Ravnopravnost spolova

Italija se nalazi na 79. mjestu od 146 zemalja u Izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o globalnom rodnom jazu za 2023. godinu, a njezin rang po političkom sudjelovanju žena značajno je pao na 64. mjesto 2023., sa 40. mjesta 2022.[1] Izvješće procjenjuje da će postizanje globalne ravnopravnosti spolova u Italiji trajati oko 131 godinu. Izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) za 2023. stavlja Italiju na zadnje mjesto u kategoriji rada, s ocjenom 65 od 100, što je znatno ispod europskog prosjeka od 74. Italija je također najniža u EU-u po zaposlenosti s punim radnim vremenom sa stopom od 31.3%, naglašavajući značajne razlike između muškaraca i žena u kontinuitetu posla, sigurnosti, napredovanju u karijeri i prihodima.[2] [3] The participation of adult women in the labour market has increased, but the gender employment gap remains very high at 17.7 percentage points.[4] In the 15-64 age group, 52.5% of women were employed in 2023, compared to the EU average of 65.8%. [5] Razlika u plaćama između spolova u Italiji postoji iu javnom iu privatnom sektoru, što rezultira time da su prosječne mirovine žena 36 % niže od mirovina muškaraca.[6] Italija ima četvrtu najveću razliku u plaćama u Europi, s razlikom od 8,7% u privatnom sektoru.[7]

Žene čine oko tri četvrtine zaposlenih s nepunim radnim vremenom, često zbog odgovornosti za njegu. U južnoj Italiji više od polovice žena s djecom profesionalno je neaktivno. Talijanke provode u prosjeku pet sati dnevno na brizi o osobama, u usporedbi s nešto više od dva sata za muškarce, što dovodi do značajnih neravnoteža u neplaćenom radu.[8] Nedobrovoljni rad s nepunim radnim vremenom [9] također je češći među ženama, osobito mladim ženama u dobi od 15 do 34 godine.

Italian women attain higher educational qualifications than men, and there are more women graduates than men. But they remain underrepresented in top job positions, particularly in STEM fields and ITC roles. Women also face worse health outcomes than men: their lifespans are longer, but they suffer from more illnesses and limited attention is paid to gender-specific health issues.[10] Niže plaće i izazovne karijere doprinose smanjenoj kvaliteti života, prisiljavajući mnoge žene da se odreknu osnovne zdravstvene skrbi, društvenih interakcija i slobodnih aktivnosti.[11] Women's reproductive health is also poorly considered, and the government has been continually attempting to undermine Law 194, which allows the voluntary termination of pregnancy and is the only state law allowing conscientious objection by medical professionals. In fact, the government parties have proposed to finance the activities of anti-abortion associations within the counselling centres (Consultori) with PNRR funds. In 2023, Italy recorded over 120 femicides, with most perpetrators being current or former partners. Stalking and domestic violence cases hit 18,664 in 2023, and reported sexual violence cases surged by 35% from 2020 to a total of 6,062.[12]

LGBTQI+ individuals in Italy face ongoing discrimination and violence, prompting many to consider emigration. In 2023, there were 149 hate-crime victims, including four deaths.[13] Dugina karta za 2024. svrstava Italiju na 36. mjesto od 49 europskih zemalja, dva mjesta niže u odnosu na prethodnu godinu.[14] Prema Agenciji EU za temeljna prava, 53% homoseksualnih osoba koje žive u Italiji strahuje od držanja za ruke u javnosti, a 38% je doživjelo diskriminaciju. Broj LGBTQI+ učenika koji prijavljuju zlostavljanje ili diskriminaciju u školi porastao je s 43% u 2019. na 68% u 2023. godini.[15] NSG također ističe izvješće iz 2023. "Na strani Antigone", koje uključuje podatke o svim zatvorima i odjelima za žene u zemlji, uključujući ustanove za maloljetnike i odjele u kojima su smještene transzatvorenice u muškim zatvorima. Izvješće pokazuje da su žene u talijanskim zatvorima manjina zatvorene populacije, ali nose teret kaznenog sustava dizajniranog za muške potrebe i posebnosti.[16]

Uključivanje migranata, izbjeglica, tražitelja azila i manjina

"Decreto Cutro" (Zakon o dekretu Cutro), donesen u svibnju 2023., pooštrava imigracijska pravila u Italiji ograničavanjem prava migranata i otežavanjem dobivanja zaštite i pravnog statusa, napominje NSG. Ključne promjene uključuju ograničenje konverzije radnih dozvola, produženje pritvora za deportaciju sa 120 na 135 dana i dopuštanje zadržavanja tražitelja azila na granici do četiri tjedna tijekom obrade zahtjeva.[17] Italija je također napravila značajan korak dogovorivši se s Albanijom o uspostavi offshore pritvorskih centara.[18] Prema ovom planu, odrasli muški tražitelji azila bit će poslani u te centre na identifikaciju, obradu zahtjeva za azil i repatrijaciju, dok će žene, djeca i ranjive osobe biti izuzeti od transfera. Ova je inicijativa izazvala kritike zbog potencijalnog kršenja ljudskih prava, budući da uključuje pritvaranje tražitelja azila izvan EU-a i pod nesigurnim pravnim nadležnostima.[19] Osim toga, amandmani na talijanske zakone o migraciji ciljali su na nevladine organizacije koje provode spašavanje na moru. Ovi novi propisi nameću visoke novčane kazne i administrativne sankcije, uključujući pritvaranje i moguću zapljenu spasilačkih plovila, za nepoštivanje naloga za potragu i spašavanje talijanskih vlasti.[20] Ove mjere smatraju se nastojanjem da se ograniči djelovanje humanitarnih organizacija koje pomažu migrantima u nevolji na moru.[21]

U travnju 2023. talijanska vlada proglasila je izvanredno stanje kako bi riješila problem sve većeg broja pomorskih prijelaza. To je imalo za cilj provedbu strožih kontrola i ubrzavanje zakonskih promjena za upravljanje migracijskim tokovima.[22] Odluka o proglašenju izvanrednog stanja unatoč tome što je Italija primila manje izbjeglica od prosjeka EU (u odnosu na svoje stanovnike) kritizirana je zbog nedostatka transparentnosti i zbog političke manipulacije migracijama.[23] Despite the Reception and Integration System’s proven success at integrating migrants, the Italian government has failed to invest in expanding its capacity. Instead, it has allowed the public reception system to deteriorate, by promoting large facilities with reduced services and increasingly bypassing transparent public tenders for personal services due to recent regulatory changes and the state of emergency.[24] The emergency decree law n. 133 of 5 October 2023[25] ograničava prava maloljetnika, posebno pogađajući one starije od 16 godina, koji predstavljaju 70.2% stranih maloljetnika bez pratnje.[26] It permits minors over 16 years old to be placed in adult centres and uses invasive age checks, undermining existing protections. The poor reception and guardianship practices place minors at risk of undocumented status as they grow older. These legislative changes in Italy mirror a broader European trend towards stricter immigration controls. They have faced significant criticism from human rights organisations and international bodies for undermining migrants' rights and failing to address the root causes of migration.[27] Kao alternativu hitnom modelu, EU i UNHCR nastavljaju zagovarati "komplementarne putove" — sigurne, regulirane rute koje izbjeglicama nude legalan prihvat i boravak.[28]

Dobra praksa

Humanitarian corridors, introduced in Italy in 2017, offer a regulated migration pathway by connecting refugees with host communities to supports their integration. Arci, through its "Circoli Rifugio” hosts and support refugees coming to Italy through safe pathways for up to 12 months. This project is funded by the Italian Buddhist Institute Soka Gakkai. In 2022, through this initiative at least 50 reception places aimed at Afghan citizens were created.[29] U prosincu 2023. Arci je potpisao novi protokol s talijanskom vladom za pomoć 300 izbjeglica iz Libije.[30]

Nezaposlenost mladih

Nezaposlenost mladih u Italiji blago se smanjila s 23% 2022. na 20,1% početkom 2024., iako je stopa i dalje jedna od najviših u Europi.[31] In addition, 43.6% of young workers in Italy are on temporary contracts, compared to the EU average of 25.1%.[32] These figures underscore the ongoing challenges young Italians face in securing stable employment. The high youth unemployment rate in Italy has significant long-term consequences. Many young people are at risk of becoming NEETs (not in employment, education, or training), which negatively impacts their future job prospects and earning potential. In 2022, over 20% of Italians aged 15 to 19 fell into the NEETs category, compared to the EU average of 11%, highlighting the urgent need for more effective youth employment policies.[33]  

Čimbenici koji stoje iza izazova u zapošljavanju mladih uključuju ograničenu usmjerenost obrazovnog sustava na tehničke i praktične vještine, prevalenciju neplaćenog stažiranja i široku upotrebu privremenih ugovora, prema NSG-u. Svi ovi čimbenici sprječavaju mlade ljude da osiguraju stabilne i ispunjene karijere. Europska komisija identificirala je strukturne probleme u obrazovnom sustavu koji doprinose neusklađenosti vještina i nezaposlenosti mladih te naglašava potrebu za programima za rješavanje tih nedostataka.[34] Nedavne europske i nacionalne inicijative imaju za cilj potaknuti zapošljavanje mladih, kao što su program Jamstvo za mlade i talijanski “Decreto Giovani” (Zakon o uredbama o mladima), koji nude poticaje za zapošljavanje i subvencije privatnim tvrtkama koje zapošljavaju NEET-ove.[35] „Decreto coesione” (Zakon o koheziji) iz 2024. promiče ugovore na neodređeno vrijeme za mlade radnike, a Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NRRP) nalaže tvrtkama koje primaju sredstva zapošljavanje najmanje minimalnog postotka mladih ljudi i žena.[36] Međutim, usklađenost s tim zahtjevima bila je niska: mnogi ugovori koriste iznimke, a značajan dio natječaja nema obveze zapošljavanja mladih i ženskih radnika.[37]

[1] Svjetski ekonomski. Forum - Izvješće o globalnom rodnom jazu (2023.) https://www.weforum.org/reports/global-gender-gap-report-2023/in-full

[2] Europski institut za ravnopravnost spolova (2024.) Italija: https://eige.europa.eu/gender-equality-index/2023/country/IT

[3] Eurostat (2024) Zaposlenost - godišnja statistika: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Employment_-_annual_statistics#Employment_of_men_and_women_by_age_groups

[4] Istat (2024) Tržište rada: https://www.istat.it/wp-content/uploads/2024/06/Mercato-del-lavoro-I-trim2024.pdf

[5] Eurostat (2024) Zaposlenost - godišnja statistika: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Employment_-_annual_statistics#Employment_of_men_and_women_by_age_groups

[6] INPS (2024.) Analiza rodnih razlika na tržištu rada i sustavu socijalne sigurnosti: https://www.inps.it/content/dam/inps-site/it/scorporati/comunicati-stampa/2024/02/Allegati/3452_CS_CIV_21febbraio.pdf

[7] Osservatorio Job Pricing (2024.) Izvješće o razlikama među spolovima 2023. - https://www.jobpricing.it/project/gender-gap-report/

[8] Save the Children (2024.) Balansiranje: majčinstvo u Italiji 2024.: https://www.savethechildren.it/cosa-facciamo/pubblicazioni/le-equilibriste-la-maternita-italia-nel-2024

[9] Nedobrovoljni rad s nepunim radnim vremenom odnosi se na zapošljavanje u kojem pojedinci rade manje sati nego što žele ili trebaju, obično zbog ekonomskih uvjeta, nedostatka raspoloživih radnih mjesta s punim radnim vremenom ili ograničenja poslodavca.

[10] ISTAT (2024) Rapporto Annuale 2024: https://www.istat.it/it/files/2024/05/Rapporto-Annuale-2024.pdf

[11] Francesca Visentin (2024.) Žene žive dulje od muškaraca, ali gore: rodni jaz utječe na:  https://27esimaora.corriere.it/24_maggio_18/donne-vivono-piu-lungo-uomini-ma-peggio-influisce-gender-gap-40648e56-147b-11ef-9425-d10466a9659d.shtml

[12] Istat (2024.) Saslušanje Nacionalnog instituta za statistiku pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom o femicidu: https://www.istat.it/audizioni/audizione-dellistituto-nazionale-di-statistica-presso-la-commissione-parlamentare-dinchiesta-sul-femminicidio-nonche-su-ogni-forma-di-violenza-di-genere/

[13] Arcigay (2024) Homolesbobitransfobia, Arcigayev alarm: Svaka dva dana nasilje, 4 smrti u posljednjih dvanaest mjeseci: https://www.arcigay.it/comunicati/omolesbobitransfobia-lallarme-di-arcigay-ogni-due-giorni- una-violenza-4-morti-negli-ultimi-dodici-mesi/

[14] GAY.IT (2024) Rainbow Map 2024, Italija je pala na 36. mjesto od 49 zemalja za LGBT jednakost i zaštitu: https://www.gay.it/rainbow-map-2024-italia-paesi-uguaglianza-e-tutela -delle-persone-lgbt

[15] FRA (2023.) EU LGBTIQ istraživanje III, LGBTIQ jednakost na raskrižju: napredak i izazovi: https://fra.europa.eu/en/publication/2024/lgbtiq-crossroads-progress-and-challenges

[16] Antigona (2024.) Na strani Antigione, prvo izvješće o ženama zatvorenicama u Italiji: https://www.rapportoantigone.it/primo-rapporto-sulle-donne-detenute-in-italia/

[17] Predsjedništvo Vijeća ministara (2023.) UREDBA-ZAKON 10. ožujka 2023., br. 20: https://www.normattiva.it/uri-res/N2Ls?urn:nir:stato:decreto.legge:2023-03-10;20

[18] Parlamento Italiano (2024), Italy-Albania Migration Protocol:https://temi.camera.it/leg19/temi/protocollo-italia-albania-in-materia-migratoria.html

[19] Arci (2023.) Tablica za azil i imigraciju: Poziv parlamentu da ne ratificira Protokol između Italije i Albanije: https://www.arci.it/tai-italia-albania/

[20] Uredba-zakon br. 1/2023, izmijenjena Zakonom br. 15 od 24. veljače 2023. 

[21] Arci (2023) Rescue is a right and a duty, not a crime! Stop attacks against NGOs and people on the move: "https://www.arci.it/soccorso-non-e-un-crimine/

[22] Predsjedanje Vijećem ministara (2023.)  https://www.governo.it/it/articolo/comunicato-stampa-del-consiglio-dei-ministri-n-28/22332

[23] Arci (2023) Migrants, Miraglia (Arci) appeals to journalists, Odg and FNSI: take the side of reality and real data: https://www.arci.it/appello-giornalisti-dati-reali/

[24] Openpolis i Actionaid (2024) centri Italije, prorečeni neuspjeh: https://migrantidb.s3.eu-central-1.amazonaws.com/rapporti_pdf/centriditalia_un_fallimento_annunciato.pdf

[25] Predsjedanje Vijećem ministara (2023.)  https://www.normattiva.it/uri-res/N2Ls?urn:nir:stato:decreto.legge:2023-10-%2005;133!vig=2023-10-06

[26] Openpolis (2023) The government's crackdown on unaccompanied foreign minors: https://www.openpolis.it/la-stretta-del-governo-sui-minori-stranieri-non-accompagnati/

[27] Melting Pot Europa (2023) UFM: Nova uredba sažima prava i jamstva https://www.meltingpot.org/2023/10/msna-un-nuovo-decreto-comprime-diritti-e-garanzie/

[28] UNHCR (2024) Dopunski putovi za prijem u treće zemlje:  https://www.unhcr.org/what-we-do/build-better-futures/long-term-solutions/complementary-pathways

[29] Arci (2022.) Humanitarni koridori iz Afganistana s Circoli Rifugiom: https://www.arci.it/campagna/corridoi-umanitari-circoli-rifugio/

[30] Arci (2023.) Libija: Memorandum o razumijevanju potpisan za spas 1500 ljudi: https://www.arci.it/libia-corridoi-umanitari/

[31] ISTAT (2024), Rapport Annuale 2024. La situazione del Paese: https://www.istat.it/it/archivio/296796.

[32] Openpolis (2023.) Neadekvatne vještine potiču fenomen NEET:  https://www.openpolis.it/le-competenze-inadeguate-alimentano-il-fenomeno-dei-neet/

[33] Eurostat (2024.) Statistika o mladim ljudima koji nisu ni zaposleni ni u obrazovanju ili obuci: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php? title=Statistics_on_young_people_neither_in_employment_nor_in_education_or_training#The

_NEET_stopa_u_EU_i_njenim_državama_članicama_u_2022.

[34] Europska komisija (2022). Praćenje obrazovanja i osposobljavanja 2022.: https://op.europa.eu/webpub/eac/education-and-training-monitor-2022/en/country-reports/italy.html

[35] Umjetnost. 27 DL br. 48/2023, poticaji za zapošljavanje mlađih od 30 NEET-a potpisani za Nacionalni operativni program „Iniziativa Occupazione Giovani”

[36] Narodne novine: UREDBA-ZAKON 31. svibnja 2021., br. 77 -

https://www.gazzettaufficiale.it/eli/id/2021/05/31/21G00087/sg

[37] Openpolis (2024.) Ograničenja PNRR-a za zapošljavanje žena i mladih nisu baš učinkovita: https://www.openpolis.it/i-vincoli-pnrr-sullassunzione-di-donne-e-giovani-sono-poco- učinkovitost/

Primjerene plaće

Između 2013. i 2023. bruto dohodak u Italiji porastao je za oko 16%, u usporedbi s prosjekom EU27 od 30,8%. Ali realne plaće u Italiji smanjile su se za 8% od 1990. do 2023., što je dovelo do značajnog smanjenja kupovne moći radnika.[1] Utjecaj se posebno osjetio nakon skoka inflacije 2022., koji je pogoršao jaz između nominalnih i realnih dohodaka, kao i postojeće socioekonomske nejednakosti.[2] Radnici mlađi od 35 godina bili su nerazmjerno pogođeni, jer su radili samo 175 plaćenih dana u godini. Za starije od 35 godina brojke su bile 228 na jugu i 258 na sjeveru i u središtu.[3]

Udio zaposlenog stanovništva klasificiranog kao “siromašni koji rade” povećao se s 9,5% u 2010. na 11,5% u 2022., u usporedbi s prosjekom EU-a od 8,9%. U 2022. godini 2,7 milijuna radnika (11,5% zaposlenih) nije moglo zadovoljiti svoje osnovne potrebe. Rizik od siromaštva znatno je veći za radnike s privremenim ugovorima ili ugovorima na nepuno radno vrijeme: 16,2% privremenih radnika je u opasnosti, u usporedbi s 8,5% radnika na neodređeno vrijeme, dok je 19,9% radnika s nepunim radnim vremenom u opasnosti, naspram 9,7% od radnici s punim radnim vremenom.[4] Na jugu i otocima situacija je posebno teška, osobito među stranim radnicima, od kojih 34,6% živi u apsolutnom siromaštvu. Trenutačno se plaće određuju kroz sektorske nacionalne ugovore utvrđene kolektivnim pregovorima. Od ožujka 2024. 36 takvih nacionalnih ugovora čekalo je na obnovu, što je utjecalo na 4,6 milijuna zaposlenika s neadekvatnim plaćama. Učinkovite mjere politike mogle bi uključivati odgovarajuću zakonom propisanu minimalnu plaću, koja bi pomogla u rješavanju nejednakosti među različitim kategorijama radnika i poboljšala učinak na razini poduzeća i makroekonomiju.[5] Minimalna plaća bi

Sigurnost radnog mjesta

Talijansko tržište rada još uvijek karakterizira visoka razina nesigurnosti, a NSG preporučuje ad hoc intervencije politike kako bi se preokrenula fleksibilizacija praksi zapošljavanja i uhvatilo u koštac s njezinim socioekonomskim posljedicama.[6] Pandemija Covid-19 imala je neujednačen utjecaj na sektore i društvene skupine. Industrije poput tehnologije i zdravstva pokazale su otpornost i rast, dok su se sektori poput turizma i maloprodaje teško oporavili. Gospodarska kriza pojačala je već postojeće ranjivosti i dovela do rasprostranjenog gubitka radnih mjesta i povećane nesigurnosti posla. [7] Iako se stopa nezaposlenosti u Italiji neznatno smanjila, a zaposlenost porasla od 2022., povećanje zaposlenosti značajno je obilježeno nesigurnim i nestabilnim uvjetima. Prevalencija kratkoročnih ugovora, koji su činili 16% ukupne zaposlenosti u 2023. [8], naglašava krhku prirodu mnogih poslova u Italiji. Sigurnost posla i dalje je ključno pitanje za privremene i poslovne radnike. Zemljopisne razlike i dalje postoje, a južna Italija ima veći udio privremenih ugovora nego sjeverna i središnja regija. Neformalne ekonomske aktivnosti također igraju značajnu ulogu. Otprilike 3,8% zaposlenja je izvan službenih ugovora, što dovodi do smanjene sigurnosti posla i beneficija te pogoršava siromaštvo i ranjivost[9]

Kao odgovor na to, talijanska je vlada uvela mjere za povećanje sigurnosti radnih mjesta i rješavanje fragmentacije tržišta rada. „Contratto di Espansione” (Ugovor o proširenju) omogućuje tvrtkama s više od 50 zaposlenika koji su u procesu restrukturiranja da ponude pogodnosti prije umirovljenja, dok „Fondo Nuove Competenze” (Fond za nove kompetencije), osnovan 2020. i refinanciran 2022., podupire tvrtke u usavršavanju ili ponovnom osposobljavanju svoje radne snage kako bi riješili problem neusklađenosti vještina.[10] The OECD reports that 38.5% of workers face vertical mismatch—meaning that they are either overqualified (20.2%) or underqualified (18.2%)—and 37% experience horizontal mismatch, meaning their jobs do not align with their fields of study. Employers interpret this mismatch as the result of the workforce’s inability to meet their needs for particular skills and qualifications. However, from workers’ perspective, it is crucial for firms to pinpoint the skills they need to upgrade their internal knowledge bases and capabilities.

[1] ISTAT (2024.) Godišnje izvješće 2024.: https://www.istat.it/it/archivio/296796.

[2] AA.VV. (2023). L'inflazione u Italiji. Cause, conseguenze, politiche. Pianta, M. (a cura di), urednik Carocci: https://www.carocci.it/prodotto/linflazione-in-italia-2

[3] Rapporto Svimez (2023), L'economia e la società del Mezzogiorno: http://lnx.svimez.info/svimez/il-rapporto/

[4] ISTAT (2024), Rapport Annuale 2024. La situazione del Paese: https://www.istat.it/it/archivio/296796.

[5] Eurofound (2024.) Italija: profil zemlje s minimalnom plaćom - https://www.eurofound.europa.eu/en/topic/minimum-wage/italy.

[6] i Cirillo, V., Fanti, L., Mina, A. i Ricci, A. (2023). Nove digitalne tehnologije i učinak poduzeća u talijanskom gospodarstvu, Industrija i inovacije, 30(1): 159-188: https://www.iris.santannapisa.it/retrieve/de8e525a-35b4-44c6-a9fd92ba780b8dc4/New%20digital%20technologies%20and%20firm%20performance%20in%20the%20Italian%20economy.pdf

[7] Dosi, G., Fanti, L. i Virgillito, ME (2020.). Nejednaka društva u uobičajenim vremenima, nepravedna društva u pandemijskim, Journal of Industrial and Business Economics, 47(3): 371-389: https://oa.inapp.gov.it/bitstreams/fc305e3d-3ead-41e8-80e6-7991c1a89f37/download

[8] Istat podaci o radnicima u dobi od 15-64 godine. link

[9]ILO (2024) Statistika neformalne ekonomije: �HYPERLINK "https://ilostat.ilo.org/topics/informality/"https://ilostat.ilo.org/topics/informality/  

[10] Ministarstvo rada i socijalne politike (2024.) Sredstva tvrtkama za trajno usavršavanje:

https://www.lavoro.gov.it/temi-e-priorita/orientamento-e-formazione/focus/pagine/fondi-alle-imprese-la-formazione-continua

Stanovanje

Italija se tijekom prošle godine suočila s ozbiljnom stambenom krizom koja je utjecala na mnoge obitelji, a koja proizlazi iz nekoliko čimbenika. Smanjena su ulaganja u javno stanovanje (Edilizia Residenziale Pubblica); rastuće siromaštvo otežava ljudima da si priušte stan; a stanarine su rasle zbog manjka raspoloživih domova i porasta kratkoročnih najmova. Prema Idealista, vodećem portalu za nekretnine u Italiji, najamnine su porasle za 13,8% u 2023. u odnosu na 2022., a prosječna mjesečna najamnina dosegla je 12,50 eura po kvadratnom metru.[1] Sve veći troškovi života i povećane kamatne stope na hipotekarne kredite učinili su kupnju nekretnina još izazovnijom, što je dovelo do veće potražnje za nekretninama za iznajmljivanje usred nedovoljne ponude, posebno u većim gradovima, i povećalo cijene najma. Osim toga, korištenje nekretnina za kratkoročni najam, koji brzo donose veće povrate, dodatno je smanjilo dostupnost dugoročnog stambenog smještaja.[2] Opće osiromašenje stanovništva, potaknuto nesigurnošću posla, stagnacijom plaća, visokim životnim troškovima i smanjenjem socijalnih usluga, pojačalo je ekonomske i stambene poteškoće. Prosječna potrošnja kućanstva na stanovanje, koja uključuje troškove režija, porasla je za 11% u 2022. u odnosu na prethodnu godinu, prema ISTAT-u, talijanskom Nacionalnom institutu za statistiku. To je predstavljalo 38,5% ukupnih troškova kućanstva u 2022., što je porast u odnosu na 37,8% u 2021. Kako bi upravljali tim rastućim troškovima, ljudi su smanjili svoju potrošnju. Na primjer, 29,5% ljudi smanjilo je potrošnju na hranu 2022., što je povećanje od oko 5 postotnih bodova u odnosu na 24,4% u 2021., dok je 33,3% smanjilo potrošnju na piće, što je povećanje od 4 postotna boda u odnosu na 29,6% u 2021., a 35,6% potrošilo je manje na osobnu njegu, 4 postotna boda više od 31.7%  

Federcasa izvještava o značajnom nedostatku javnih stanova u Italiji, s oko 650.000 neispunjenih zahtjeva koji utječu na 1,4 milijuna ljudi. Unatoč velikoj potražnji, 7% javnih stambenih jedinica je nenaseljeno, a mnogima je potrebna obnova. Također postoji velika praznina u studentskom smještaju, s više od 95.000 studenata koji ispunjavaju uvjete koji se natječu za samo 40.069 raspoloživih mjesta.[3] Popis ISTAT-a identificira oko 460.000 ljudi u Italiji koji se suočavaju s teškim stambenim problemima, zbog čega su ostali beskućnici ili žive u neformalnim kampovima.[4] Stambena kriza pogoršala se nakon pandemije, budući da su nalozi za deložaciju i stvarna deložacije značajno porasli 2022.[5] U Državnom proračunu za 2024. nedostaju nove mjere za potporu najmu i javno stanovanje, a očekuje se da će smanjeno financiranje lokalnih vlasti pogoršati situaciju.

Dobra praksa

The Porto Fluviale RecHouse project in Rome is a pivotal initiative that formalises the occupation of abandoned buildings, transforming them into legal, high-quality housing and community spaces. Spearheaded by an action-research group from the Department of Architecture at Roma Tre University, the project addresses the city's long-standing inadequacies in housing and welfare policies.

Rooted in a history of housing struggles and building occupations dating back to the 1970s, the project builds on Italy's Regional Law on self-recovery. This law promotes the reuse of abandoned buildings while advocating for social and environmental sustainability. The RecHouse project exemplifies how informal housing arrangements can transition into formal, sustainable living spaces, serving as a potential model for similar efforts in other regions.[6]

Iskorijenjivanje siromaštva

Preliminarne procjene ISTAT-a ukazuju na krizu siromaštva, s 5,7 milijuna ljudi koji trenutno žive u apsolutnom siromaštvu u 2023. Situacija se pogoršala u usporedbi s 2022., posebno u sjevernoj Italiji, gdje je došlo do povećanja od 136 000 obitelji u siromaštvu u 2023. Obitelji uključujući maloljetnici su i dalje posebno ranjivi jer visoki troškovi značajno utječu na njihov životni standard. Broj maloljetnika koji žive u apsolutnom siromaštvu dosegao je 1,3 milijuna 2023. godine, što je u skladu s brojkama iz 2022. koje su pokazale da je 28,8% djece i adolescenata mlađih od 16 godina bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Rizik je bio veći na jugu i otocima (46,6%) nego u središtu (21,4%) i sjeveru (18,3%).[7]

The current situation has been exacerbated by inflation and the high cost of living, which impact poorer families the most. The recent abolition of the “Citizenship Income” (RdC), an allowance to combat poverty which involved 1,158,571 households between January and June 2023, and which was accompanied by labour activation measures, has worsened poverty.[8] Only 695,000 applications for the replacement "Inclusion Allowance" were approved, well below the expected number, due to more restrictive criteria introduced. In addition, the "Training and Work Support" measure has been ineffective, and only 96,000 out of 400,000 potential beneficiaries received aid in June 2024.[9] The picture is made even grimmer by the high incidence of in-work poverty, mentioned above. Between 2013 and 2023, the purchasing power of gross wages in Italy fell by 4.5%, a contrast with increases in other major EU economies.

The NSG highlights that, despite the recent introduction of a one-time annual bonus of €500 for fuel and food only for households consisting of at least three persons resident in Italy, with an Isee not exceeding 15,000 euro, this measure is unlikely to effectively address Italy’s growing poverty due to a lack of both substantial investment in welfare services and public sector interventions. [10]

Pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi

NSG ističe dvije posebne zabrinutosti u vezi sa zdravstvenim sustavom u Italiji. Jedan je neadekvatno ulaganje u javno zdravstvo, što je potvrđeno i proračunom za 2024.-2026. Drugi je prelazak mnogih usluga u privatni sektor, što dovodi do viših troškova, a time i do nejednakosti u pristupu skrbi.

Najnovije izvješće Centra za primijenjena ekonomska istraživanja u zdravstvu (Crea) otkriva da 1,6 milijuna ljudi u Italiji, što je ekvivalentno 6,1% kućanstava, živi u zdravstvenom siromaštvu. Ti su se pojedinci morali odreći zdravstvene skrbi i liječenja zbog financijskih ograničenja ili su gurnuti u siromaštvo zbog plaćanja potrebne medicinske skrbi.[11] Italy continues to lag behind several EU countries in health expenditure, with a spending level per capita  18 % below the EU average 2022 (considering countries that joined the European Union before 1995)[12]. To bring healthcare spending to adequate levels, an additional €15 billion would be needed, though even this would not close the gap with the EU average. For the three-year period 2024-2026, health expenditure is projected to increase by only 1.1% compared with 2023 .[13] Serious issues include long waiting times for basic medical tests, crowded emergency rooms, and delays for major surgery, including for surgery to treat cancer. For migrants, healthcare access is even more challenging, as lengthy waits for residence permits force many to rely on emergency rooms, which hinders their access to specialist care.  These problems stem from the reduction of public primary care facilities and the shortage of hospital doctors[14]

NSG je izrazio zabrinutost zbog vladine mjere “Autonomiafferenziata” (diferencirani regionalizam), upozoravajući da bi ona mogla pogoršati postojeće nejednakosti u zdravstvenoj skrbi između sjeverne i južne Italije.[15] Podjela sjever-jug već dovodi do značajnih razlika u pristupu zdravstvenoj skrbi, što mnoge ljude tjera da potraže liječenje u sjevernim regijama. Davanje veće autonomije regijama s boljim zdravstvenim učinkom moglo bi dodatno povećati te nejednakosti u sadašnjem sustavu podijeljene odgovornosti između države i regija.

[1] La Stampa (2023.) Najamnine 2023.: rekordni porast od 13,8% na godišnjoj razini: https://finanza.lastampa.it/News/2023/12/29/affitti-2023-aumento-record-del-13-8percento-rispetto-allanno-precedente/NzFfMjAyMy0xMi0yOV9UTEI#:~:text=Lavoro-,Affitti%202023%3A%20aumento%20record%20del%2013,8%25%20rispetto%20all'anno%20precedente&text=Il%20costo%20dell'affitto%20ha,5%20euro%20al%20metro%20quadro.

[2] Celata, A. Romano (2020), Overtourism i internetske platforme za kratkoročni najam u talijanskim gradovima: https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/09669582.2020.1788568

[3] Ministarstvo sveučilišta i istraživanja: –2022 Stanovanje po općinama:

https://dati-ustat.mur.gov.it/dataset/2022-diritto-allo-studio-universitario-dsu-regionale/resource/c5a3cbd8-c799-4170-998b-05d2f5cca369

[4] ISTAT(2024) Popis stalnog stanovništva i stanova: https://www.istat.it/statistiche-per-temi/censimenti/popolazione-e-abitazioni/

[5] Središnji zavod za statistiku (2024.) Postupci za puštanje stambenih nekretnina: https://ucs.interno.gov.it/ucs/contenuti/procedure_di_rilascio_di_immobili_ad_uso_abitativo_int_00004-7734141.htm

[6] Roma TRe (2024) RecHouse River Port Project Funded: https://architettura.uniroma3.it/articoli/finanziato-il-progetto-porto-fluviale-rechouse-171245/

[7] Istat (2023), Stime preliminari povertà assoluta e spese per consumi - Anno 2023: https://www.istat.it/it/archivio/295348

[8] INPS (2018) Opservatorij za prihode od državljanstva i mirovine: https://www.inps.it/it/it/dati-e-bilanci/osservatori-statistici-e-altre-statistiche/dati-cartacei---rdc.html

[9] INPS (2024) Dodatak za uključivanje i osposobljavanje i potpora za rad: https://www.inps.it/content/dam/inps-site/pdf/dati-analisi-bilanci/osservatori-statistici/osservatorio-adi-sfl/Report_ADI_SFL_2024_07_d.pdf

[10] Ministarstvo gospodarstva i financija (2024.) Shopping kartica: https://www.mef.gov.it/focus/Carta-Acquisti/

[11] CREA (2023), 19th Report: https://www.creasanita.it/attivita-scientifiche/rapporto-sanita/

[12] Te zemlje su: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Danska, Irska, Velika Britanija, Grčka, Španjolska, Portugal.

[13] GIMBE (2023.) 6. GIMBE izvješće o Nacionalnoj zdravstvenoj službi:

https://www.salviamo-ssn.it/attivita/rapporto/6-rapporto-gimbe.it-IT.html

[14] L'EURISPES.IT (2024) Ugrožena zdravstvena zaštita, nedostatak liječnika i odsutnost kirurga opterećuju: https://www.leurispes.it/carenza-di-medici-e-di-chirurghi-la-sanita-e-a-rischio/

[15] Chamber of deputies (2024) Provisions for the implementation of the differentiated autonomy of ordinary statute regions pursuant to Article 116(3) of the Constitution: https://documenti.camera.it/apps/commonServices/getDocumento.ashx?sezione=lavori&tipoDoc=testo_pdl_pdf&idlegislatura=19&codice=leg.19.pdl.camera.1665.19PDL0072530

CIVICUS Monitor klasificira talijanski građanski prostor kao "sužen", status koji je ostao nepromijenjen od 2018.[1] Ova klasifikacija ukazuje da, iako pojedinci i organizacije civilnog društva mogu ostvariti svoja prava na slobodu udruživanja, mirnog okupljanja i izražavanja, ta prava se često krše uznemiravanjem, uhićenjima ili napadima kritičara onih koji su na vlasti, kao i prekomjernim sila tijekom prosvjeda i politički pritisak na medije.

Omogućavanje civilnog prostora za organizacije civilnog društva

NSG izvještava da su, otkako je vlada Giorgie Meloni preuzela dužnost 2022., ključna načela vladavine prava u Italiji sve više ugrožena, uključujući podjelu vlasti, neovisnost pravosuđa, slobodu tiska i građanski prostor.[2] Concerns have been raised about a possible shift towards what is often described  as an "illiberal democracy". One example of such a shift was a discussion in the Senate in May 2024 of a possible reform to directly elect the Prime Minister. This idea faces strong opposition, as it is seen as potentially undermining democratic institutions.[3] The Italian prison system is a source of concerns related to the rule of law and respect for fundamental rights. It is experiencing a crisis due to severe overcrowding amid a growing number of detainees, especially in juvenile facilities. The situation could worsen significantly if a bill is passed to make prison rioting a crime and establish new offences for illegal house occupation and the use of roadblocks during protests. The bill was still being debated as of May 2024 in the Chamber of Deputies. If it becomes law, even non-violent disobedience of an order could lead to years in jail, and thousands of people could be condemned to prison sentences.[4]

Italija je pala za pet mjesta na 46. mjesto u Svjetskom indeksu slobode medija za 2024. Reportera bez granica, ušavši u "narančastu" zonu koja označava problematične zemlje.[5] Situacija sa slobodom tiska u Italiji je kritična, s napadima na novinare od strane vlade i političara, a državnu televiziju (RAI) preuzele su vladine stranke. Napadi uključuju porast tužbi za klevetu protiv medija i novinara, koje se često doživljavaju kao SLAPP (strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti) – odnosno, sredstvo zastrašivanja i gušenja slobode govora. Kao odgovor na te poteze, medijske organizacije i zagovornici slobode tiska objavili su međunarodni apel u travnju 2024., a organizirana je i misija Media Freedom Responsea, iako se vlada odbila susresti s njom.

Dana 24. veljače 2024. Italija je donijela takozvani "zakon o zabrani", koji zabranjuje objavljivanje naloga za pritvor prije suđenja do završetka preliminarnih saslušanja ili istrage, što je izazvalo zabrinutost za slobodu tiska i transparentnost pravosuđa.[6] Vlada je također pojačala svoj obračun s klimatskim aktivistima zakonom o "eko-vandalima", koji nameće stroge kazne za nanošenje štete tijekom ekoloških prosvjeda.[7] Policija je nasilno ugušila studentske prosvjede, posebice one za podršku Palestini, a napadi na studentske marševe u Pisi i Firenci rezultirali su ozljedama.[8] Restrictions on expressing solidarity with Palestine have increased, including arrests for displaying Palestinian flags and bans on demonstrations. The Meloni government has also faced criticism for undermining LGBTQI+ rights. Italy ranks low on the Rainbow Map[9], and it has controversial laws impacting same-sex parenting, such as a mandate for only biological parents to be listed on birth certificates.[10] Ove akcije izazvale su značajnu nacionalnu i međunarodnu reakciju.

The Italian government has increasingly restricted the right to strike and undermined trade unions. Strikes by CGIL, UIL, and USB unions in 2023 were banned. Minister for Infrastructure and Transport, Matteo Salvini, also prohibited a railway workers' strike in May 2024. The trade unions criticised this as a violation of constitutional rights and an attack on their role in democracy.[11] In addition, excessive administrative and fiscal burdens, particularly from the new third-sector reform, are threatening small associations and their activities.[12] Očekuje se da će novi propisi o PDV-u za neprofitne organizacije, koji su trebali stupiti na snagu u siječnju 2025., povećati birokratske zahtjeve bez generiranja značajnih prihoda za državu.[13] NSG ističe da Italija ostaje jedna od rijetkih zemalja EU bez neovisne institucije za ljudska prava, unatoč opetovanim pozivima Europske komisije i tekućim parlamentarnim raspravama.[14]

[1] CIVICUS (2023), Italija: https://monitor.civicus.org/country/italy/

[2] CIVICUS (2023), Italija: https://monitor.civicus.org/country/italy/

[3] Senat Republike (2024.) Senatski prijedlog zakona br. 935:  https://www.senato.it/leg/19/BGT/Schede/Ddliter/57694.htm

[4] Arci (2024) Iliberalna demokracija je već tu!: https://www.arci.it/dl-sicurezza-illiberale/

[5] RSF (2024) indeks: https://rsf.org/en/index

[6] European Parliament (2024) Parliamentary question - E-000823/2024: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-9-2024-000823_IT.html

[7] Narodne novine (2024.) ZAKON 22. siječnja 2024., br. 6: �HYPERLINK "https://www.gazzettaufficiale.it/eli/id/2024/01/24/24G00016/SG"https://www.gazzettaufficiale.it/eli/id/2024/01/24/24G00016 /SG

[8] Presidency of the Republic (2024) Mattarella hears Minister Piantedosi: protect the freedom to express one's thoughts: https://www.quirinale.it/elementi/107701

[9] ILGA Europe (2024.) Rainbow Map 2024.: https://rainbowmap.ilga-europe.org/

[10] The Guardian (2023) ,‘Orphaned by decree’: Italy’s same-sex parents react to losing their rights: https://www.theguardian.com/world/2023/aug/21/orphaned-by-decree-italy-same-sex-parents-react-losing-rights

[11] Ansa (2024.) Salvini, štrajk 15. prosinca, ali ne za 24 sata: https://www.ansa.it/sito/notizie/economia/2023/12/05/salvini-sciopero-il-15-dicembre-ma-non-per-24-ore_bd9a7f43-e5c6-4ebc-bf65-cbba637561ac.html

[12] Cantiere Terzo Settore (2024.) Acli i reforma trećeg sektora: „Manje rigidnosti, veća jasnoća i promjene u oporezivanju”: https://www.cantiereterzosettore.it/interviste/acli-e-riforma-del-terzo-settore-meno-rigidita-maggiore-chiarezza-e-modifiche-alla-fiscalita/

[13] Arci (2024) tlači IVA: https://www.arci.it/oppresiva/

[14] European Commission (2023) Commission staff working document - 2023 Rule of Law Report- Country Chapter on the rule of law situation in Italy: https://commission.europa.eu/document/download/34d9939c-5597-4fbe-95ac-73328d6e0fa2_en?filename=29_1_52611_coun_chap_italy_en.pdf

Pristup energiji i energetsko siromaštvo

The Italian Observatory for Energy Poverty’s 2023 report paints a concerning picture, particularly for southern regions. In 2021, around 2.2 million households, with approximately 5 million people, were affected by energy poverty. These households lived in poorly insulated homes and struggled with inadequate heating in winter, insufficient cooling in summer, dim lighting, and limited use of essential appliances. This situation not only burdens families with high energy costs but also negatively impacts their health, well-being, and overall quality of life. The energy cost increase was substantial, with a 35% rise on average by the end of 2021 compared to 2020, and a 44% spike for those under a higher protection time band entitled “Best Protection Service”, provided to vulnerable domestic customers. This financial strain was especially severe for households with children: 25% of energy-poor households included at least one minor, meaning that energy poverty affected about 950,000 children, or 10% of Italy’s children.[1]

The government's countermeasures include short-term protection policies, such as electricity and gas vouchers for vulnerable families, and long-term policies aimed at improving energy efficiency in housing and raising awareness over energy use. Fiscal measures have included reducing and eventually eliminating general system charges on electricity and gas bills, lowering the VAT rate on gas, cutting fuel excise taxes, and providing one-time payments to individuals with low incomes. In addition, "social bonuses" were increased to help the most vulnerable households manage their energy bills.[2] But none of the various measures has reversed the trend and halted the rise in households experiencing energy poverty. The establishment with strong public support of Renewable Energy Communities (RECs) is highlighted by the NSG as a potentially more effective strategy to tackle this issue. This is a group of individuals, businesses, and organisations that collaboratively produce and share renewable electricity within a defined area using the national electricity grid.

[1] OIPE (2023.) godišnje izvješće: https://oipeosservatorio.it/wp-content/uploads/2024/03/rapporto_2023_ENG.pdf

[2] ARERA (2024) Socijalni bonus za ekonomske poteškoće: https://www.arera.it/consumatori/bonus-sociale/bonus-sociale-per-disagio-economico