne pridaje socijalnom stanovanju, osobito za skupine u osjetljivoj situaciji kao što su beskućnici i žrtve obiteljskog nasilja. Propisi su fragmentirani, što otežava sveobuhvatno procjenjivanje i rješavanje problema. Uz to, mjere politike socijalnog stanovanja lokalnih i regionalnih samouprava jako su neujednačene, što dovodi do značajnih teritorijalnih dispariteta. Programima stambenog zbrinjavanja u gradovima Petrinji, Glini i Sisku zatvorena su sva kontejnerska naselja za one koji su ostali bez doma nakon potresa 2020., a više od 1.000 ljudi preseljeno je u prikladniji smještaj. Tim je programom utrošeno 13,1 milijuna eura na najam i privremeni smještaj za više od 2.000 pogođenih osoba. Na kraju, stambeni uvjeti stranih radnika u Hrvatskoj i dalje su neodgovarajući. Mnogi žive u substandardnim stanovima ili kontejnerskim naseljima blizu svojih radnih mjesta. Predložene izmjene Zakona o strancima namijenjene su poboljšavanju tih uvjeta, ali i dalje zabrinjava njihova provedba uslijed nedostatnog kapaciteta državnog inspektorata koji bi provedbu trebao kontrolirati.[6]

Dobra praksa

Pučka pravobraniteljica pohvalila je suradnju između Državnih nekretnina (državnog poduzeća koje upravlja nekretninama) i Hrvatskog zavoda za socijalni rad u pružanju jednokratne financijske potpore za pokrivanje troškova režija kada građani slabijeg financijskog stanja to ne mogu sami.[7]

Iskorijenjivanje siromaštva

Hrvatska stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti porasla je s 18 % 2022. godine na 19.3 % 2023., dok je prosjek EU-a za 2023. bio 21.4 %.[8] [9] Stopa je kod djece lagano porasla, a u jednoroditeljskim obiteljima bila je visoka (24,4 %). Isto se dogodilo i u grupi starijih građana (34,8 %), osobito samaca (59,9 %). Među starijima od 65 godina više su pogođene žene nego muškarci.[10] Prosječna neto mirovina je u ožujku 2024. bila 13 % viša nego u svibnju 2023., ali je medijalna neto mirovina bila niža, što ukazuje na to da je mnogo umirovljenika ostalo ispod linije siromaštva. Kako bi dopunili svoje mirovine, u travnju 2024. 28.735 umirovljenika radilo je do pola radnog vremena. Vlada je tijekom 2023. davala jednokratne novčane potpore kako bi ublažila rastuće troškove života, čime je te isplate faktički pretvorila u redovnu potporu umirovljenicima.24 Krajem travnja 2024.[11] samo je 17,6 % registriranih nezaposlenih primalo naknadu za nezaposlene.[12] Međutim, najviša naknada za nezaposlene i dalje nije dovoljna da primatelji pređu iznad granice siromaštva. U svojem godišnjem izvještaju za 2023. godinu pučka pravobraniteljica istaknula je da osnovica zajamčene minimalne naknade u Hrvatskoj nije ažurirana gotovo dvije godine te stoga ne drži korak s rastućim troškovima života. Izrazila je i zabrinutost zbog opadanja broja korisnika te naknade za siromašne i preporučila provođenje analize pada broja korisnika zajamčene minimalne naknade.[13] Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, od korisnika zajamčene minimalne naknade može se tražiti da mjesečno obave 60 do 90 sati neplaćenog rada za opće dobro kako bi i dalje primali naknadu. NSG to kritizira kao prisilni rad koji korisnike naknade lišava osnovnih radničkih prava. Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek i Centar za mirovne studije zatražili su u prosincu 2023. procjenu ustavnosti te mjere.[14] Jedna je pozitivna promjena koja je stupila na snagu u srpnju 2023. godine to što je ukinuta praksa zabilježbi na nekretnine korisnika naknade kao jamstva protiv neopravdanih isplata. Međutim, sistem i dalje opterećuje sporost obrade predmeta uslijed manjka socijalnih radnika i radnica. To izaziva značajna kašnjenja rješavanja korisničkih zahtjeva, osobito u hitnom odobravanju naknada, zapaža pravobraniteljica u svom godišnjem izvještaju.[15]

Međutim, po sudu NSG-a, pokazatelji na osnovi dohotka, kao što je stopa rizika od siromaštva, ne prikazuju u potpunosti životne uvjete. Pokazatelji materijalne deprivacije otkrivaju da 41,4 % kućanstava ne može podmiriti neočekivane troškove, a 39,4 % ne može sebi priuštiti jednotjedni odmor izvan mjesta stanovanja. NSG to ističe kao uzrok za zabrinutost. Još je jedan kritični problem beskućništvo. Vlada procjenjuje da postoji 400 do 500 beskućnika, ali to jako odstupa od procjene Hrvatske mreže za beskućnike o 2.000 osoba. Taj raskorak utječe na političke mjere i jedan je od čimbenika zbog kojih ne postoji nacionalna strategija borbe protiv beskućništva, niti dovoljan broj mjesta u skloništima. Problem još pogoršava kriminalizacija skitnje i prosjačenja, koja perpetuira stigmu i pojačava marginalizaciju beskućnika, dok birokratske prepreke otežavaju beskućnicima da dođu do usluga socijalne i zdravstvene skrbi, uključujući i osnovno zdravstveno osiguranje.[16] [17] [18]

Pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi

U Hrvatskoj opada kvaliteta i dostupnost zdravstvene skrbi, a u posljednjih pet godina broj pritužbi pučkoj pravobraniteljici povećao se za 54 %. Godine 2023. mnogo je građana imalo poteškoće doći do zdravstvene skrbi zbog nedostupnosti usluga, manjka liječnika, nedostatka informacija, administrativnih prepreka ili sporog sustava koji ne uspijeva zadovoljiti potrebe pacijenata[19] Obavezno zdravstveno osiguranje u teoriji pokriva cjelokupno stanovništvo Hrvatske: zaposleni plaćaju doprinose zdravstvenim fondovima u korist svih ljudi u društvu putem indirektnih doprinosa na svoje bruto plaće na solidarnoj osnovi, a zaštita ekonomski neaktivnih pojedinaca i osjetljivih skupina financira se transferima iz državnog budžeta. Međutim, NSG ukazuje na značajne praktične poteškoće za građane. Godine 2023. je, prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO), u sustavu bilo osigurano prosječno 4.107.750 osoba.[20] Prema izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju iz travnja 2023., nezaposleni osiguranici moraju se osobno javljati HZZO-u svaka tri mjeseca kako bi potvrdili svoj status.[21] To je dovelo do toga da je gotovo 106.000 ljudi do roka u srpnju izgubilo osiguranje zbog nejavljanja[22] NSG ta pravila smatra diskriminirajućima. Slične su kritike navele pučku pravobraniteljicu da zatraži provjeru ustavnosti tih izmjena zakona. Mnoge se osobe ne mogu osobno javljati u poslovnice HZZO-a zbog invaliditeta, zdravstvenih ili financijskih prepreka, a zakon ne predviđa iznimke. Premda je HZZO obećao izuzeće u slučaju ozbiljnih zdravstvenih tegoba, to nije zakonska obaveza pa postoji rizik proizvoljnog odlučivanja službenika.

Većina pružatelja usluga zdravstvene skrbi u Hrvatskoj još je uvijek u javnom vlasništvu, ali raste broj privatnih pružatelja. Javni sustav ima velike poteškoće s manjkom osoblja, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Znatno je pomanjkanje radnika u obiteljskoj medicini, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, zdravstvenoj zaštiti žena te u dentalnoj medicini. Kritičan je problem starenje radnika u hrvatskom zdravstvenom sustavu jer je 16 % liječnika starije od 60 godina, a 4 % posto njih su umirovljenici koji rade nepuno radno vrijeme. K tome, 2023. godine Hrvatsku je napustilo 147 liječnika.[23] Nedostatak medicinskog osoblja pridonosi dugim listama čekanja na dijagnostičke i terapijske postupke, što utječe na dostupnost zdravstvene skrbi i pravodobno liječenje. Unatoč tim poteškoćama, nije postavljeno nikakvo tijelo za praćenje i upravljanje ljudskim resursima u zdravstvenoj zaštiti, a posljednji strateški plan istekao je 2020. godine. Godine 2023. Ministarstvo zdravstva najavilo je reformu radi skraćivanja lista čekanja do kraja godine zapošljavanjem vanjskih suradnika, otvaranjem dodatnih klinika u poslijepodnevnim satima i subotom te povećavanjem raspoloživosti termina.[24] Međutim, NSG izvještava da bi sustav ostao nedostatan čak i kad bi se ostvarilo taj cilj. Manjak radnika posebice pogađa ruralna područja, što komplicira pristup zdravstvenoj skrbi. Od 2016. liječnicima je dopušten istovremeni rad u javnim i u privatnim zdravstvenim ustanovama, ali NSG to kritizira kao štetno: pacijenti su u javnom sektoru izloženi dugom čekanju zbog pomanjkanja radnika, pa često moraju plaćaju privatne usluge kod tih istih liječnika.

Stopa smrtnosti od karcinoma u Hrvatskoj je viša od prosjeka EU-a, premda je stopa učestalosti karcinoma u skladu s ostatkom EU-a. Taj se disparitet pripisuje neadekvatnom pristupu zdravstvenoj skrbi, pomanjkanju zdravstvenih profesionalaca i centara za radioterapiju, ograničenim kapacitetima za liječenje, slaboj koordinaciji skrbi, nedovoljnom broju kreveta u palijativnoj skrbi i kašnjenju primjene Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi (2023. – 2026.). Usluge mentalnog zdravlja u lokalnoj zajednici nedovoljno su razvijene, osobito izvan većih gradova poput Zagreba. Značajna je oskudica psihijatara i manjak smještajnih kapaciteta za bolničku i dnevnu skrb, dok se izrada akcijskih planova predviđenih Strategijskim okvirom za razvoj mentalnog zdravlja do 2030. odlaže. Istraživanje projekta P.R.O.T.E.C.T. – „Testiranje 5C modela pozitivnog razvoja mladih: tradicionalno i digitalno mobilno mjerenje“ – ističe alarmantne stupnjeve problema s mentalnim zdravljem među učenicama i učenicima hrvatskih srednjih škola, uključujući stres, depresiju, a u nekim slučajevima i razmišljanje o samoozljeđivanju i samoubojstvu.[25]

[1] Državni zavod za statistiku (2024.), Cijene prodanih novih stanova, drugo polugodište

2023: https://podaci.dzs.hr/2023/en/58618

[2] Državni zavod za statistiku (2024.), Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti 2023.:

https://podaci.dzs.hr/2024/en/77039

[3] Agencija za promet i posredovanje u prometu nekretnina (2023), Put do subvencioniranja

stambeni krediti: https://apn.hr/subvencionirani-stambeni-krediti/put-do-kredita

[4] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#

[5] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#

[6] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#

[7] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#

[8] Eurostat (2023), Životni uvjeti u Europi - siromaštvo i socijalna isključenost: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Living_conditions_in_Europe_-_poverty_and_social_exclusion&oldid=584082

[9] Državni zavod za statistiku (2024.), Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti: https://podaci.dzs.hr/2024/en/77039

[10] Državni zavod za statistiku (2024.), Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti: https://podaci.dzs.hr/2024/en/77039

[11] Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (2024.) Statistički podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje: https://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/listalice/mediji/2024/3-2024-travanj-2024/index.html  

[12] Hrvatski zavod za zapošljavanje (2024.) Mjesečni statistički bilten, godina XXXVII./2024., br. 4: https://www.hzz.hr/app/uploads/2024/02/HZZ-bilten-04_2024.pdf

[13] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2023/

[14] CMS (2023), Tiskovna konferencija: Zakon o socijalnoj skrbi grubo krši Ustav

Republika Hrvatska i međunarodni ugovori): https://www.cms.hr/hr/prekarni-rad-i-nezaposlenost/konferencija-za-medije-zakon-o-socijalnoj-skrbi-grubo-krsi-ustav-rh-i-medunarodne-ugovore

[15] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:  https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2023/

[16] Državni zavod za statistiku (2024.), Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti: https://podaci.dzs.hr/2024/en/77039

[17] HMB (2024) Hrvatska mreža beskućnika: https://beskucnici.info/ . Podaci se mogu pronaći listanjem stranice.

[18] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:  https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2023/

[19] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:  https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2023/

[20] Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (2024.), Izvješće o poslovanju HZZO-a za 2023. godinu: https://hzzo.hr/sites/default/files/inline-files/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20poslovanju%20HZZO-a%20za%202023.%20godinu_1.pdf

[21] Narodne novine br. 33 (2023), Izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_03_33_583.html

[22] Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (2024.), Izvješće o poslovanju HZZO-a za 2023. godinu: https://hzzo.hr/sites/default/files/inline-files/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20poslovanju%20HZZO-a%20za%202023.%20godinu_1.pdf

[23] Digitalni atlas hrvatske medicine (2024): Liječnici u inozemstvu  https://atlas.hlk.hr/atlas/

[24] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu: https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#

[25] Varaždinska županija (2024.), Predstavljeni rezultati istraživanja projekta PROTECT: Simptomi suicidalnosti u porastu među mladima: https://www.varazdinska-zupanija.hr/vijesti/predstavljeni-rezultati-istrazivanja-projekta-p-r-o-t-e-c-t-medu-mladima-rastu-simptomi-suicidalnosti.html

Omogućavanje prostora za djelovanje organizacija civilnog društva 

CIVICUS Monitor određuje građanski prostor Hrvatske kao „Sužen”, i taj se status ne mijenja još od 2018.[1] Ta klasifikacija znači da se, premda se pojedinci i organizacije civilnog društva mogu služiti svojim pravima na slobodu udruživanja, mirno okupljanje i izražavanje, ta prava često krše uznemiravanjem, zatvaranjem ili nasrtajima na kritičare vlastodržaca, kao i prekomjernom silom tijekom demonstracija i političkim pritiskom na medije.

Pred Hrvatskom su značajni izazovi stvaranja i omogućavanja okvira za rad civilnog društva. Njegov je institucionalni okvir, prema NSG-u, cijelo desetljeće nefunkcionalan, a i dalje se pogoršava. Najhitnije je pitanje nepostojanje Nacionalnog plana za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva za razdoblje 2023.-2030.[2] To je ključan političko-programski dokument za civilno društvo, koji je trebao zamijeniti prethodnu Strategiju stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2012. do 2016. Savjet za razvoj civilnog društva glavno je savjetodavno tijelo za suradnju između vladinih tijela i civilnog društva, a ono nije ostvarilo značajniju suradnju. Nakon novih izbora Savjeta u srpnju 2023., ono je, prema informacijama NSG-a, održalo samo dvije sjednice.

Organizacije civilnog društva i dalje imaju teškoća s pristupom Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) zbog pretjeranih administrativnih uvjeta koje uglavnom postavljaju hrvatske institucije odgovorne za upravljanje fondovima EU-a te neadekvatno planiranih natječaja. Do svibnja 2024. objavljeno je samo 10 natječaja. ESF+ prvenstveno podržava organizacije koje pružaju socijalne usluge, a nijedan nacionalni natječaj nije predviđen za zagovaračke projekte usmjerene na upravljanje, ljudska prava, vladavinu prava, korupciju ili transparentnost. Još uvijek nedostaje nacionalno financiranje programā ljudskih prava, posebice aktivnosti direktne zaštite ljudskih prava, istraživanja i zagovaranja ljudskih prava. Prema NSG-u, premalo je natječaja posvećeno hitnim socijalnim problemima, a financiranje kratkoročnih projekata i dalje ugrožava održivost rada organizacija civilnog društva (OCD). U studenom 2023. predstavnici Zelenog foruma sastali su se s hrvatskim Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Vladinim Uredom za udruge. Raspravljali su o problemima financiranja, sudjelovanja u sektorskim analizama te pitanjima sufinanciranja vezanima uz projekte koji dobivaju financijsku potporu iz programa LIFE, instrumenta EU za financiranje djelovanja za okoliš i klimu.[3]

Faktično zatvaranje javnog prostora u Hrvatskoj već nekoliko godina ograničava slobodu okupljanja. Nakon napada na vladinu zaštitu, od listopada 2020. za javnost je ogradom gotovo potpuno zatvoren Trg sv. Marka u Zagrebu, na kojem su sjedišta Vlade, Sabora i Ustavnog suda. Zbog toga je izmijenjena Uredba o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja. Kao odgovor, organizacije civilnog društva predvođene Gongom – istaknutom organizacijom za zaštitu demokratskih prava – zatražile su u srpnju 2023.[4] ocjenu ustavnosti tog prijedloga pred Ustavnim sudom; u siječnju 2024. zahtjev je odbačen.

Godine 2023. i 2024. organizacije civilnog društva u Hrvatskoj, posebice Gong, bile su izložene pojačanom nadzoru i kritikama vlade premijera Plenkovića. Službenici Vlade i članovi vladajuće stranke optuživali su Gong zbog političke pristranosti i manipulacija.[5] Predsjednik vlade također je napao i druge organizacije, kao što je Centar za mirovne studije (CMS), optužujući ih da opstruiraju pristup Hrvatske šengenskom prostoru. Kao odgovor, CMS je optužio vladu se služi tim optužbama kako bi odvratila pozornost od unutrašnjih propusta u upravljanju te socijalnih pitanja kao što su siromaštvo i manjkavosti pravosudnog sustava[6] Ti napadi, povezani s nastojanjima da se civilno društvo delegitimira kampanjama na društvenim mrežama, pojačavaju zabrinutost zbog erozije slobode izražavanja i neovisnosti civilnog društva u Hrvatskoj.

Uključenost OCD-ova u građanski dijalog

U Hrvatskoj postoje značajne poteškoće s pristupom informacijama, koji je jedno od temeljnih prava za organizacije civilnog društva. U pribavljanju ključnih informacija Gong trpi zakašnjenja s odgovorima i odbijanja davanja informacija, kao u slučaju imena posebnih savjetnika ministra hrvatskih branitelja. Rečeno im je da do kašnjenja s odgovorima i odbijanja davanja odgovora dolazi zbog brige o zaštiti podataka.[7] Pomanjkanje transparentnosti Ministarstva pravosuđa u objavljivanju informacija koje se odnose na Zakon o izbornim jedinicama dovelo je do zakonskih reperkusija.[8]  Izbor Anite Markić, državne službenice za koju je rečeno da je sudjelovala u pisanju tog zakona, za novu povjerenicu za informiranje izaziva sumnje u moguć sukob interesa i pristranost zbog netransparentnog načina na koji je taj zakon pripremljen i odbijanja davanja informacija o tome.

Javno savjetovanje predmet je kritika kao puki postupak pro forma, a komentare OCD-ova u savjetovanjima u procesu odlučivanja vladina tijela često zanemaruju. Premda je 2023. primljeno više od 19.000 komentara, prihvaćen je ili djelomično prihvaćen samo malen postotak, što ukazuje na dosljedno nisko uvažavanje preporuka OCD-ova. Pučka pravobraniteljica Republike Hrvatske naglasila je propuste državnih tijela da daju transparentna objašnjenja svojih odluka o zakonodavnim prijedlozima i prijedlozima političkih programa i mjera.

Nadalje, nastavila se praksa uključivanja državno organiziranih nevladinih organizacija (GONGO) u pripremu politika, što ometa sudjelovanje OCD-ova koji se bave tim temama. Međutim, u posebnim slučajevima primijećeni su i pozitivni primjeri, kao što je uključivanje predstavnica i predstavnika OCD-ova u radne grupe za izradu akcijskih planova o ljudskim pravima i diskriminaciji. [9]

[1] CIVICUS (2023), Hrvatska: https://monitor.civicus.org/country/croatia/

[2] Europska komisija (2023.), Izvješće o vladavini prava za 2023. – poglavlje o vladavini prava za državu

pravna situacija u Hrvatskoj: https://commission.europa.eu/system/files/2023-07/27_1_52610_coun_chap_croatia_en.pdf

[3] Sunce (2023), Nakon 10 godina zagovaranja – ovako financiranje ekoloških OCD-a

Poboljšano: https://sunce-st.org/vijesti/nakon-deset-godina-zagovaranja-evo-kako-se-financiranje-okolisnih-organizacija-civilnoga-drustva-poboljsava/

[4] GONG (2024.): https://gong.hr/en/

[5] Telegram (2023), Plenković mrtav-ozbiljan: SDP organizirao incidente na granici prema

spriječiti ulazak u Schengen: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/plenkovic-mrtav-ozbiljan-sdp-je-organizirao-incidente-na-granici-da-bi-sprijecio-ulazak-u-schengen/

[6] Centar za mirovne studije (2023), Facebook objava:   https://www.facebook.com/share/p/tNakyvz1z2dgghgU/

[7] Gong (2024), Posebni savjetnici pod posebnim tretmanom unatoč svom utjecaju, Oni su

ne smatra se odgovornim za sukob interesa: https://gong.hr/en/2024/01/29/special-advisors-under-special-treatment-despite-their-influence-they-are-not-held-accountable-for-conflict-of-interest/

[8] Gong (2024), Posebni savjetnici pod posebnim tretmanom unatoč svom utjecaju, Oni su

ne smatra se odgovornim za sukob interesa: https://gong.hr/en/2024/01/29/special-advisors-under-special-treatment-despite-their-influence-they-are-not-held-accountable-for-conflict-of-interest/

[9] Ured pučkog pravobranitelja (2024.), Izvješće pučkog pravobranitelja za 2023. godinu: https://www.ombudsman.hr/hr/download/izvjesce_pucke_pravobraniteljice_za_2023_godinu/?wpdmdl=18399&refresh=6606ba1ca73541711716892

Pristup energiji i siromaštvo  

Godine 2023. hrvatska vlada poduzela je nekoliko mjera radi adresiranja problema energetskog siromaštva. Uredba o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije regulirala je cijene električne energije, termalne energije i plina. U početku je bila u primjeni do ožujka 2023., ali je produžena do rujna 2024.[1] K tome, vlada je maksimalnu mjesečnu subvenciju koja je na raspolaganju osjetljivim korisnicima energije povisila sa 66,36 na 70,00 eura. Neka tijela regionalne i lokalne samouprave nastavila su s potporom građanima pružanjem jednokratne pomoći ili subvencioniranjem cijena energije, premda se regije u tim mjerama značajno razlikuju.

Međutim, i dalje ima poteškoća. Hrvatsko pravo još ne poznaje pojam energetskog siromaštva, a u nastojanjima da se ono ublaži pristupa se političkim mjerama u različitim sektorima koje obuhvaćaju energetske, građevinske i politike socijalne zaštite; međutim, slaba je koordinacija među njima, što onemogućuje sustavan pristup problemu. Premda su na raspolaganju instrumenti za ublažavanje energetskog siromaštva, mnogi ih građani i građanke još uvijek nisu svjesni. Pučka pravobraniteljica već je odavno preporučila stvaranje vodiča kojim bi se građane informiralo o njihovim pravima i o raspoloživim formama naknada, kao što su programi pomoći ljudima izloženima energetskom siromaštvu, ili oni koji im pomažu u pokrivanju troškova kućanstva.[2]  K tome, ne postoji jedinstven sistem sprečavanja ili olakšavanja energetskog siromaštva u cijeloj Hrvatskoj, što dovodi do neujednačene primjene političkih programa i mjera, koja ovisi o ekonomskoj razvijenosti pojedinih regija. Dok neke lokalne samouprave daju jednokratne isplate za troškove režija ili ogrjev, druge nude niske mjesečne iznose pomoću kojih je teško kupovati ogrjev ako ga se u cjelini mora platiti odjednom. Taj disparitet podcrtava potrebu za dosljednijim nacionalnim pristupom. I dalje nije poznato kako su vladine izmjene energetskih propisa djelovale na ukupno energetsko tržište i suzbijanje energetskog siromaštva. NSG preporučuje automatsko pokretanje postupka ostvarivanja naknada za osjetljive kupce energije, kako određuje Zakon o socijalnoj skrbi. To je posebice važno za starije ljude bez pristupa internetu, kojima može biti teško samostalno pokretati takve postupke. Tu preporuku podržava i pučka pravobraniteljica.[3]

[1] Narodne novine br. 32/2024 (2024), Izmjene i dopune Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_03_32_489.html

[2] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu: https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#

[3] Pučka pravobraniteljica (2024.), Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu: https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/#