Uključivanje migranata, izbjeglica, azilanata i manjina

Postoji ozbiljan i trajan nedostatak politika za stvarno uključivanje migrantskih radnika, migranata i tražitelja azila, izvješćuje NSG. Hrvatskoj manjka radna snaga, pa stranci sve više dolaze da popune otvorena radna mjesta. U 2024. godini, izdano je ukupno 206 529 radnih dozvola, što je za skoro 20% više nego u 2023. Ova tendencija rasta je nastavljena u 2025., i izdano je preko 72 000 radnih dozvola samo u prva dva mjeseca. Primjećuje se kontinuiran rast broja migranata iz udaljenih zemalja kao što su Nepal, Indija, Filipini, Bangladeš, Uzbekistan i Egipat.

U svom Nacionalnom izvješću Vijeću EU, Hrvatska vlada je istakla više kampanja i inicijativa koje bi trebale pokazati veću otvorenost društva i angažiranost na suzbijanju diskriminacije.[1] Neovisno istraživanje provedeno od strane Centra za mirovne studije (CMS) utemeljeno na ispitivanju javnog mnijenja pobija ove tvrdnje. Umjesto njih, istraživanje pokazuje ukorijenjene i raširene predrasude hrvatskog društva prema migrantima, nacionalnim manjinama i drugim ranjivim skupinama.[2] Štoviše, ovi podaci ukazuju da nastojanja službene politike nisu uspjela znatno popraviti postojeće stavove u društvu.

Premda su migranti česta tema javne rasprave, Hrvatska nema migracijsku niti integracijsku politiku. Ova praznina vrlo negativno pogađa tražitelje azila koji se suočavaju s više stupnjeva negativnih predrasuda ovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti.[3] To se posebno odnosi na Arape i muslimane koji čine znatan dio tražitelja azila. Podaci anketa pokazuju da trećina ispitanika pokazuje strah za sigurnost i kulturu prema Rusima. Nasuprot tome, na temelju ispitivanja, ukrajinski azilanti koji uživaju privremenu zaštitu u velikoj su mjeri prihvaćeni. Općenito, samo 34% ispitanika je izrazilo podršku tražiteljima azila, dok 21% vjeruje da nacionalne manjine predstavljaju prijetnju hrvatskom društvu. Štoviše, jaka osjećanja da manjine „iskorištavaju sustav“ ili imaju „povlašten“ položaj su česta i potkrijepljena medijskim i političkim stavovima. To ima ozbiljne posljedice po ove ugrožene skupine, jer se Romi, Srbi i muslimani suočavaju s visokim stupnjem isključenosti i stigmatizacije. Spolna orijentacija i identitet su također razlog diskriminacije. Kao rezultat, LGBTQI+ osobe su stigmatizirane i postoji veća vjerojatnost njihove socijalne isključenosti. Ali vlada nije usvojila sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv društvenih podjela i promicanje multikulturalizma i inkluzije. Ne postoji sustavno praćenje diskriminatornih stavova, kao ni učinkovitosti mjera za promicanje tolerancije. Izmjene i dopune Zakona o strancima iz 2024. nisu uvele sveobuhvatnu imigracijsku politiku. Nadalje, pučka pravobraniteljica navodi da ne dobiva informacije o provedbi Nacionalnog plana za migracije kao što je predviđeno Strategijom demografske revitalizacije. Ova strategija s jedne strane potiče Hrvate da ostanu u zemlji nastojeći stvoriti okruženje koje pruža podršku obiteljima i mladima, a s druge je usmjerena na povratak migranata i veze s hrvatskom dijasporom.[4]  Akcijski planovi za borbu protiv diskriminacije i zaštitu i promicanje ljudskih prava trebali su pokriti 2024. i 2025. godinu. Međutim, podneseni su na javno savjetovanje tek krajem 2024. i stupili su na snagu u veljači 2025. Nacrt Akcijskog plana za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita nije podnesen na javno savjetovanje do početka 2025., pa se morao otvoriti novi postupak izrade nacrta.[5]

Nepostojanje sveobuhvatnog okvira produljuje i jezične barijere, i dalje jednu od najvećih prepreka integraciji migrantskih radnika, azilanata i izbjeglica. Ona ih znatno sprječava u ostvarenju ekonomskih i socijalnih prava, kao i u pristupu stanovanju, zaposlenju, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju. Odgovarajuća komunikacija sa zdravstvenim radnicima je teška zbog jezičnih barijera koje su bitna prepreka i pri pružanju potrebnih zdravstvenih usluga. To je nepoželjno iz više kutova gledanja. Povećava vjerojatnost da će se bitni elementi anamneze i terapije izgubiti u prijevodu. A zdravstvene usluge mogu biti i uskraćene zbog nedovoljne jezične podrške. NSG ukazuje da su ova pitanja vrlo problematična. Sa stanovišta privatnosti i zaštite podataka, potreba za prevođenjem povećava mogućnost curenja osjetljivih podataka o pacijentima, posebno kad su poslodavci ti koji nastupaju kao prevoditelji i ponekad zlouporabljuju ovu ulogu, koristeći povjerljive informacije za raskid ugovora s radnicima. Sa stanovišta prava radnika, jezične barijere dodatno opterećuju zdravstvene djelatnike. Uspostavljanje elektroničke baze podataka za najčešće govorene jezike trećih zemalja moglo bi pomoći rješavanju nekih od ovih pitanja, jamčenjem da samo ovlašteni tumači mogu obavljati ovu važnu funkciju. Takva baza podataka bila bi dostupna različitim javnim tijelima i institucijama na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Opisano rješenje bi se moglo testirati u okviru projekta SINERGY koji je sufinanciran od strane Fonda za azil, migracije i integraciju Europske unije, a provodi ga Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ULJPPNM). Ovaj ured nastoji uspostaviti suradnju na različitim razinama pri provedbi međunarodnih i nacionalnih normi za državljane trećih zemalja u Hrvatskoj. Jedno od dostignuća projekta i Ureda je osnivanje Savjetodavne skupine državljana trećih zemalja i osoba migrantskog porijekla, čiji je cilj, između ostalog, jamčenje da će njihovo gledište biti uzeto u obzir za integracijske politike (poboljšanja) na svim razinama odlučivanja.[6]

Osim toga, uz izazove s kojima se suočavaju zbog jezične barijere, migrantski radnici su diskriminirani i kad pokušavaju pristupiti sustavu zdravstvenog osiguranja. Oni su pritom osiguranici za svoju djecu, pa se tako znatno uvećavaju troškovi polica osiguranja, posebno u obiteljima s više djece. Nezaposlene osobe pod međunarodnom zaštitom također imaju poteškoće jer ne mogu dobiti matični broj osigurane osobe (MBO). Ovo im u velikoj mjeri otežava administrativne postupke, a znači i da nisu priznate kao osobe s obveznim zdravstvenim osiguranjem, pa sprječava njihov pristup najvišoj razini zaštite, čak i kad imaju pravo na istu javnu zdravstvenu skrb kao i osigurane osobe.[7] Bez ovog obveznog osiguranja, moraju plaćati sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite i druge izdatke, što povećava njihove troškove za zdravstvo, dok ih s druge strane liječnici opće prakse često odbijaju kao pacijente zbog administrativnih poteškoća koje nosi njihov status. Pritom, bez MBO-a, nezaposlene osobe pod međunarodnom zaštitom nemaju pristup elektroničkim uslugama sustava zdravstvenog osiguranja, kao što su usluge zakazivanja pregleda i elektroničko podnošenje zahtjeva za naknadu troškova. Djeca pod međunarodnom zaštitom su posebno ugrožena jer pedijatri često odbijaju da ih liječe iz istih razloga, a ne mogu dobiti MBO jer su pod međunarodnom zaštitom.

Djeca izbjeglice imaju probleme i s pristupom školovanju. Ako su završila osnovnu školu, djeca od 15 do 18 godina se upućuju izravno na obrazovanje odraslih umjesto u srednju školu. Međutim, obrazovanje odraslih je za njih neprikladno, a i skuplje je od redovnog srednjoškolskog obrazovanja.

Migrantski radnici se često služe aplikacijama za prijevod njihovih ugovora o radu s hrvatskog. To može biti problem, jer mogu ne razumjeti jasno svoja prava i obaveze. Uz to, migrantski radnici često žive u neprikladnom i zajedničkom smještaju, posebno kad im ga pronalazi poslodavac. Javna prihvatilišta za tražitelje azila su prema izvješćima nepodobna zbog ozbiljnih higijenskih problema kao što su žohari, stjenice ili nepravilna raspodjela osnovnih potrepština. Pozitivan pomak u ovom području su izmjene i dopune Zakona o strancima koje uređuju uvjete stanovanja za migrantske radnike.[8] Još jedna pohvalna inicijativa je Centar dobrodošlice grada Zagreba koji je otvoren 2024. i djeluje kao jedinstvena točka za informacije i podršku uključivanju u društvo. Svrha centra je borba protiv socijalne isključenosti i izolacije ovih skupina.

Bez obzira na hitne i goruće probleme nastale zbog jezične barijere, pristup tečajevima hrvatskog jezika je i dalje kompliciran, a nadležno ministarstvo još uvijek nije ispunilo svoju zakonsku obvezu provođenja rješenja. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) daje mogućnost pristupa osnovnim tečajevima hrvatskog jezika osobama pod privremenom zaštitom i migrantskim radnicima. Prema izmjenama i dopunama Zakona o strancima, radnicima migrantima u sektorima kao što su graditeljstvo, turizam, ugostiteljstvo, proizvodnja i prehrambena industrija, nude se vaučeri za programe učenja jezika. Međutim, u Izvješću pučke pravobraniteljice se ističe zabrinutost zbog dostupnosti ovih programa. Izvješće pučke pravobraniteljice jest godišnje izvješće o ljudskim pravima u Hrvatskoj koje se podnosi Saboru.[9] Problemi koje navodi se odnose na udaljenost, vrijeme u koje su tečajevi organizirani i model učenja engleski – hrvatski, što isključuje osobe koje ne govore engleski.[10] Uz to, osobe pod međunarodnom zaštitom ne mogu pristupiti tečajevima hrvatskog jezika putem sustava vaučera HZZ-a.

Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava je pozitivno ocijenio Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje 2021.-2027., ali je izrazio zabrinutost zbog neprekidne diskriminacije i marginaliziranja ove skupine. Odbor je preporučio dodatne mjere za poboljšanje pristupa Roma obrazovanju, zaposlenju, stanovanju i zdravstvenoj zaštiti. U Izvješću pučke pravobraniteljice i od strane nevladinih organizacija se i dalje ističe de facto segregacija romske djece u osnovnim školama: romski učenici pohađaju ili potpuno segregirane ili nadzastupljene razrede. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, u školskoj 2024.-2025. godini bilo je 85 takvih razreda s preko 1 000 djece.[11]Postoje programi stipendija za romsku djecu, kao npr. 108 stipendija koje je dodijelio grad Zagreb za školsku 2022.-2023. Uz njih, 54 romskih studenata je dobilo stipendiju Ministarstva znanosti i obrazovanja za više obrazovanje. Ističe se i Program podrške za odgoj i obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine koji omogućuje smještaj u studentske domove za 11 studenata. Posebne upisne kvote na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu uključuju i jedno mjesto za polaznika romskog porijekla.

Kvalitetne radne dozvole (za državljane trećih zemalja)

Došlo je do određenih pozitivnih pomaka u radnom statusu stranih radnika u Hrvatskoj, izvješćuje NSG. Ipak, bitni problemi opstaju u postupku zahtjeva za radnu dozvolu i kod povezanih prava radnika migranata i drugih prava radnika. Radnici migranti i dalje se suočavaju s nepoštivanjem radnih prava kao što su: rad bez dozvole za rad i boravak, neisplaćivanje plaća ili njihovo djelomično plaćanje u gotovini, nezakoniti prekovremeni rad, uskraćivanje prava na odmor, neprijavljivanje ozljeda na radu, nepostojanje ugovora o radu, nezakoniti otkaz i uznemiravanje od strane poslodavaca. Većina ovih situacija se ne prijavljuje zbog straha od otkaza ili deportacije. NSG ne može sa sigurnošću ustvrditi hoće li izmjene i dopune Zakona o strancima povećati poštivanje prava radnika migranata i prijave kršenja ovih prava.

Ipak, 2025. je stupilo na snagu nekoliko izmjena Zakona o strancima koje nastoje zaštititi kako migrantske, tako i domaće radnike od dumpinga plaća, s pozitivnim učinkom na situaciju radnika migranata.[12] Uređeni su uvjeti smještaja koji pruža poslodavac da bi se suzbilo često neodgovarajuće stanovanje. Potreban je dovoljan stupanj nadzora kako bi se ukinula ova vrsta iskorištavanja.

Trajanje dozvola za rad i boravak je produljeno s jedne na tri godine. Radnicima migrantima se sad dozvoljava i razdoblje od 60 dana nezaposlenosti dok ne pronađu novog poslodavca, a postupak promjene poslodavca dok je dozvola važeća je pojednostavljen.[13] Sve ovo predstavlja bitan napredak u odnosu na prethodnu situaciju, kad su i radna i boravišna dozvola bile vezane za konkretna radna mjesta, pa bi gubitak zaposlenja automatski značio i gubitak ovih dozvola. Ipak, i dalje postoje izazovi. Obnovljeno je samo oko jedne četvrtine dozvola. Nadalje, podnošenje zahtjeva u zemlji i prijelaz s jednog statusa na drugi su ograničeni, pa migranti obično dobivaju odluke o promjeni statusa prekasno, tj. nakon što se vrate u zemlju porijekla ili nakon što su protjerani. Podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je u 2024. godini odbijeno 257 državljana trećih zemalja koji su prethodno imali radnu i boravišnu dozvolu.[14] Od njih, 250 je izgubilo radnu i boravišnu dozvolu na zahtjev poslodavaca i bez obavještenja radnika.

Izmjene i dopune zakona također sadrže više odredbi protiv diskriminacije. Između ostalog, ugovori o zaposlenju više ne smiju sadržati uvjete koji bi državljane trećih zemalja stavili u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike. Slično tome, njihove plaće ne mogu biti niže od plaća drugih radnika u istim, sličnim ili povezanim djelatnostima. Međutim, najveći problemi su i dalje vezani za transparentnost i odgovornost poslodavaca tijekom postupka dodjele radnih dozvola. Poslodavac je taj koji podnosi zahtjev za izdavanje i produljenje radne dozvole preko elektroničkog sustava, ali radnik migrant ne može provjeriti je li zahtjev stvarno i podnesen. To može dovesti do situacije u kojoj radnici migranti rade ilegalno i ne znajući, što im poslije može onemogućiti ozakonjenje svoje situaciju i stjecanje prava na socijalnu skrb. Centar za mirovne studije (CMS) je 2024. podnio prijedlog izmjene Zakona o strancima prema kojoj bi se radnicima migrantima omogućilo da vide stanje svog zahtjeva i drugu dokumentaciju vezanu za radnu i boravišnu dozvolu na platformi e-Građani.[15] Međutim, prijedlog CMS-a nije uvršten u izmjene i dopune Zakona o strancima iz 2025. Jedini službeni odgovor Ministarstva unutarnjih poslova je bio da će se „razmotriti dalja digitalizacija, ovisno o tehničkim i drugim uvjetima“, premda za prijedlog CMS-a nije bila potrebna dalja digitalizacija, budući da radnici migranti već imaju pristup platformi e-Građani.

Još jedan izazov s kojim se suočavaju radnici migranti pri ostvarenju i zaštiti njihovih prava je vrlo ograničen pristup pravosuđu. Besplatna pravna pomoć je dostupna samo onim migrantima čije zemlje nude istu takvu zaštitu hrvatskim državljanima.[16] Kratko trajanje boravka radnika migranata dalje ograničavaju korisnost, učinkovitost i brzinu mehanizama podnošenja pritužbi. Spajanje obitelji je također teško ostvariti, jer Zakon o strancima zahtijeva da radnik migrant ima odobren privremeni boravak neprekidno tijekom najmanje godinu dana.[17] U izmjenama i dopunama Zakona o strancima uveden je izuzetak glede mlađe djece koja se mogu pridružiti roditelju vlasniku radne dozvole prije isteka razdoblja od jedne godine.[18] Međutim, budući da je spajanje obitelji povezano s prihodima i vrstom dozvole boravka, radnicima s niskim plaćama je ovo pravo praktično nedostupno. Put ka dugotrajnim boravišnim dozvolama i integraciji se teško prelazi, a kriteriji su strogi. Zakon zahtijeva neprekidni boravak tijekom pet godina, ali računanje ovog razdoblja se često vraća na početak zbog prekida pravnog statusa. Manjak čvrstih programa uključivanja kod pristupa obrazovanju, zdravstvenom osiguranju i socijalnim uslugama pridonosi poteškoćama radnika migranata. Puno migrantskig radnika se također suočava s problemima stjecanja mirovinskih prava. Dok u Europskoj uniji zakoni i bilateralni sporazumi kojima se koordinira socijalna skrb uređuju mirovinska prava većine migranata „Zapadnih“ zemalja, Balkana i Europe, veliki broj migranata iz Azije i Afrike je ugroženo zbog nepostojanja bilateralnih ugovora (izuzeci su Sjeverna Makedonija, Turska i Južna Koreja). Tako ovi migranti plaćaju mjesečni doprinos mirovinskom sustavu, ali im mirovina neće biti isplaćena.

[1]     Ministarstvo unutarnjih poslova (2024), “Statistike izdanih dozvola za boravak i rad za 2024. godinu”: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2025/1/Mjese%C4%8Dne%20statistike%20prosinac%202024.pdf

[2] CPS (2025), “Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: prijetnja, susret, suživot?”: https://www.cms.hr/en/publikacija/stavovi-prema-strancima-i-manjinama-u-hrvatskom-drustvu-u-2024-godini-prijetnja-susret-suzivot/

[3] Centar za mirovne studije (2024.), “Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: prijetnja, susret, suživot?”: https://www.cms.hr/wp-content/uploads/Stavovi_prema_strancima_i_manjinama_u_hrvatskom_drustvu_u_2024._godini_prijetnja_susret_suzivot-1.pdf

[4] Zakon o strancima, Narodne novine br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025; Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine (Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033., Narodne novine br. 36/2024 ; Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. (Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024.)”: https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2025/05/Izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2024.-godinu-2.pdf

[5] Pučka pravobraniteljica RH (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. (Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024.)”: https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2025/05/Izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2024.-godinu-2.pdf

[6] Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske korisnik je projekta SINERGIJA – Osiguravanje sinergijskog pristupa integraciji državljana trećih zemalja, sufinanciranog od strane Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) Europske unije.

[7] Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, čl. 69, NN 70/15, 127/17, 33/23, 17/25.

[8] Zakon o strancima, Narodne novine br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025

[9] Za više informacija o hrvatskoj pučkoj pravobraniteljici: https://www.ombudsman.hr/en/about-us/

[10] Pučka pravobraniteljica RH (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. (Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024.)”: https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2025/05/Izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2024.-godinu-2.pdf

[11] Isto.

[12] Zakon o strancima, Narodne novine br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025

[13] Zakon o strancima, Narodne novine br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025, članak 103 (a)

[14] Pučka pravobraniteljica RH (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. (Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024.)”: https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2025/05/Izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2024.-godinu-2.pdf

[15] Komentari dostupni ovdje: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/EconReport?entityId=26636

[16] Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći), Narodne novine br. 143/2013, 98/2019, članak 5.: https://www.zakon.hr/z/286/zakon-o-besplatnoj-pravnoj-pomoci

[17] Zakon o strancima, Narodne novine br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025, članak 62 (2)

[18] Zakon o strancima, Narodne novine br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025, članak 62 (3)

Primjerene plaće

Plaće u Hrvatskoj su općenito narasle od 2024. godine. U prvom tromjesečju 2025. prosječna mjesečna plaća povećala se za 9,2 % u nominalnom iznosu, na 1 448 €, te za 5,8 % u realnom iznosu. Međutim, 40% radnika u Hrvatskoj, najviše u sektoru proizvodnje, primalo je u 2024. godini plaću ispod 1 070 eura.[1] Podaci Eurostata pokazuju da je srednja vrijednost ekvivalentnog neto dohotka u Hrvatskoj – koji pokazuje prilagođeni godišnji dohodak po različitim tipovima kućanstava – iznosila 12 344 EUR u 2024, dok je prosječni dohodak bio 13 411 EUR. Ove znamenke su znatno ispod europskog srednjeg dohotka od 21 651 EUR i prosjeka od 24 556 EUR.[2]

Inflacija je znatno utjecala na realnu vrijednost plaća u Hrvatskoj. Harmonizirani indeks potrošačkih cijena je uvećan za 4,3% u ožujku 2025., ali je njegov utjecaj na više bitnih vidova života bio teži. Cijene hrane i bezalkoholnih pića su narasle za 5,1%; stanovanje, voda, struja, plin i druga goriva, za 4,9%; troškovi zdravstvenog osiguranja za 5,4% te obrazovanja za 5,4%.[3] Kao odgovor, vlada je uvela gornju granicu cijena za 30 prehrambenih proizvoda u rujnu 2024., kojoj je dodano još 40 u veljači 2025. kad je usvojen i Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena. Ovaj zakon obvezuje maloprodajne trgovce da pruže nesmetan pristup elektroničkim alatima za usporedbu cijena u realnom vremenu, kako bi klijenti mogli pratiti promjene cijena.[4]

NSG izvješćuje da oko 95 000 radnika na minimalnoj plaći u Hrvatskoj trpi povećan financijski pritisak, između ostalog i zbog inflacije.[5] U posljednjim godinama vlada je postavila minimalnu plaću na vlastitu inicijativu i bez sudjelovanja socijalnih partnera. Sindikati ukazuju da unatoč rastu minimalne plaće, plaće u velikom dijelu kopanija se nisu povećale. Slijedom toga, razlike u plaćama među kvalificiranim i nekvalificiranim radnicima opadaju što može uzrokovati odljev kvalificiranih radnika. Nadalje, Eurostat navodi da je stopa rizika od siromaštva zaposlenih osoba narasla za 2,2 postotna boda, do 8,4% u 2024.[6]

[1]     Državni zavod za statistiku (2025.), “Zaposleni po djelatnostima”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/96936.

[2] Eurostat (2025.), “Prosječni i medijan dohotka prema dobi i spolu”: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/ilc_di04__custom_17388474/default/table?lang=en

[3] Državni zavod za statistiku (2025.), “Indeksi potrošačkih cijena”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/97216

[4] Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena, Narodne novine br. 40/2025: zakon.hr/z/842/zakon-o-iznimnim-mjerama-kontrole-cijena

[5] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/;Eurofound (2025.), “Život i rad u Europi 2024.”: https://www.eurofound.europa.eu/en/publications/2025/living-and-working-europe-2024

[6] Eurostat (2025.), “Stopa rizika od siromaštva zaposlenih prema dobi i spolu”: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/ilc_iw01/default/table?lang=en&category=livcon.ilc.ilc_ip.ilc_iw

Stanovanje

Cijene stambenih objekata u Hrvatskoj su u 2024. godini i dalje znatno rasle, kako kod najma, tako i kod kupnje. Oni su preko 10% skuplji u odnosu na 2023., dok su čak i između trećeg i četvrtog tromjesečja 2024. cijene narasle za 1,4%.[1] Ovo sve više otežava pristup stanovanju ekonomski ugroženim skupinama, jer mirovine i socijalna davanja nisu povećani zajedno s cijenama.

Prvi Nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj, usvojen u ožujku 2025,[2] teoretski predstavlja pozitivan pomak, ali ima više manjkavosti u nacrtu i izradi, navodi NSG. Glavni cilj plana je pružiti građanima priuštivo stanovanje koje ispunjava određenestandarde adekvatnosti. Međutim, plan ima i druge, transverzalne ciljeve. Oni obuhvaćaju smanjenje emigracije, nuđenje stambenih rješenja mladima, bolji pristup stanovima za skupine kao što su starije osobe i radnici u deficitarnim zanimanjima; te na koncu osiguravanje zelene, kružne i održive stambene politike.

NSG ističe da organizacije civilnog društva (OCD) nisu dobile priliku da smisleno i značajno sudjeluju u postupku izrade nacrta. Iako se u planu tvrdi da su ove organizacije uključene u izradu, doprinos je ustvari došao od udruga lokalnih vlasti. Prave OCD nisu bile dio radnih skupina plana, pa su neke organizirale samostalne inicijative za promicanje javne rasprave.[3]

Drugi problem koji naglašava NSG je loše definirano područje primjene plana. Umjesto „priuštivog stanovanja“, navodi da se plan odnosi na „kategorije članova (/građana) koji se nalaze između granice siromaštva i prosječne plaće“, čime se jasno i namjerno isključuju osobe koje žive ispod granice siromaštva. Osobe s plaćama iznad razine prosječnih su također isključene, iako bi im zbog drugih okolnosti mogla biti uskraćena mogućnost pristupa priuštivom stanovanju. Marginalizirane skupine kao Romi i beskućnici su također isključene kao takve. S druge strane, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima se prvenstveno bavi stambenom situacijom stranih radnika. [4]Ovaj Zakon utvrđuje da smještaj koji poslodavac pruža stranom djelatniku mora ispuniti određene životne, zdravstvene i sigurnosne norme. Također navodi da najamnina ne smije biti previsoka u usporedbi s neto plaćom stranog radnika i kvalitetom smještaja.

Treći problem plana stambene politike jest nepostojanje pratećeg plana socijalnog stanovanja. Kao što je spomenuto, osobe ispod granice siromaštva i beskućnici su isključeni iz plana, pa se oni moraju oslanjati na politike socijalnog stanovanja. Međutim, u službena statistika o beskućnicima u Hrvatskoj smatra se netočnom, te ona znatno podcjenjuje broj beskućnika. Dok se u službenim podacima navodi broj od samo 803 osobe u beskućništvu, organizacije civilnog društva drže da ih je najmanje 2 000, a vjerojatno oko 5 000.[5] NSG smatra da je glavni razlog ove razlike to što službeni podaci uključuju samo dvije vrste beskućnika: one s prebivalištem registriranim u Zavodu za socijalni rad i one koje je Zavod uputio na prenoćište. Međutim veliki broj beskućnika ne koristi i ne može koristiti ove vrste smještaja za prenoćište jer je prostor ograničen. Mnogi veći gradovi u Hrvatskoj nemaju prihvatilišta niti smještaj za noćenje, premda su na to obvezni.[6] Izvješće pučke pravobraniteljice pokazuje da 11 od 22 grada nema nikakav privremeni smještaj za beskućnike. Situacija je posebno teška u istočnoj Hrvatskoj, jer postoji samo jedno prihvatilište, u Osijeku.[7]

Objekti za beskućnike nude samo prenoćište, ne i trajni smještaj. Druga, trajnija rješenja, kao što su domovi socijalne skrbi i udomiteljske obitelji imaju duge liste čekanja.[8] Beskućne osobe većinom nemaju prijavljeno mjesto boravka. Ovo im onemogućuje ostvarivanje prava u okviru sustava socijalne i zdravstvene skrbi, za koje je nužno posjedovanje osobne iskaznice i prijavljenog prebivališta. Uz to, iako veliki broj korisnika usluga namijenjenih beskućnicima posjeduje mjesto boravka, ono je obično neprikladno, ističe NSG. Ova mreža također naglašava rastući broj beskućnika koji ne mogu raditi – slično kao starije osobe, osobe s mentalnim poteškoćama i osobe koje se bore protiv ovisnosti. Navedeni rast ukazuje na bitne manjkavosti sigurnosne mreže sustava socijalne skrbi. Potreban je sveobuhvatan odgovor na ove izazove, kao npr. nacionalni plan za borbu protiv beskućništva kao dodatak Nacionalnom planu stambene politike. Ovakav nacionalni plan se spominje na Europskoj platformi za borbu protiv beskućništva, ali on ne predstavlja konkretnu strategiju. Radi se više o širokoj strategiji za borbu protiv siromaštva, u kojoj se borba protiv beskućništva navodi kao prioritet, ali ne uključuje specifične akcije i ciljeve za rješavanje tog pitanja.

Primjer dobre prakse:

Pula je prvi grad u Hrvatskoj koji je razvio socijalnu stambenu politiku za beskućnike preko programa „Stanovanje prvo“(Housing First), u čijem su središtu osobe u situaciji beskućništva.[9] Daje prvenstvo brzom pristupu stalnom stanovanju, što se dopunjava individualiziranim uslugama podrške kao što su pomoć pri zaposlenju, pristup zdravstvenom osiguranju i reintegraciji u zajednicu. Ne postavlja preduvjete kao što su trijeznost, zaposlenje ili sudjelovanje u programu rehabilitacije. Projekt nastoji pridonijeti umanjenju prepreka s kojima se beskućnici susreću u društvu i pružiti im trajan smještaj dok ne prevladaju te prepreke.

Iskorijenjivanje siromaštva

NSG izvješćuje da siromaštvo pogađa znatan broj hrvatskih državljana. Stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti podigla se na 20,3% u 2024. godini, što je jedan postotni bod više u odnosu na 2023., dok se istodobno ova stopa u EU smanjila u istom razdoblju.[10] Uz to, NSG navodi znatne regionalne razlike u stopama rizika od siromaštva i broju ljudi u riziku od siromaštva. S jedne strane se nalazi glavni grad Zagreb s relativno niskom stopom rizika od siromaštva od 9,7%. S druge, Panonska Hrvatska u kojoj je stopa rizika od siromaštva visoka i iznosi 29,7%.

Više društvenih skupina ima uvećanu stopu rizika od siromaštva. Ova stopa je posebno visoka kod jednočlanih kućanstava – 51,8%. Stopa rizika od siromaštva za obitelji s troje ili više djece je narasla za 3 postotna boda i dostigla 23,5%.[11] Kod nezaposlenih iznosi 40,5%,[12] te je i dalje izuzetno visoka, bez obzira na smanjenje od 4,7 postotnih bodova od 2023. NSG ukazuje na vrlo slabu pokrivenost naknadama za nezaposlene uslijed ove visoke stope. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da je stopa pokrivenosti u travnju 2025. bila 23,5% - među najnižima u Europi.[13] Glavni razlog su restriktivni uvjeti za stjecanje ovog prava. Uz to, javni izdaci za nezaposlene iznose samo 1,7% ukupnih izdataka za socijalnu skrb, što je manje od EU prosjeka koji iznosi 3,9%.[14] Europska komisija je u svom Izvješću za Hrvatsku u okviru Europskog semestra navela da naknade za nezaposlene ne pružaju primjerenu sigurnosnu mrežu za radnike.[15] Izvješće dalje ukazuje da samozaposleni i zaposleni na određeno vrijeme slabo koriste ove naknade. Unesene su samo manje zakonodavne promjene glede uvjeta stjecanja prava na temelju izvješća, kao što su smanjenje uvjeta prethodnog rada s devet na šest mjeseci za djelatnike mlađe od 30 godina, i povećanje naknade za 5 postotnih bodova od 91. do 180. dana nezaposlenosti.[16] Ove izmjene ne utječu bitno na uvjete stjecanja prava, pa tako i ne pridonose smanjenju rizika od siromaštva među nezaposlenima.

Treća društvena skupina u visokom riziku od siromaštva su stariji ljudi, čija je stopa rizika od siromaštva narasla za 2,2 postotna boda, do 37% u 2024. Ovi postotci su viši za određene skupine s posebnim socijalnim karakteristikama.[17] Stopa za muškarce je 32,7%, dok je za žene 40,1%, što svjedoči o velikoj razlici među spolovima. Za starije osobe koje žive same stopa je 61,4%. Postoje dvije vrste naknada za starije osobe. Rezidualni sustav nacionalnih naknada za starije osobe dostupan je svim osobama starijim od 65 godina koje ne primaju mirovinu, a iznos naknade se mijenja samo jednom godišnje, u siječnju. Oko 18 000 starijih osoba koristi ovu naknadu. U siječnju 2025. je uvećana na 154,50 EUR, ali je i dalje nedostatna za pokrivanje troškova života. Druga vrsta naknada je sustav mirovinskog osiguranja koji se revidira 1. siječnja i 1. srpnja svake godine. Ali i ovo ne djeluje primjereno: 34,2% umirovljenika je u riziku od siromaštva, unatoč rastu mirovine. Uvećanje se povezuje s indeksom potrošačkih cijena i prosječnom bruto plaćom u Hrvatskoj. Tako je prosječna neto mirovina iznosila 569,69 EUR, što je i dalje ispod granice siromaštva.[18] Premda su uvedene neke pozitivne mjere tijekom promatranog razdoblja, one nisu usmjerene na trajno poboljšanje mirovinskog sustava. Na primjer, svim umirovljenicima je isplaćena jednokratna gotovinska naknada u prosincu. Međutim, pravo na ovu naknadu nije bilo uvjetovano provjerom imovinskog stanja, pa su ju primili i dobrostojeći umirovljenici, premda im nije bila potrebna. Izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju se još uvijek raspravljaju u Hrvatskom saboru. Ove izmjene su općenito pozitivne, kao npr. uvođenje dodatka na mirovinu, promjena izračuna prilagodbe, uvećanje porodiljskog dopusta za majke do 12 mjeseci. S druge strane, izmjene dozvoljavaju umirovljenicima da rade puno radno vrijeme zadržavajući 50% iznosa svojih mirovina. Trenutačno hrvatski umirovljenici mogu raditi do četiri sata dnevno i maksimalno do 20 sati tjedno.[19] U ožujku 2025., 22 060 umirovljenika je iskoristilo ovu priliku i a ovaj broj će se vjerojatno uvećati. Cilj je potaknuti umirovljenike da rade, umjesto stvaranja sustava koji će im omogućiti dostojan život nakon aktivne karijere. NSG ovo smatra štetnim, naročito ako se uzme u obzir opća nedovoljnost mirovina u Hrvatskoj.

Ni Hrvatski sustav minimalnog zajamčenog dohotka, tj. zajamčena minimalna naknada (ZMN) nije učinkovit u borbi protiv siromaštva. To je u velikoj mjeri posljedica vrlo niske naknade, od 160 EUR mjesečno, daleko ispod granice siromaštva koja je postavljena na 617,25 EUR mjesečno po osobi.[20] Iznos ZMN-a utvrđuje jednom godišnje hrvatska Vlada, koja ne pruža jasnu metodu izračuna. Europska komisija u Izvješću za Hrvatsku Europskog semestra navodi da je stopa pokrivenosti ZMN-om već bila niska, te da i dalje pada, unatoč rastućem broju ljudi u riziku od siromaštva.[21] Nadalje, NSG ističe da korisnici i dalje moraju raditi oko 60 do 90 neplaćenih sati mjesečno, ili se izlažu riziku gubljenja prava na ZMN. U analizama organizacija civilnog društva se često ističe vrlo problematična narav ove obveze: ona krši više ljudskih prava, uključujući zabranu prisilnog rada i pravo na socijalnu zaštitu.[22] Korisnici ZMN-a su također isključeni iz dva paketa mjera namijenjenih ublaženju posljedica inflacije, posebno uvećanja cijena energije, premda se čini da obračun ZMN-a ne uzima u obzir inflaciju.[23] Sve ovo jasno pokazuje ugroženost korisnika ZMN-a i vjerojatnost da će se ova situacija nastaviti ako se ne naprave bitne promjene.

Situacija korisnika ZMN-a je nešto poboljšana u ožujku 2025. s izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, koje uvode dva izuzeća od obveze neplaćenog rada, konkretno bolest i sudjelovanje u socijalnom mentorstvu.[24] Uz to, stopa za izračun ZMN-a je uvećana za 25 postotnih bodova za više socijalnih skupina, uključujući jednoroditeljske obitelji, djecu, trudnice i žene koje su se porodile tijekom prethodnih šest mjeseci.[25] Izmjene i dopune također obuhvaćaju i druge mjere zaštite djece kao što je jednokratna naknada za posvojitelje. U veljači 2022. su udvostručene naknade za novorođenu djecu, podignute granice za naknade tijekom roditeljskog dopusta i udvostručeno je trajanje očinskog dopusta.[26] Krajem 2024., Zakon o privremenom uzdržavanju je uspostavio alimentacijski fond namijenjen djeci čiji roditelji ne plaćaju uzdržavanje.[27] Izmjene i dopune također daju pravo na puni iznos ZMN-a žrtvama nasilja u obitelji i trgovine ljudima kojima je dodijeljen krizni smještaj. Beskućnici u osiguranom smještaju ili organiziranim prihvatilištima sad također stječu pravo na puni iznos.

Unatoč ovim manjim pomacima, hrvatski sustav socijalne skrbi nema odgovarajući učinak. Premda je Europska komisija u svom Izvješću pohvalila Hrvatsku zbog ispunjenja Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), NSG ističe da više mjera za smanjenje siromaštva vjerojatno neće biti učinkovito.[28] NPOO predviđa smanjenje stope rizika od siromaštva za 15% do 2027, ali ovo djeluje preoptimistično ako imamo u vidu neprekidni rast stope rizika od siromaštva različitih socijalnih skupina. Ova neučinkovitost može djelomično biti i posljedica uglavnom simbolične uloge organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u postupku izrade NPOO-a, te činjenice da se samo 5% sredstava NPOO-a troši na socijalne politike.[29]

Drugi čimbenici koji umanjuju vjerojatnost da će ovaj cilj biti dostignut uključuju ispodprosječne izdatke Hrvatske na socijalnu zaštitu. Oni su iznosili 20,6% BDP-a 2023, što predstavlja rast od samo 0,3 postotna boda od 2022.[30] znatno ispod europskog prosjeka od 27,9% u istoj godini. Hrvatska se nalazi ispod europskog prosjeka i kod mnogih drugih pokazatelja: stopa rizika od siromaštva, relativni prosječni jaz rizika od siromaštva, stopa trajnog rizika od siromaštva (kako za ukupno, tako i za radno stanovništvo) i primjerenost i pokriće minimalnog dohotka. Ovo su ključni socijalni izazovi koje ističe Odbor za socijalnu zaštitu Europske unije, uz siromaštvo i socijalnu isključenost osoba s invaliditetom i velike razlike po pitanju siromaštva i socijalne isključenosti među regijama.[31]Utjecaj socijalnih transfera na smanjenje siromaštva od 21,62% je među najnižima u Europskoj uniji i znatno ispod europskog prosjeka od 34,15%.[32] Sustav socijalne skrbi ograničava i manjak osoblja, što izaziva kašnjenje i ometa rješavanje zahtjeva u zakonskom roku. Ovo kašnjenje umanjuje učinak naknada na smanjenje siromaštva, što stvara dodatne probleme jer su naknade zamišljene kao rješenja za hitne situacije.[33] Usvajanje novog akcijskog plana kao dijela Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti također napreduje sporije nego što je zakonski utvrđeno. Njegov razvoj je krenuo tek početkom 2025., premda je trebao pokrivati cijelo razdoblje 2025.- 2027.

[1] Državni zavod za statistiku (2025.), “Indeksi cijena stambenih objekata za četvrto tromjesečje 2024.”: https://podaci.dzs.hr/2024/hr/77036

[2] Vlada Republike Hrvatske (2025.), “Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030. (Vlada RH donijela je Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030.)”: https://mpgi.gov.hr/vijesti-8/vlada-rh-donijela-nacionalni-plan-stambene-politike-republike-hrvatske-do-2030/18351

[3] Pravonagrad (2025), “Pravo na grad, dom za sve? Osvrt na tribinu nakon prijedloga Nacionalnog plana stambene politike (Dom za sve? Osvrt na tribinu povodom donošenja prijedloga Nacionalnog plana stambene politike)”: https://pravonagrad.org/novosti/dom-za-sve-osvrt-na-panel-povodom-donosenja-prijedloga-nacionalnog-plana-stambene-politike/

[4] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stranicama), Narodne novine br. 40/2025: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_03_40_545.html

[5] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/

[6]

[7] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/

[8] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/

[9] Europski socijalni fond plus (2025.), “Stanovanje na prvom mjestu u Puli: Socijalne inovacije za beskućništvo: Prevencija”: https://european-social-fund-plus.ec.europa.eu/en/social-innovation-match/case-study/housing-first-pula-social-innovation-homelessness-prevention#:~:text=The%20%22Housing%20First%20Pula%22%20project,sustainable%20model%20for%20addressing%20homelessness

[10] Državni zavod za statistiku (2025.), “Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/97252 ; Eurostat (2025.), “Osobe u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti – cilj EU2030.”: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/ilc_pecs01custom_16907077/default/table?lang=en

[11] Državni zavod za statistiku (2025.), “Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/97252

[12] Državni zavod za statistiku (2025.), “Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/97252

[13] Hrvatski zavod za zapošljavanje (2025.), “Mjesečni statistički bilten br. 4, XXXVIII./2025.”: https://www.hzz.hr/usluge/publikacije-hzz-a/statisticke-publikacije/#mjesecni-statisticki-bilten

[14] Državni zavod za statistiku (2025.), “Socijalna zaštita u Republici Hrvatskoj, 2023. (ESSPROS metodologija)”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/96996

[15] Glavna uprava za ekonomske i financijske poslove (2024.), “Izvješće o Hrvatskoj za 2024.”: https://economy-finance.ec.europa.eu/publications/2024-european-semester-country-reports_en#details

[16] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, Narodne novine br. 152/2024:  https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_12_152_2516.html

[17] Državni zavod za statistiku (2025.), “Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/97252

[18] Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (2025), “Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje”, godina XXIII., br.3/2025”: https://www.mirovinsko.hr/hr/novi-broj-statistickih-informacija-hrvatskog-zavoda-za-mirovinsko-osiguranje-broj-3-2025/3911

[19] Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (2025), “Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje”, godina XXIII., br.3/2025”: https://www.mirovinsko.hr/hr/novi-broj-statistickih-informacija-hrvatskog-zavoda-za-mirovinsko-osiguranje-broj-3-2025/3911

[20] Odluka o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade za 2025. godinu (Odluka o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade za 2025. godinu), Narodne novine broj 151/2024.

[21] Glavna uprava za ekonomske i financijske poslove (2024.), “Izvješće o Hrvatskoj za 2024.”: https://economy-finance.ec.europa.eu/publications/2024-european-semester-country-reports_en#details

[22] Centar za mirovne studije, Centar za mir i nenasilje i ljudska prava Osijek (2025.), “Socijalna skrb kao sigurnosna mreža, ne disciplinski sustav”: https://www.cms.hr/socijalna-skrb-kao-sigurnosna-mreza-ne-disciplinski-sustav/.

[23] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/

[24] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, Narodne novine broj 61/2025.

[25] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, Narodne novine broj 61/2025.

[26] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama), Narodne novine broj 34/2025.

[27] Zakon o privremenom uzdržavanju, Narodne novine br. 145/2024.: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_12_145_2368.html

[28] Glavna uprava za ekonomske i financijske poslove (2024.), “Izvješće o Hrvatskoj za 2024.”: https://economy-finance.ec.europa.eu/publications/2024-european-semester-country-reports_en#details

[29] Eurofound (2025.), “Socijalno upravljanje na nacionalnoj razini Europskog semestra i Mehanizma za oporavak i otpornost”: https://www.eurofound.europa.eu/en/publications/2025/national-level-social-governance-european-semester-and-recovery-and-resilience

[30] Državni zavod za statistiku (2025.), “Socijalna zaštita u Republici Hrvatskoj, 2023. (ESSPROS metodologija)”: https://podaci.dzs.hr/2025/en/96996

[31] Odbor za socijalnu zaštitu (2024.), “Godišnje izvješće za 2024.: Pregled Monitora uspješnosti socijalne zaštite (SPPM) i razvoja politika socijalne zaštite. Prilog 1: Profili zemalja SPPM-a”: https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=27822&langId=en

[32] Eurostat (2025.), “Utjecaj socijalnih transfera (isključujući mirovine) na smanjenje siromaštva”: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tespm050/default/table?lang=en&category=es.tespm

[33] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/.

CIVICUS Monitor i dalje svrstava Hrvatsku u „sužen“ prostor – status koji se nije promijenio od 2018.[1] Ova klasifikacija znači da dok pojedinci i organizacije civilnog društva mogu ostvariti svoja prava na slobodno udruživanje, mirno okupljanje i izražavanje, ova prava se često krše uznemiravanjem, klevetničkim kampanjama, nedostatkom stvarnog sudjelovanja i političkim pritiskom na medije.

Građanski dijalog

Situacija s prostorom za civilno društvo i građanskim dijalogom se pogoršala u Hrvatskoj, navodi NSG. Premda teoretski pozitivno u smislu transparentnosti, stupanje na snagu Zakona o lobiranju u listopadu 2024. bilo je korak unatrag. Zakon stvara konfuziju u vezi granice između zagovaranja u javnom interesu i lobiranja u privatnom interesu. Nevladine organizacije su nejasno uključene u definiciju „lobista“, dok je dana veoma široka definicija „lobiranja“.[2] Zakon također definira više izuzetaka i koristi široke formulacije kao „demokratsko pravo pojedinca da izrazi svoje mišljenje (…) kolektivno ili individualno (…) putem javnog savjetovanja, referenduma, peticija ili građanskih inicijativa, odnosno da se zalaže za političku promjenu ili promjenu zakonodavstva (…) aktivnost osoba kada sudjeluju na javnim skupovima, sjednicama, u raspravama (…)”. Ovi izrazi stvaraju pravne nejasnoće glede aktivnosti organizacija civilnog društva i dionike civilnog društva tretira kao profesionalne lobiste. OCD-i imaju temeljnu ulogu nadzora u demokratskim sustavima, a stručno znanje i dokazi koje prikupljaju u svom radu sa društvenim skupinama su od ključne važnosti za učinkovito kreiranje politika. Ali njihova sredstva i mogućnosti su ograničeni u usporedbi s privatnim, profitnim sektorom. Pritom, za razliku od privatnih, profitnih organizacija, OCD-i zagovaraju javni interes. Pravni okvir bi trebao priznati konkretan doprinos OCD-a, a ne dodavati administrativne i pravne poteškoće koje ometaju njihov rad. Još jedna razlika je u tome što lobisti profitnog sektora mogu izbjeći nadzor upisom u registar lobista i podnošenjem godišnjeg izvješća Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Ovo izvješćivanje, uz to, nije javno dostupno, pa se radi o ozbiljnom manjku transparentnosti utjecaja na politiku.

Druge inicijative za aktiviranje građanskog dijaloga su stagnirale. Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva nije usvojena i nije došlo do vidljivog napretka, unatoč tome što je prethodna strategija okončana još 2016. Vladin Ured za udruge, nadležan za pripremu strategije još uvijek to nije učinio, niti je objavio konkretne pomake u procesu donošenja Plana. U srpnju 2024, Gong i druge organizacije civilnog društva su pozvale zastupnike u Saboru da otvore Markov trg javnosti, nakon što je zbog prethodnih vladinih odluka već četiri godine bio zatvoren metalnim ogradama.[3] OCD-i su naglasili da ova mjera ograničava pristup glavnim demokratskim institucijama, uključujući sabor, vladu i ustavni sud, pa tako predstavlja nezakonito ograničenje temeljnih prava. Budući da hrvatski Ustav utvrđuje da ograničenja prava moraju biti usvojena u obliku zakona, OCD-i argumentiraju da ovo ograničenje predstavlja prekoračenje ovlasti izvršne vlasti.

Sudjelovanje OCD-a u javnom savjetovanju je uglavnom samo formalno i njihove doprinose vlada ne razmatra ozbiljno, navodi NSG. Izvješće pučke pravobraniteljice pokazuje da su sudjelovanje OCD-a i komentari u javnom savjetovanju znatno i zabrinjavajuće opali od 2023.[4] U 2023. godini 325 OCD-a je sudjelovalo u e-savjetovanju, s 2 314 komentara. Ali u 2024., sudjelovalo je samo 127 OCD-a, s 582 komentara. Ovo jasno pokazuje obeshrabrenje OCD-a, navodi NSG, jer osjećaju da se njihov doprinos ne koristi, niti uzima ozbiljno. Taj osjećaj se vidi i iz podataka za 2024. godinu,[5] kada je manje od petine od 13 766 komentara tijekom e-savjetovanja dobilo pozitivan odgovor: 1 477 je prihvaćeno u cijelosti i 1 277 djelomično. Većina komentara nije dobila sadržajan odgovor: 4 143 je uzeto u obzir, 5 288 nije prihvaćeno, dok na 5 288 uopće nije odgovoreno. Izvješća o provođenju ovih savjetovanja ponekad nisu ni objavljivana, unatoč zakonskoj obvezi. Tijela državne uprave i dalje ne poštuju zakonske odredbe o razdobljima za savjetovanje i objavljivanju planova savjetovanja. Samo 9% savjetovanja je trajalo minimalno razdoblje od 30 dana, pokazuju podaci.[6] Uz to, pristup OCD-a platformi za e-savjetovanje je ograničen u svibnju 2024. zbog tehničkih promjena, izvješćuje NSG. Premda se platformi i dalje moglo pristupiti preko sustava e-Građani, OCD-i su i dalje morali imati vjerodajnice visoke razine sigurnosti, uz dug i kompliciran postupak. OCD-i su osudili ove promjene kao „urušavanje demokratskih standarda i vladavine prava u Hrvatskoj“.[7] Ovi su zahtjevi predstavljali znatno administrativno opterećenje, te su ograničili sposobnost OCD-a da sudjeluju u postupcima odlučivanja. OCD-i su istakli brojne tehničke probleme pri uporabi sustava i neopravdanu i pretjeranu narav ovih mjera.[8] U lipnju 2024, pristup je i dalje bio moguć samo pravnim zastupnicima OCD-a, te ne i drugom osoblju.

[1] CIVICUS (2025), CIVICUS Monitor – Hrvatska: https://monitor.civicus.org/country/croatia/

[2] Narodne novine 36/24 (2024), “Zakon o lobiranju”: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_03_36_567.html

[3] Gong (2024), “Gong zastupnicima: Vratite Saboru moć, otvorite Markov trg građanima”: https://gong.hr/2024/07/02/gong-zastupnicima-vratite-saboru-moc-otvorite-markov-trg-gradanima/

[4] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/.

[5] Vlada Republike Hrvatske (2025), “Godišnje izvješće o provedbi savjetovanja s javnošću u postupku izrade zakona i propisa za 2024. godinu (Godišnje izvješće o provedbi savjetovanja s javnošću u postupcima donošenja zakona i drugih propisa za 2024. godinu)”: https://zakonodavstvo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti//Godi%C5%A1nje%20izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20provedbi%20savjetovanja%202024.pdf

[6] Vlada Republike Hrvatske (2025.), “Godišnje izvješće o provedbi javnih konzultacija u postupcima izrade zakona i propisa za 2024. godinu: https://zakonodavstvo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti//Godi%C5%A1nje%20izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20provedbi%20savjetovanja%202024.pdf

[7] Gong (2024), “Digitalne prepreke sudjelovanju javnosti: Više od 40 organizacija poziva Ministarstvo javne uprave da im omogući komentiranje zakona (Digitalnim barijerama protiv sudjelovanja javnosti: Više od 40 udruga traži od Ministarstva uprave da im omogući komentiranje zakona)”: https://gong.hr/2024/06/07/digitalnim-barijerama-protiv-sudjelovanja-javnosti-vise-od-40-udruga-trazi-od-ministarstva-uprave-da-im-omoguci-komentiranje-zakona/

[8] Gong (2024), “Javne rasprave u Hrvatskoj: Tko izdrži, sudjelovat će”: https://gong.hr/2024/09/17/javne-rasprave-u-hrvatskoj-tko-izdrzi-sudjelovat-ce/

Pristup energiji i energetsko siromaštvo

Odnos prema energetskom siromaštvu u Hrvatskoj se promijenio u proteklih nekoliko godina, izvješćuje NSG. Nedavne izmjene i dopune Zakona o energetskoj učinkovitosti definiraju energetsko siromaštvo prema razinama i mogućnostima u konkretnom nacionalnom kontekstu, koji obuhvaća više politika i prepoznaje da je energetsko siromaštvo uzrokovano brojnim čimbenicima.[1] Ova definicija se odražava i u Izvješću pučke pravobraniteljice koje kao glavne uzroke energetskog siromaštva navodi niske dohotke kućanstava, visoke cijene energije, lošu energetsku učinkovitost objekata i ograničen pristup obnovljivoj energiji. Također ističe i druge čimbenike koji pridonose ovoj situaciji.[2] Ranjive društvene skupine imaju veće šanse da budu teže pogođene s obzirom na njihove niže prihode i rast cijena energije, navodi se u izvješću. Također se naglašavaju teške negativne posljedice energetskog siromaštva na zdravlje, kvalitetu života i socijalnu uključenost.

Energetsko siromaštvo je ozbiljan problem jer 4,6% kućanstava ne može priuštiti grijanje u najhladnijim mjesecima godine.[3] Hrvatska je dodijelila 25 milijuna eura za poticaj kućanstvima u riziku od energetskog siromaštva. Sredstva su bila dio paketa zelene tranzicije od 652 milijuna eura za 2025, koji obuhvaća mjere za obnovljivu energiju, dekarbonizaciju i održivi prijevoz.[4] Hrvatska ima znatan potencijal za korištenje obnovljivih energija, uključujući biogorivo i geotermalnu energiju, kako je zaključeno na skupu u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca i Privredne banke Zagreb.[5]

Hrvatski Socijalni plan za klimatsku politiku je trebao biti podnesen 30. srpnja 2025. NSG navodi da on sadrži dobre ideje o politikama i da se bavi pitanjima kao što su energetsko siromaštvo, prometno siromaštvo i pomoć ranjivim skupinama građana, ali i da će provedba ovih politika biti problematična. Glavna prepreka je manjak podataka o osobama u situaciji energetskog siromaštva, pa NSG naglašava značaj suradnje i odgovarajuće dodjele sredstava svim dionicima u planu. Plan izričito prepoznaje problem prometnog siromaštva, ali NSG ističe nedostatne podatke na nacionalnoj razini o broju ljudi koji su mu podložni, kao i da su žene u većem riziku.[6] NSG predlaže usmjeravanje sredstava na elektrifikaciju javnog prijevoza i povećanje plaća vozača.

Revidirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. – 2030. je podnesen Europskoj komisiji u ožujku 2025,[7] ali NSG navodi da nisu ispoštovani bitni pravni uvjeti postupka javne rasprave. Oni obuhvaćaju objavljivanje službenih izvješća i odgovore na komentare prije slanja revidiranog NECP-a Europskoj komisiji. Uz to, izvješće pokazuje ozbiljan nedostatak ambicije postavljanja ciljeva za obnovljive energije i energetsku učinkovitost, unatoč formalnim upozorenjima Europske unije, navodi NSG. Ovaj nedostatak ambicije se također vidi u procesu postupnog ukidanja plina i ugljena, što dovodi u pitanje hrvatski plan dekarbonizacije. Ne samo da se održava infrastruktura fosilnih goriva, nego je omogućeno i njeno dalje širenje, ističe NSG.

[1] Narodne novine br. 40/2025 (2025), “Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti”: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_03_40_544.html

[2] Pučka pravobraniteljica (2025.), “Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu”: https://www.ombudsman.hr/hr/interaktivno-izvjesce-za-2024/.

[3] Državni zavod za statistiku (2025.), “Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2024.”: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97251

[4] Balkan Green Energy News (2025.), “Hrvatska određuje 25 milijuna eura poticaja za energetski siromašna kućanstva”: https://balkangreenenergynews.com/croatia-sets-eur-25-million-in-incentives-for-energy-poor-households/

[5] Zelena Hrvatska (2024), “Hrvatska ima sve uvjete za dobru zelenu tranziciju”: https://zelenahrvatska.hina.hr/odrzivi-razvoj/hrvatska-ima-sve-uvjete-za-dobru-zelenu-tranziciju/

[6] Odbor FEMM Europskog parlamenta (2021.), ”Žene i promet”:  https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2021/701004/IPOL_STU(2021)701004_EN.pdf

[7] Vlada Republike Hrvatske (2025.), “Revidirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. – 2030. (NECP)”: https://mzozt.gov.hr/azurirani-integrirani-nacionalni-energetski-i-klimatski-plan-republike-hrvatske-za-razdoblje-od-2021-2030-necp/9220