Ravnopravnost spolova

Italija se u izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o globalnom jazu među spolovima za 2023. godinu nalazi na 79. mjestu od 146 zemalja, a njezin rang u političkom sudjelovanju žena značajno je pao na 64. mjesto u 2023., s 40. mjesta u 2022. godini.[1] Izvješće procjenjuje da će postizanje globalne ravnopravnosti spolova u Italiji trajati oko 131 godinu. Izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) za 2023. stavlja Italiju na zadnje mjesto u kategoriji rada, s ocjenom 65 od 100, što je znatno ispod europskog prosjeka od 74. Italija je također najniža u EU-u po zaposlenosti s punim radnim vremenom sa stopom od 31.3%, naglašavajući značajne razlike između muškaraca i žena u kontinuitetu posla, sigurnosti, napredovanju u karijeri i prihodima.[2] [3] Sudjelovanje odraslih žena na tržištu rada se povećalo, ali jaz u zaposlenosti među spolovima i dalje je vrlo visok i iznosi 17,7 postotnih bodova.[4] U dobnoj skupini od 15 do 64 godine, 52,51 TP3T žena bilo je zaposleno u 2023. godini, u usporedbi s prosjekom EU od 65,81 TP3T. [5] Razlika u plaćama među spolovima u Italiji i dalje postoji i u javnom i u privatnom sektoru, što rezultira time da su prosječne mirovine žena 36 % niže od mirovina muškaraca.[6] Italija ima četvrtu najveću razliku u plaćama u Europi, s razlikom od 8,7% u privatnom sektoru.[7]

Žene čine oko tri četvrtine zaposlenih s nepunim radnim vremenom, često zbog odgovornosti za njegu. U južnoj Italiji više od polovice žena s djecom profesionalno je neaktivno. Talijanke provode u prosjeku pet sati dnevno na brizi o osobama, u usporedbi s nešto više od dva sata za muškarce, što dovodi do značajnih neravnoteža u neplaćenom radu.[8] Nedobrovoljni rad s nepunim radnim vremenom [9] također je češći među ženama, osobito mladim ženama u dobi od 15 do 34 godine.

Talijanske žene stječu više obrazovne kvalifikacije od muškaraca, a više je žena koje diplomiraju nego muškaraca. No, one su i dalje nedovoljno zastupljene na vodećim radnim mjestima, posebno u STEM područjima i ITC-u. Žene se također suočavaju s lošijim zdravstvenim ishodima od muškaraca: njihov je životni vijek dulji, ali pate od više bolesti i ograničena se pozornost posvećuje zdravstvenim problemima specifičnim za spol.[10] Niže plaće i izazovne karijere doprinose smanjenoj kvaliteti života, prisiljavajući mnoge žene da se odreknu osnovne zdravstvene skrbi, društvenih interakcija i slobodnih aktivnosti.[11] Reproduktivno zdravlje žena također se slabo razmatra, a vlada kontinuirano pokušava potkopati Zakon 194, koji dopušta dobrovoljni prekid trudnoće i jedini je državni zakon koji dopušta prigovor savjesti od strane medicinskih stručnjaka. Zapravo, vladine stranke predložile su financiranje aktivnosti udruga protiv pobačaja unutar savjetovališta (Consultori) sredstvima PNRR-a. U 2023. godini Italija je zabilježila preko 120 femicida, a većina počinitelja bili su sadašnji ili bivši partneri. Broj slučajeva uhođenja i obiteljskog nasilja dosegao je 18.664 u 2023. godini, a prijavljeni slučajevi seksualnog nasilja porasli su za 35% od 2020. na ukupno 6.062.[12]

LGBTQI+ osobe u Italiji suočavaju se s kontinuiranom diskriminacijom i nasiljem, što mnoge potiče da razmišljaju o emigraciji. U 2023. godini bilo je 149 žrtava zločina iz mržnje, uključujući četiri smrtna slučaja.[13] Dugina karta za 2024. svrstava Italiju na 36. mjesto od 49 europskih zemalja, dva mjesta niže u odnosu na prethodnu godinu.[14] Prema Agenciji EU za temeljna prava, 53% homoseksualnih osoba koje žive u Italiji strahuje od držanja za ruke u javnosti, a 38% je doživjelo diskriminaciju. Broj LGBTQI+ učenika koji prijavljuju zlostavljanje ili diskriminaciju u školi porastao je s 43% u 2019. na 68% u 2023. godini.[15] NSG također ističe izvješće iz 2023. “Na strani Antigone”, koje uključuje podatke o svim ženskim zatvorima i odjelima u zemlji, uključujući ustanove za maloljetnike i odjele u kojima se nalaze transrodni zatvorenici u muškim zatvorima. Izvješće pokazuje da su žene u talijanskim zatvorima manjina zatvorene populacije, ali snose teret kaznenog sustava osmišljenog za muške potrebe i osobitosti.[16]

Uključivanje migranata, izbjeglica, tražitelja azila i manjina

“Dekret Cutro” (Zakon o Cutru), donesen u svibnju 2023., pooštrava imigracijska pravila u Italiji ograničavanjem prava migranata i otežavanjem dobivanja zaštite i pravnog statusa, napominje NSG. Ključne promjene uključuju ograničavanje konverzija radnih dozvola, produljenje pritvora za deportaciju sa 120 na 135 dana i dopuštanje da tražitelji azila budu zadržani na granici do četiri tjedna tijekom obrade zahtjeva.[17] Italija je također napravila značajan korak dogovorivši se s Albanijom o uspostavi offshore pritvorskih centara.[18] Prema ovom planu, odrasli muški tražitelji azila bit će poslani u te centre na identifikaciju, obradu zahtjeva za azil i repatrijaciju, dok će žene, djeca i ranjive osobe biti izuzeti od transfera. Ova je inicijativa izazvala kritike zbog potencijalnog kršenja ljudskih prava, budući da uključuje pritvaranje tražitelja azila izvan EU-a i pod nesigurnim pravnim nadležnostima.[19] Osim toga, izmjene talijanskih zakona o migracijama usmjerene su na nevladine organizacije koje provode spašavanja na moru. Ovi novi propisi nameću visoke novčane kazne i administrativne sankcije, uključujući zadržavanje i moguću oduzimanje spasilačkih plovila, zbog nepoštivanja naloga talijanskih vlasti za potragu i spašavanje.[20] Ove mjere smatraju se nastojanjem da se ograniči djelovanje humanitarnih organizacija koje pomažu migrantima u nevolji na moru.[21]

U travnju 2023. talijanska vlada proglasila je izvanredno stanje kako bi riješila problem sve većeg broja pomorskih prijelaza. To je imalo za cilj provedbu strožih kontrola i ubrzavanje zakonskih promjena za upravljanje migracijskim tokovima.[22] Odluka o proglašenju izvanrednog stanja unatoč tome što je Italija primila manje izbjeglica od prosjeka EU (u odnosu na svoje stanovnike) kritizirana je zbog nedostatka transparentnosti i zbog političke manipulacije migracijama.[23] Unatoč dokazanom uspjehu Sustava za prihvat i integraciju u integraciji migranata, talijanska vlada nije uložila u proširenje njegovih kapaciteta. Umjesto toga, dopustila je propadanje sustava javnog prihvata promovirajući velike objekte sa smanjenim uslugama i sve više zaobilazeći transparentne javne natječaje za osobne usluge zbog nedavnih regulatornih promjena i izvanrednog stanja.[24] Zakon o izvanrednom stanju br. 133 od 5. listopada 2023.[25] ograničava prava maloljetnika, posebno pogađajući one starije od 16 godina, koji predstavljaju 70.2% stranih maloljetnika bez pratnje.[26] Dopušta smještaj maloljetnika starijih od 16 godina u centre za odrasle i koristi invazivne provjere dobi, potkopavajući postojeće zaštite. Loše prakse prihvata i skrbništva izlažu maloljetnike riziku od nedokumentiranog statusa kako odrastaju. Ove zakonske promjene u Italiji odražavaju širi europski trend prema strožim kontrolama imigracije. Suočili su se sa značajnim kritikama organizacija za ljudska prava i međunarodnih tijela zbog potkopavanja prava migranata i neuspjeha u rješavanju temeljnih uzroka migracija.[27] Kao alternativu modelu hitnih slučajeva, EU i UNHCR nastavljaju zagovarati “komplementarne putove” – sigurne, regulirane rute koje izbjeglicama nude legalan prijem i boravak.[28]

Dobra praksa

Humanitarni koridori, uvedeni u Italiji 2017. godine, nude regulirani migracijski put povezivanjem izbjeglica s domaćinskim zajednicama kako bi se podržala njihova integracija. Arci, putem svog “Circoli Rifugio”, pruža domaćine i podršku izbjeglicama koje dolaze u Italiju sigurnim putevima do 12 mjeseci. Ovaj projekt financira Talijanski budistički institut Soka Gakkai. U 2022. godini, putem ove inicijative stvoreno je najmanje 50 mjesta za prijem namijenjenih afganistanskim građanima.[29] U prosincu 2023. Arci je potpisao novi protokol s talijanskom vladom za pomoć 300 izbjeglica iz Libije.[30]

Nezaposlenost mladih

Nezaposlenost mladih u Italiji blago se smanjila s 23% 2022. na 20,1% početkom 2024., iako je stopa i dalje jedna od najviših u Europi.[31] Osim toga, 43,61 TP3T mladih radnika u Italiji ima privremene ugovore, u usporedbi s prosjekom EU od 25,11 TP3T.[32] Ove brojke naglašavaju stalne izazove s kojima se mladi Talijani suočavaju u osiguravanju stabilnog zaposlenja. Visoka stopa nezaposlenosti mladih u Italiji ima značajne dugoročne posljedice. Mnogi mladi ljudi su u opasnosti da postanu NEET-ovi (oni koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ili ne osposobljavaju), što negativno utječe na njihove buduće izglede za posao i potencijal zarade. U 2022. godini više od 20% Talijana u dobi od 15 do 19 godina spadalo je u kategoriju NEET-ova, u usporedbi s prosjekom EU od 11%, što naglašava hitnu potrebu za učinkovitijim politikama zapošljavanja mladih.[33]

Čimbenici koji stoje iza izazova u zapošljavanju mladih uključuju ograničenu usmjerenost obrazovnog sustava na tehničke i praktične vještine, prevalenciju neplaćenog stažiranja i široku upotrebu privremenih ugovora, prema NSG-u. Svi ovi čimbenici sprječavaju mlade ljude da osiguraju stabilne i ispunjene karijere. Europska komisija identificirala je strukturne probleme u obrazovnom sustavu koji doprinose neusklađenosti vještina i nezaposlenosti mladih te naglašava potrebu za programima za rješavanje tih nedostataka.[34] Nedavne europske i nacionalne inicijative imaju za cilj potaknuti zapošljavanje mladih, kao što su program Jamstvo za mlade i talijanski “Decreto Giovani” (Zakon o uredbama o mladima), koji nude poticaje za zapošljavanje i subvencije privatnim tvrtkama koje zapošljavaju NEET-ove.[35] „Decreto coesione” (Zakon o koheziji) iz 2024. promiče ugovore na neodređeno vrijeme za mlade radnike, a Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NRRP) nalaže tvrtkama koje primaju sredstva zapošljavanje najmanje minimalnog postotka mladih ljudi i žena.[36] Međutim, usklađenost s tim zahtjevima bila je niska: mnogi ugovori koriste iznimke, a značajan dio natječaja nema obveze zapošljavanja mladih i ženskih radnika.[37]

[1] Svjetski ekonomski forum – Izvješće o globalnom jazu među spolovima (2023.) https://www.weforum.org/reports/global-gender-gap-report-2023/in-full

[2] Europski institut za ravnopravnost spolova (2024.) Italija: https://eige.europa.eu/gender-equality-index/2023/country/IT

[3] Eurostat (2024.) Zaposlenost – godišnja statistika: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Employment_-_annual_statistics#Employment_of_men_and_women_by_age_groups

[4] Istat (2024) Tržište rada: https://www.istat.it/wp-content/uploads/2024/06/Mercato-del-lavoro-I-trim2024.pdf

[5] Eurostat (2024.) Zaposlenost – godišnja statistika: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Employment_-_annual_statistics#Employment_of_men_and_women_by_age_groups

[6] INPS (2024.) Analiza rodnih razlika na tržištu rada i sustavu socijalne sigurnosti: https://www.inps.it/content/dam/inps-site/it/scorporati/comunicati-stampa/2024/02/Allegati/3452_CS_CIV_21febbraio.pdf

[7] Izvješće o razlici između spolova u Osservatoriju za cijene poslova (2024.) 2023. – https://www.jobpricing.it/project/gender-gap-report/

[8] Save the Children (2024.) Balansiranje: majčinstvo u Italiji 2024.: https://www.savethechildren.it/cosa-facciamo/pubblicazioni/le-equilibriste-la-maternita-italia-nel-2024

[9] Nedobrovoljni rad s nepunim radnim vremenom odnosi se na zapošljavanje u kojem pojedinci rade manje sati nego što žele ili trebaju, obično zbog ekonomskih uvjeta, nedostatka raspoloživih radnih mjesta s punim radnim vremenom ili ograničenja poslodavca.

[10] ISTAT (2024) Rapporto Annuale 2024: https://www.istat.it/it/files/2024/05/Rapporto-Annuale-2024.pdf

[11] Francesca Visentin (2024.) Žene žive dulje od muškaraca, ali gore: rodni jaz utječe na:  https://27esimaora.corriere.it/24_maggio_18/donne-vivono-piu-lungo-uomini-ma-peggio-influisce-gender-gap-40648e56-147b-11ef-9425-d10466a9659d.shtml

[12] Istat (2024.) Saslušanje Nacionalnog instituta za statistiku pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom o femicidu: https://www.istat.it/audizioni/audizione-dellistituto-nazionale-di-statistica-presso-la-commissione-parlamentare-dinchiesta-sul-femminicidio-nonche-su-ogni-forma-di-violenza-di-genere/

[13] Arcigay (2024.) Homolesbobitransfobija, Arcigayev alarm: Svaka dva dana nasilje, 4 smrti u posljednjih dvanaest mjeseci: https://www.arcigay.it/comunicati/omolesbobitransfobia-lallarme-di-arcigay-ogni-due-giorni- una-violenza-4-morti-negli-ultimi-dodici-mesi/

[14] GAY.IT (2024) Rainbow Map 2024, Italija je pala na 36. mjesto od 49 zemalja za LGBT jednakost i zaštitu: https://www.gay.it/rainbow-map-2024-italia-paesi-uguaglianza-e-tutela -delle-persone-lgbt

[15] FRA (2023.) EU LGBTIQ istraživanje III, LGBTIQ jednakost na raskrižju: napredak i izazovi: https://fra.europa.eu/en/publication/2024/lgbtiq-crossroads-progress-and-challenges

[16] Antigona (2024.) Na Antigioninoj strani, prvo izvješće o zatvorenicama u Italiji: https://www.rapportoantigone.it/primo-rapporto-sulle-donne-detenute-in-italia/

[17] Predsjedništvo Vijeća ministara (2023.) UREDBA-ZAKON 10. ožujka 2023., br. 20: https://www.normattiva.it/uri-res/N2Ls?urn:nir:stato:decreto.legge:2023-03-10;20

[18] Parlamento Italiano (2024.), Protokol o migracijama između Italije i Albanije:https://temi.camera.it/leg19/temi/protocollo-italia-albania-in-materia-migratoria.html

[19] Arci (2023.) Tablica za azil i imigraciju: Poziv parlamentu da ne ratificira Protokol između Italije i Albanije: https://www.arci.it/tai-italia-albania/

[20] Uredba-zakon br. 1/2023, izmijenjena Zakonom br. 15 od 24. veljače 2023.

[21] Arci (2023.) Spašavanje je pravo i dužnost, a ne zločin! Zaustavite napade na nevladine organizacije i ljude u pokretu: “https://www.arci.it/soccorso-non-e-un-crimine/“

[22] Predsjedanje Vijećem ministara (2023.)  https://www.governo.it/it/articolo/comunicato-stampa-del-consiglio-dei-ministri-n-28/22332

[23] Arci (2023.) Migranti, Miraglia (Arci) apelira novinarima, Odg-u i FNSI-ju: stanite na stranu stvarnosti i stvarnih podataka: https://www.arci.it/appello-giornalisti-dati-reali/

[24] Openpolis i Actionaid (2024) centri Italije, prorečeni neuspjeh: https://migrantidb.s3.eu-central-1.amazonaws.com/rapporti_pdf/centriditalia_un_fallimento_annunciato.pdf

[25] Predsjedanje Vijećem ministara (2023.)  https://www.normattiva.it/uri-res/N2Ls?urn:nir:stato:decreto.legge:2023-10-%2005;133!vig=2023-10-06

[26] Openpolis (2023.) Vladine mjere protiv maloljetnika stranih državljana bez pratnje: https://www.openpolis.it/la-stretta-del-governo-sui-minori-stranieri-non-accompagnati/

[27] Melting Pot Europa (2023) UFM: Nova uredba sažima prava i jamstva https://www.meltingpot.org/2023/10/msna-un-nuovo-decreto-comprime-diritti-e-garanzie/

[28] UNHCR (2024) Dopunski putovi za prijem u treće zemlje:  https://www.unhcr.org/what-we-do/build-better-futures/long-term-solutions/complementary-pathways

[29] Arci (2022.) Humanitarni koridori iz Afganistana s Circoli Rifugiom: https://www.arci.it/campagna/corridoi-umanitari-circoli-rifugio/

[30] Arci (2023.) Libija: Memorandum o razumijevanju potpisan za spas 1500 ljudi: https://www.arci.it/libia-corridoi-umanitari/

[31] ISTAT (2024), Rapport Annuale 2024. La situazione del Paese: https://www.istat.it/it/archivio/296796.

[32] Openpolis (2023.) Neadekvatne vještine potiču fenomen NEET:  https://www.openpolis.it/le-competenze-inadeguate-alimentano-il-fenomeno-dei-neet/

[33] Eurostat (2024.) Statistika o mladim ljudima koji nisu ni zaposleni ni u obrazovanju ili obuci: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php? title=Statistics_on_young_people_neither_in_employment_nor_in_education_or_training#The

_NEET_stopa_u_EU_i_njenim_državama_članicama_u_2022.

[34] Europska komisija (2022). Praćenje obrazovanja i osposobljavanja 2022.: https://op.europa.eu/webpub/eac/education-and-training-monitor-2022/en/country-reports/italy.html

[35] Umjetnost. 27 DL br. 48/2023, poticaji za zapošljavanje mlađih od 30 NEET-a potpisani za Nacionalni operativni program „Iniziativa Occupazione Giovani”

[36] Službeni list: UREDBA-ZAKON 31. svibnja 2021., br. 77 –

https://www.gazzettaufficiale.it/eli/id/2021/05/31/21G00087/sg

[37] Openpolis (2024.) Ograničenja PNRR-a za zapošljavanje žena i mladih nisu baš učinkovita: https://www.openpolis.it/i-vincoli-pnrr-sullassunzione-di-donne-e-giovani-sono-poco- učinkovitost/

Primjerene plaće

Između 2013. i 2023. bruto dohodak u Italiji porastao je za oko 161 TP3T, u usporedbi s prosjekom EU27 od 30,81 TP3T. No, realne plaće u Italiji smanjile su se za 81 TP3T od 1990. do 2023., što je dovelo do značajnog smanjenja kupovne moći radnika.[1] Utjecaj se posebno osjetio nakon skoka inflacije 2022., koji je pogoršao jaz između nominalnih i realnih dohodaka, kao i postojeće socioekonomske nejednakosti.[2] Radnici mlađi od 35 godina bili su nerazmjerno pogođeni, jer su radili samo 175 plaćenih dana u godini. Za starije od 35 godina brojke su bile 228 na jugu i 258 na sjeveru i u središtu.[3]

Udio zaposlenog stanovništva klasificiranog kao “siromašni koji rade” povećao se s 9,5% u 2010. na 11,5% u 2022., u usporedbi s prosjekom EU-a od 8,9%. U 2022. godini 2,7 milijuna radnika (11,5% zaposlenih) nije moglo zadovoljiti svoje osnovne potrebe. Rizik od siromaštva znatno je veći za radnike s privremenim ugovorima ili ugovorima na nepuno radno vrijeme: 16,2% privremenih radnika je u opasnosti, u usporedbi s 8,5% radnika na neodređeno vrijeme, dok je 19,9% radnika s nepunim radnim vremenom u opasnosti, naspram 9,7% od radnici s punim radnim vremenom.[4] Na jugu i otocima situacija je posebno teška, osobito među stranim radnicima, od kojih 34,6% živi u apsolutnom siromaštvu. Trenutačno se plaće određuju kroz sektorske nacionalne ugovore utvrđene kolektivnim pregovorima. Od ožujka 2024. 36 takvih nacionalnih ugovora čekalo je na obnovu, što je utjecalo na 4,6 milijuna zaposlenika s neadekvatnim plaćama. Učinkovite mjere politike mogle bi uključivati odgovarajuću zakonom propisanu minimalnu plaću, koja bi pomogla u rješavanju nejednakosti među različitim kategorijama radnika i poboljšala učinak na razini poduzeća i makroekonomiju.[5] Minimalna plaća bi

Sigurnost radnog mjesta

Talijansko tržište rada još uvijek karakterizira visoka razina nesigurnosti, a NSG preporučuje ad hoc intervencije politike kako bi se preokrenula fleksibilizacija praksi zapošljavanja i uhvatilo u koštac s njezinim socioekonomskim posljedicama.[6] Pandemija Covid-19 imala je neujednačen utjecaj na sektore i društvene skupine. Industrije poput tehnologije i zdravstva pokazale su otpornost i rast, dok su se sektori poput turizma i maloprodaje teško oporavili. Gospodarska kriza pojačala je već postojeće ranjivosti i dovela do rasprostranjenog gubitka radnih mjesta i povećane nesigurnosti posla. [7] Iako je stopa nezaposlenosti u Italiji neznatno smanjena, a zaposlenost porasla od 2022., porast zaposlenosti značajno je obilježen nesigurnim i nestabilnim uvjetima. Prevalencija kratkoročnih ugovora, koji su činili 16% ukupne zaposlenosti u 2023. [8], naglašava krhku prirodu mnogih poslova u Italiji. Sigurnost posla i dalje je ključno pitanje za privremene i poslovne radnike. Zemljopisne razlike i dalje postoje, a južna Italija ima veći udio privremenih ugovora nego sjeverna i središnja regija. Neformalne ekonomske aktivnosti također igraju značajnu ulogu. Otprilike 3,8% zaposlenja je izvan službenih ugovora, što dovodi do smanjene sigurnosti posla i beneficija te pogoršava siromaštvo i ranjivost[9]

Kao odgovor na to, talijanska je vlada uvela mjere za povećanje sigurnosti radnih mjesta i rješavanje fragmentacije tržišta rada. „Contratto di Espansione” (Ugovor o proširenju) omogućuje tvrtkama s više od 50 zaposlenika koji su u procesu restrukturiranja da ponude pogodnosti prije umirovljenja, dok „Fondo Nuove Competenze” (Fond za nove kompetencije), osnovan 2020. i refinanciran 2022., podupire tvrtke u usavršavanju ili ponovnom osposobljavanju svoje radne snage kako bi riješili problem neusklađenosti vještina.[10] OECD izvještava da se 38,51 TP3T radnika suočava s vertikalnom neusklađenošću - što znači da su ili prekvalificirani (20,21 TP3T) ili nedovoljno kvalificirani (18,21 TP3T) - a 371 TP3T doživljava horizontalnu neusklađenost, što znači da njihovi poslovi nisu usklađeni s njihovim područjima studija. Poslodavci tumače ovu neusklađenost kao rezultat nemogućnosti radne snage da zadovolji njihove potrebe za određenim vještinama i kvalifikacijama. Međutim, iz perspektive radnika, ključno je da tvrtke precizno odrede vještine koje su im potrebne za nadogradnju svojih internih baza znanja i sposobnosti.

[1] ISTAT (2024.) Godišnje izvješće 2024.: https://www.istat.it/it/archivio/296796.

[2] AA.VV. (2023). L'inflazione u Italiji. Cause, conseguenze, politiche. Pianta, M. (a cura di), urednik Carocci: https://www.carocci.it/prodotto/linflazione-in-italia-2

[3] Rapporto Svimez (2023), L'economia e la società del Mezzogiorno: http://lnx.svimez.info/svimez/il-rapporto/

[4] ISTAT (2024), Rapport Annuale 2024. La situazione del Paese: https://www.istat.it/it/archivio/296796.

[5] Eurofound (2024.) Italija: profil zemlje s minimalnom plaćom – https://www.eurofound.europa.eu/en/topic/minimum-wage/italy.

[6] i Cirillo, V., Fanti, L., Mina, A. i Ricci, A. (2023). Nove digitalne tehnologije i učinak poduzeća u talijanskom gospodarstvu, Industrija i inovacije, 30(1): 159-188: https://www.iris.santannapisa.it/retrieve/de8e525a-35b4-44c6-a9fd92ba780b8dc4/New%20digital%20technologies%20and%20firm%20performance%20in%20the%20Italian%20economy.pdf

[7] Dosi, G., Fanti, L. i Virgillito, ME (2020.). Nejednaka društva u uobičajenim vremenima, nepravedna društva u pandemijskim, Journal of Industrial and Business Economics, 47(3): 371-389: https://oa.inapp.gov.it/bitstreams/fc305e3d-3ead-41e8-80e6-7991c1a89f37/download

[8] Istat podaci o radnicima u dobi od 15-64 godine. link

[9]ILO (2024) Statistika neformalne ekonomije: �HYPERLINK “https://ilostat.ilo.org/topics/informality/”https://ilostat.ilo.org/topics/informality/

[10] Ministarstvo rada i socijalne politike (2024.) Sredstva tvrtkama za trajno usavršavanje:

https://www.lavoro.gov.it/temi-e-priorita/orientamento-e-formazione/focus/pagine/fondi-alle-imprese-la-formazione-continua

Stanovanje

Italija se tijekom prošle godine suočila s ozbiljnom stambenom krizom koja je utjecala na mnoge obitelji, a koja proizlazi iz nekoliko čimbenika. Smanjena su ulaganja u javno stanovanje (Edilizia Residenziale Pubblica); rastuće siromaštvo otežava ljudima da si priušte stan; a stanarine su rasle zbog manjka raspoloživih domova i porasta kratkoročnih najmova. Prema Idealista, vodećem portalu za nekretnine u Italiji, najamnine su porasle za 13,8% u 2023. u odnosu na 2022., a prosječna mjesečna najamnina dosegla je 12,50 eura po kvadratnom metru.[1] Sve veći troškovi života i povećane kamatne stope na hipotekarne kredite učinili su kupnju nekretnina još izazovnijom, što je dovelo do veće potražnje za nekretninama za iznajmljivanje usred nedovoljne ponude, posebno u većim gradovima, i povećalo cijene najma. Osim toga, korištenje nekretnina za kratkoročni najam, koji brzo donose veće povrate, dodatno je smanjilo dostupnost dugoročnog stambenog smještaja.[2] Opće osiromašenje stanovništva, potaknuto nesigurnošću posla, stagnacijom plaća, visokim životnim troškovima i smanjenjem socijalnih usluga, pojačalo je ekonomske i stambene poteškoće. Prosječna potrošnja kućanstva na stanovanje, koja uključuje troškove režija, porasla je za 11% u 2022. u odnosu na prethodnu godinu, prema ISTAT-u, talijanskom Nacionalnom institutu za statistiku. To je predstavljalo 38,5% ukupnih troškova kućanstva u 2022., što je porast u odnosu na 37,8% u 2021. Kako bi upravljali tim rastućim troškovima, ljudi su smanjili svoju potrošnju. Na primjer, 29,5% ljudi smanjilo je potrošnju na hranu 2022., što je povećanje od oko 5 postotnih bodova u odnosu na 24,4% u 2021., dok je 33,3% smanjilo potrošnju na piće, što je povećanje od 4 postotna boda u odnosu na 29,6% u 2021., a 35,6% potrošilo je manje na osobnu njegu, 4 postotna boda više od 31.7%

Federcasa izvještava o značajnom nedostatku javnih stanova u Italiji, s oko 650.000 neispunjenih zahtjeva koji utječu na 1,4 milijuna ljudi. Unatoč velikoj potražnji, 7% javnih stambenih jedinica je nenaseljeno, a mnogima je potrebna obnova. Također postoji velika praznina u studentskom smještaju, s više od 95.000 studenata koji ispunjavaju uvjete koji se natječu za samo 40.069 raspoloživih mjesta.[3] Popis ISTAT-a identificira oko 460.000 ljudi u Italiji koji se suočavaju s teškim stambenim problemima, zbog čega su ostali beskućnici ili žive u neformalnim kampovima.[4] Stambena kriza pogoršala se nakon pandemije, budući da su nalozi za deložaciju i stvarna deložacije značajno porasli 2022.[5] U Državnom proračunu za 2024. nedostaju nove mjere za potporu najmu i javno stanovanje, a očekuje se da će smanjeno financiranje lokalnih vlasti pogoršati situaciju.

Dobra praksa

Projekt Porto Fluviale RecHouse u Rimu ključna je inicijativa koja formalizira korištenje napuštenih zgrada, pretvarajući ih u legalne, visokokvalitetne stambene i društvene prostore. Projekt, koji predvodi istraživačka skupina s Odjela za arhitekturu Sveučilišta Roma Tre, bavi se dugogodišnjim nedostacima grada u stambenoj i socijalnoj politici.

Ukorijenjen u povijesti stambenih problema i zauzimanja zgrada koje datiraju iz 1970-ih, projekt se nadovezuje na talijanski regionalni zakon o samooporavi. Ovaj zakon potiče ponovnu upotrebu napuštenih zgrada, a istovremeno se zalaže za društvenu i ekološku održivost. Projekt RecHouse primjer je kako se neformalni stambeni aranžmani mogu pretvoriti u formalne, održive životne prostore, služeći kao potencijalni model za slične napore u drugim regijama.[6]

Iskorijenjivanje siromaštva

Preliminarne procjene ISTAT-a ukazuju na krizu siromaštva, s 5,7 milijuna ljudi koji trenutno žive u apsolutnom siromaštvu u 2023. Situacija se pogoršala u usporedbi s 2022., posebno u sjevernoj Italiji, gdje je došlo do povećanja od 136 000 obitelji u siromaštvu u 2023. Obitelji uključujući maloljetnici su i dalje posebno ranjivi jer visoki troškovi značajno utječu na njihov životni standard. Broj maloljetnika koji žive u apsolutnom siromaštvu dosegao je 1,3 milijuna 2023. godine, što je u skladu s brojkama iz 2022. koje su pokazale da je 28,8% djece i adolescenata mlađih od 16 godina bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Rizik je bio veći na jugu i otocima (46,6%) nego u središtu (21,4%) i sjeveru (18,3%).[7]

Trenutnu situaciju pogoršala je inflacija i visoki troškovi života, koji najviše utječu na siromašnije obitelji. Nedavno ukidanje “Dohotka od građana” (RdC), naknade za borbu protiv siromaštva koja je obuhvatila 1.158.571 kućanstvo između siječnja i lipnja 2023., a koju su pratile mjere aktivacije rada, pogoršalo je siromaštvo.[8] Odobreno je samo 695.000 zahtjeva za zamjenski “Dodatak za uključivanje”, što je znatno manje od očekivanog broja, zbog uvedenih restriktivnijih kriterija. Osim toga, mjera “Potpora za osposobljavanje i rad” bila je neučinkovita, a samo 96.000 od 400.000 potencijalnih korisnika primilo je pomoć u lipnju 2024.[9] Sliku čini još sumornijom visoka učestalost siromaštva zaposlenih, spomenuta gore. Između 2013. i 2023. kupovna moć bruto plaća u Italiji pala je za 4,5%, što je u suprotnosti s porastom u drugim velikim gospodarstvima EU.

NSG ističe da, unatoč nedavnom uvođenju jednokratnog godišnjeg bonusa od 500 eura za gorivo i hranu samo za kućanstva koja se sastoje od najmanje tri osobe s prebivalištem u Italiji, s ISE-om koji ne prelazi 15.000 eura, ova mjera vjerojatno neće učinkovito riješiti rastuće siromaštvo u Italiji zbog nedostatka značajnih ulaganja u socijalne usluge i intervencija javnog sektora. [10]

Pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi

NSG ističe dvije posebne zabrinutosti u vezi sa zdravstvenim sustavom u Italiji. Jedan je neadekvatno ulaganje u javno zdravstvo, što je potvrđeno i proračunom za 2024.-2026. Drugi je prelazak mnogih usluga u privatni sektor, što dovodi do viših troškova, a time i do nejednakosti u pristupu skrbi.

Najnovije izvješće Centra za primijenjena ekonomska istraživanja u zdravstvu (Crea) otkriva da 1,6 milijuna ljudi u Italiji, što je ekvivalentno 6,1% kućanstava, živi u zdravstvenom siromaštvu. Ti su se pojedinci morali odreći zdravstvene skrbi i liječenja zbog financijskih ograničenja ili su gurnuti u siromaštvo zbog plaćanja potrebne medicinske skrbi.[11] Italija i dalje zaostaje za nekoliko zemalja EU-a u izdacima za zdravstvo, s razinom potrošnje po glavi stanovnika 18 % ispod prosjeka EU-a u 2022. (uzimajući u obzir zemlje koje su se pridružile Europskoj uniji prije 1995.)[12]. Kako bi se potrošnja na zdravstvo dovela na odgovarajuću razinu, bilo bi potrebno dodatnih 15 milijardi eura, iako čak ni to ne bi smanjilo jaz s prosjekom EU-a. Za trogodišnje razdoblje 2024.-2026. predviđa se da će se potrošnja na zdravstvo povećati za samo 1,11 TP3T u usporedbi s 2023. godinom. .[13] Ozbiljni problemi uključuju duga vremena čekanja na osnovne medicinske pretrage, prepune hitne službe i kašnjenja za veće kirurške zahvate, uključujući i operacije liječenja raka. Za migrante je pristup zdravstvenoj skrbi još izazovniji, jer dugo čekanje na boravišne dozvole mnoge prisiljava na hitne službe, što im otežava pristup specijalističkoj skrbi. Ti problemi proizlaze iz smanjenja broja javnih ustanova primarne zdravstvene zaštite i nedostatka liječnika u bolnicama.[14]

NSG je izrazio zabrinutost zbog vladine predložene mjere “Autonomia differenziata” (diferencirani regionalizam), upozoravajući da bi ona mogla pogoršati postojeće nejednakosti u zdravstvu između sjeverne i južne Italije.[15] Podjela sjever-jug već dovodi do značajnih razlika u pristupu zdravstvenoj skrbi, što mnoge ljude tjera da potraže liječenje u sjevernim regijama. Davanje veće autonomije regijama s boljim zdravstvenim učinkom moglo bi dodatno povećati te nejednakosti u sadašnjem sustavu podijeljene odgovornosti između države i regija.

[1] La Stampa (2023.) Najamnine 2023.: rekordni porast od 13,8% na godišnjoj razini: https://finanza.lastampa.it/News/2023/12/29/affitti-2023-aumento-record-del-13-8percento-rispetto-allanno-precedente/NzFfMjAyMy0xMi0yOV9UTEI#:~:text=Lavoro-,Affitti%202023%3A%20aumento%20record%20del%2013,8%25%20rispetto%20all’anno%20precedente&text=Il%20costo%20dell’affitto%20ha,5%20euro%20al%20metro%20quadro.

[2] Celata, A. Romano (2020), Overtourism i internetske platforme za kratkoročni najam u talijanskim gradovima: https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/09669582.2020.1788568

[3] Ministarstvo sveučilišta i istraživanja: –2022 Stanovanje po općinama:

https://dati-ustat.mur.gov.it/dataset/2022-diritto-allo-studio-universitario-dsu-regionale/resource/c5a3cbd8-c799-4170-998b-05d2f5cca369

[4] ISTAT(2024) Popis stalnog stanovništva i stanova: https://www.istat.it/statistiche-per-temi/censimenti/popolazione-e-abitazioni/

[5] Središnji zavod za statistiku (2024.) Postupci za puštanje stambenih nekretnina: https://ucs.interno.gov.it/ucs/contenuti/procedure_di_rilascio_di_immobili_ad_uso_abitativo_int_00004-7734141.htm

[6] Projekt riječne luke Roma TRe (2024.) RecHouse. Financirano: https://architettura.uniroma3.it/articoli/finanziato-il-progetto-porto-fluviale-rechouse-171245/

[7] Istat (2023), Stime preliminari povertà assoluta e spese per consumi – Anno 2023: https://www.istat.it/it/archivio/295348

[8] INPS (2018) Opservatorij za prihode od državljanstva i mirovine: https://www.inps.it/it/it/dati-e-bilanci/osservatori-statistici-e-altre-statistiche/dati-cartacei—rdc.html

[9] INPS (2024) Dodatak za uključivanje i osposobljavanje i potpora za rad: https://www.inps.it/content/dam/inps-site/pdf/dati-analisi-bilanci/osservatori-statistici/osservatorio-adi-sfl/Report_ADI_SFL_2024_07_d.pdf

[10] Ministarstvo gospodarstva i financija (2024.) Shopping kartica: https://www.mef.gov.it/focus/Carta-Acquisti/

[11] CREA (2023.), 19. izvješće: https://www.creasanita.it/attivita-scientifiche/rapporto-sanita/

[12] Te zemlje su: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Danska, Irska, Velika Britanija, Grčka, Španjolska, Portugal.

[13] GIMBE (2023.) 6. GIMBE izvješće o Nacionalnoj zdravstvenoj službi:

https://www.salviamo-ssn.it/attivita/rapporto/6-rapporto-gimbe.it-IT.html

[14] L'EURISPES.IT (2024) Ugrožena zdravstvena zaštita, nedostatak liječnika i odsutnost kirurga opterećuju: https://www.leurispes.it/carenza-di-medici-e-di-chirurghi-la-sanita-e-a-rischio/

[15] Zastupnički dom (2024.) Odredbe za provedbu diferencirane autonomije regija s običnim statutom u skladu s člankom 116(3) Ustava: https://documenti.camera.it/apps/commonServices/getDocumento.ashx?sezione=lavori&tipoDoc=testo_pdl_pdf&idlegislatura=19&codice=leg.19.pdl.camera.1665.19PDL0072530

CIVICUS Monitor klasificira talijanski građanski prostor kao “sužen”, status koji je ostao nepromijenjen od 2018. godine.[1] Ova klasifikacija ukazuje da, iako pojedinci i organizacije civilnog društva mogu ostvariti svoja prava na slobodu udruživanja, mirnog okupljanja i izražavanja, ta prava se često krše uznemiravanjem, uhićenjima ili napadima kritičara onih koji su na vlasti, kao i prekomjernim sila tijekom prosvjeda i politički pritisak na medije.

Omogućavanje civilnog prostora za organizacije civilnog društva

NSG izvještava da su, otkako je vlada Giorgie Meloni preuzela dužnost 2022. godine, ključna načela vladavine prava u Italiji sve više ugrožena, uključujući podjelu vlasti, neovisnost pravosuđa, slobodu tiska i građanski prostor.[2] Izražena je zabrinutost zbog mogućeg pomaka prema onome što se često opisuje kao “neliberalna demokracija”. Jedan primjer takvog pomaka bila je rasprava u Senatu u svibnju 2024. o mogućoj reformi izravnog izbora premijera. Ova ideja suočava se s jakim protivljenjem jer se smatra potencijalno potkopavajućim demokratske institucije.[3] Talijanski zatvorski sustav izvor je zabrinutosti vezane uz vladavinu prava i poštivanje temeljnih prava. Prolazi kroz krizu zbog velike prenapučenosti usred rastućeg broja pritvorenika, posebno u ustanovama za maloljetnike. Situacija bi se mogla znatno pogoršati ako se usvoji zakon kojim bi se neredi u zatvoru proglašavali kaznenim djelom i uspostavili novi prekršaji za nezakonito useljenje u kuće i korištenje barikada tijekom prosvjeda. Zakon je još uvijek bio predmet rasprave u Zastupničkom domu od svibnja 2024. Ako postane zakon, čak i nenasilna neposlušnost naredbi mogla bi dovesti do višegodišnjih zatvorskih kazni, a tisuće ljudi mogle bi biti osuđene na zatvorske kazne.[4]

Italija je pala za pet mjesta na 46. mjesto u Svjetskom indeksu slobode medija za 2024. Reportera bez granica, ušavši u "narančastu" zonu koja označava problematične zemlje.[5] Situacija sa slobodom tiska u Italiji je kritična, s napadima na novinare od strane vlade i političara, a državnu televiziju (RAI) preuzele su vladine stranke. Napadi uključuju porast tužbi za klevetu protiv medija i novinara, koje se često doživljavaju kao SLAPP (strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti) – odnosno, sredstvo zastrašivanja i gušenja slobode govora. Kao odgovor na te poteze, medijske organizacije i zagovornici slobode tiska objavili su međunarodni apel u travnju 2024., a organizirana je i misija Media Freedom Responsea, iako se vlada odbila susresti s njom.

Dana 24. veljače 2024. Italija je donijela takozvani "zakon o zabrani", koji zabranjuje objavljivanje naloga za pritvor prije suđenja do završetka preliminarnih saslušanja ili istrage, što je izazvalo zabrinutost za slobodu tiska i transparentnost pravosuđa.[6] Vlada je također pojačala svoj obračun s klimatskim aktivistima zakonom o "eko-vandalima", koji nameće stroge kazne za nanošenje štete tijekom ekoloških prosvjeda.[7] Policija je nasilno ugušila studentske prosvjede, posebice one za podršku Palestini, a napadi na studentske marševe u Pisi i Firenci rezultirali su ozljedama.[8] Ograničenja izražavanja solidarnosti s Palestinom su se povećala, uključujući uhićenja zbog isticanja palestinskih zastava i zabrane demonstracija. Melonijeva vlada također se suočila s kritikama zbog potkopavanja prava LGBTQI+ osoba. Italija je nisko rangirana na Duginoj karti[9], i ima kontroverzne zakone koji utječu na istospolno roditeljstvo, poput obveze da se na rodnim listovima navode samo biološki roditelji.[10] Ove akcije izazvale su značajnu nacionalnu i međunarodnu reakciju.

Talijanska vlada sve je više ograničavala pravo na štrajk i potkopavala sindikate. Štrajkovi sindikata CGIL, UIL i USB 2023. godine bili su zabranjeni. Ministar infrastrukture i prometa Matteo Salvini također je zabranio štrajk željezničkih radnika u svibnju 2024. Sindikati su to kritizirali kao kršenje ustavnih prava i napad na njihovu ulogu u demokraciji.[11] Osim toga, prekomjerna administrativna i fiskalna opterećenja, posebno zbog nove reforme trećeg sektora, prijete malim udrugama i njihovim aktivnostima.[12] Očekuje se da će novi propisi o PDV-u za neprofitne organizacije, koji su trebali stupiti na snagu u siječnju 2025., povećati birokratske zahtjeve bez generiranja značajnih prihoda za državu.[13] NSG ističe da Italija ostaje jedna od rijetkih zemalja EU bez neovisne institucije za ljudska prava, unatoč opetovanim pozivima Europske komisije i tekućim parlamentarnim raspravama.[14]

[1] CIVICUS (2023), Italija: https://monitor.civicus.org/country/italy/

[2] CIVICUS (2023), Italija: https://monitor.civicus.org/country/italy/

[3] Senat Republike (2024.) Senatski prijedlog zakona br. 935:  https://www.senato.it/leg/19/BGT/Schede/Ddliter/57694.htm

[4] Arci (2024) Iliberalna demokracija je već tu!: https://www.arci.it/dl-sicurezza-illiberale/

[5] RSF (2024) indeks: https://rsf.org/en/index

[6] Zastupničko pitanje Europskog parlamenta (2024.) – E-000823/2024: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-9-2024-000823_IT.html

[7] Službeni list (2024.) ZAKON 22. siječnja 2024., br. 6: �HIPERPOVEZA “https://www.gazzettaufficiale.it/eli/id/2024/01/24/24G00016/SG”https://www.gazzettaufficiale.it/eli/id/2024/01/24/24G00016/SG

[8] Predsjedništvo Republike (2024.) Mattarella saslušava ministra Piantedosija: zaštititi slobodu izražavanja misli: https://www.quirinale.it/elementi/107701

[9] ILGA Europe (2024.) Rainbow Map 2024.: https://rainbowmap.ilga-europe.org/

[10] The Guardian (2023.), 'Ostali bez roditelja zbog dekreta': Reakcije istospolnih roditelja u Italiji na gubitak prava: https://www.theguardian.com/world/2023/aug/21/orphaned-by-decree-italy-same-sex-parents-react-losing-rights

[11] Ansa (2024.) Salvini, štrajk 15. prosinca, ali ne za 24 sata: https://www.ansa.it/sito/notizie/economia/2023/12/05/salvini-sciopero-il-15-dicembre-ma-non-per-24-ore_bd9a7f43-e5c6-4ebc-bf65-cbba637561ac.html

[12] Cantiere Terzo Settore (2024.) Acli i reforma trećeg sektora: „Manje rigidnosti, veća jasnoća i promjene u oporezivanju”: https://www.cantiereterzosettore.it/interviste/acli-e-riforma-del-terzo-settore-meno-rigidita-maggiore-chiarezza-e-modifiche-alla-fiscalita/

[13] Arci (2024) tlači IVA: https://www.arci.it/oppresiva/

[14] Radni dokument osoblja Komisije za Europsku komisiju (2023.) – Izvješće o vladavini prava za 2023. – Poglavlje o stanju vladavine prava u Italiji: https://commission.europa.eu/document/download/34d9939c-5597-4fbe-95ac-73328d6e0fa2_en?filename=29_1_52611_coun_chap_italy_en.pdf

Pristup energiji i energetsko siromaštvo

Izvješće Talijanskog opservatorija za energetsko siromaštvo iz 2023. prikazuje zabrinjavajuću sliku, posebno za južne regije. U 2021. godini oko 2,2 milijuna kućanstava s otprilike 5 milijuna ljudi bilo je pogođeno energetskim siromaštvom. Ta su kućanstva živjela u loše izoliranim domovima i borila se s neadekvatnim grijanjem zimi, nedovoljnim hlađenjem ljeti, slabom rasvjetom i ograničenom upotrebom osnovnih uređaja. Ova situacija ne samo da opterećuje obitelji visokim troškovima energije, već negativno utječe i na njihovo zdravlje, dobrobit i ukupnu kvalitetu života. Povećanje troškova energije bilo je značajno, s prosječnim porastom od 351 TP3T do kraja 2021. u usporedbi s 2020. i skokom od 441 TP3T za one koji su bili u višem vremenskom rasponu zaštite pod nazivom “Najbolja usluga zaštite”, koja se pruža ranjivim kućanstvima. Ovaj financijski pritisak bio je posebno težak za kućanstva s djecom: 251 TP3T energetski siromašnih kućanstava uključivalo je barem jednog maloljetnika, što znači da je energetsko siromaštvo pogodilo oko 950 000 djece, odnosno 101 TP3T talijanske djece.[1]

Vladine protumjere uključuju kratkoročne zaštitne politike, poput vaučera za struju i plin za ranjive obitelji, te dugoročne politike usmjerene na poboljšanje energetske učinkovitosti u stanovanju i podizanje svijesti o korištenju energije. Fiskalne mjere uključivale su smanjenje i na kraju ukidanje općih sistemskih naknada za račune za struju i plin, snižavanje stope PDV-a na plin, smanjenje trošarina na gorivo i pružanje jednokratnih isplata osobama s niskim primanjima. Osim toga, povećani su “socijalni bonusi” kako bi se pomoglo najugroženijim kućanstvima u upravljanju svojim računima za energiju.[2] No nijedna od različitih mjera nije preokrenula trend i zaustavila porast broja kućanstava koja se suočavaju s energetskim siromaštvom. NSG ističe osnivanje zajednica za obnovljivu energiju (REC) uz snažnu javnu podršku kao potencijalno učinkovitiju strategiju za rješavanje ovog problema. To je skupina pojedinaca, poduzeća i organizacija koje zajednički proizvode i dijele obnovljivu električnu energiju unutar definiranog područja koristeći nacionalnu električnu mrežu.

[1] OIPE (2023.) godišnje izvješće: https://oipeosservatorio.it/wp-content/uploads/2024/03/rapporto_2023_ENG.pdf

[2] ARERA (2024) Socijalni bonus za ekonomske poteškoće: https://www.arera.it/consumatori/bonus-sociale/bonus-sociale-per-disagio-economico