Ravnopravnost spolova

Godine 2022. Bugarska je zauzela 18. mjesto na indeksu Europskog instituta za ravnopravnost spolova, koji rangira napredak država EU-a u pogledu ravnopravnosti spolova u različitim sektorima. Ukupna ocjena Bugarske od 60,7 od 100 bila je 7,9 bodova ispod prosjeka Europske unije. Ono što najviše zabrinjava, Bugarska je država s najlošijim rezultatima u pogledu financijske jednakosti među spolovima, koja uzima u obzir rodne razlike u primanjima i siromaštvu.[1] To potvrđuju podaci Bugarske konfederacije neovisnih sindikata koji su utvrdili da su Bugarke više pogođene inflacijom nego muškarci, jer u prosjeku zarađuju znatno niže plaće. Rodna razlika u plaćama za gospodarstvo u cjelini iznosi 15,5%. Čak iu sektorima s većim brojem zaposlenih žena, kao što je obrazovanje, rodni jaz u plaćama je značajan. Jedna od posljedica ove rodne razlike u plaćama je velika rodna razlika u mirovini od oko 20%, što je dovelo do toga da je 51% umirovljenica izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, u usporedbi s 37% umirovljenika muškaraca.[2] NSG izvještava da je nedostatak ekonomske moći žena izravno povezan s nedostatkom političke moći žena. Na pet izbora održanih u Bugarskoj između 2021. i 2022. žene su predstavljale samo između 34% i 24% kandidata na izbornim listama. Što je još više zabrinjavajuće, žene su bile na čelu samo 20% lista, što znači da su mnoge kandidatkinje postavljene na pozicije s kojih je vrlo malo vjerojatno da će biti izabrane, što dodatno slabi zastupljenost žena.[3]

U Bugarskoj je rodna politika na državnoj razini trenutačno određena Nacionalnom strategijom za promicanje jednakosti između muškaraca i žena 2021. – 2030. koju je bugarska vlada usvojila 2020. Međutim, NSG je primijetio da se nova strategija bitno ne razlikuje od od prethodnog. Nadalje, ciljevi u trenutnoj strategiji isti su kao i oni u prethodnoj verziji, što ukazuje na potpuni nedostatak napretka. Tome pridonosi nedostatak bilo kakve analize učinkovitosti prethodne strategije. Naposljetku, nema ni spomena o politiziranoj reakciji protiv ravnopravnosti spolova, posebice o odbijanju ratifikacije Istanbulske konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te brzom širenju dezinformacija o ravnopravnosti spolova. Akteri zaduženi za osiguranje rodne ravnopravnosti nedovoljno su opremljeni ili se ne žele baviti tim pitanjem, prema NSG-u. Iako je Ministarstvo rada i socijalne politike određeno kao ministarstvo nadležno za provedbu državne politike o ravnopravnosti spolova, NSG izvješćuje da je njegovo djelovanje ograničeno na godišnju nagradu koja se dodjeljuje organizacijama aktivnim u promicanju ravnopravnosti spolova. U zaštitu od diskriminacije na marginama sudjelovali su i drugi akteri, poput Povjerenstva za zaštitu od diskriminacije i Pučke pravobraniteljice. Međutim, u Bugarskoj ne postoji institucija koja se trajno bavi rodnom ravnopravnošću.[4]

Nezaposlenost mladih

Nezaposlenost mladih u Bugarskoj iznosila je 12,23% 2022., što je pad od 3,6 postotnih bodova u odnosu na 2021.[5] NSG je istaknuo da, iako su se stope sudjelovanja mladih na tržištu rada oporavile od pandemije, one su još uvijek ispod prosjeka Europske unije, posebno za mlade s niskim obrazovanjem ili s invaliditetom te one iz ruralnih područja ili romsku manjinu. Veća nezaposlenost mladih općenito proizlazi iz niza čimbenika, poput nedostatka radnog iskustva i profesionalnih kontakata, nerazvijenih vještina i većeg rizika od neformalnog ili nesigurnog zapošljavanja.[6] Europska komisija ističe strukturni problem lošeg obrazovnog postignuća u Bugarskoj: OECD-ov Program za međunarodno ocjenjivanje učenika (PISA) pokazuje da je neuspjeh u osnovnim vještinama dvostruko veći u Bugarskoj od prosjeka EU-a.[7] To rezultira neusklađenošću između vještina koje traže poslodavci i onih koje stječu mladi ljudi u Bugarskoj, posebno oni iz nepovoljnog položaja. Posljedica nezaposlenosti je značajan i sustavan odljev mozgova, koji traje već desetljećima. NSG je skrenuo pozornost na paradoksalnu situaciju u kojoj Bugarska ne može zadržati svoje visokoobrazovane mlade ljude, dok potražnja za tim visokokvalificiranim radnicima raste. Također su primijetili da je potreban skup novih vještina, koncentriranih u tehnologiji i ICT-u, ali da ih je teško steći u Bugarskoj.

Uključivanje migranata, izbjeglica, tražitelja azila i ranjivih skupina

Tijekom izvještajnog razdoblja u Bugarsku je stiglo oko 319.000 ukrajinskih izbjeglica, od kojih je oko 114.000 dobilo privremenu zaštitu, uključujući oko 40.000 djece. Bugarske su vlasti brzo donijele postupke kako bi omogućile brzu integraciju ukrajinske djece u bugarske vrtiće i škole. To uključuje korištenje evaluacije prethodno stečenog obrazovanja kako bi se pronašlo odgovarajuće mjesto. Nakon upisa, ukrajinska djeca dobivaju dodatnu obuku iz bugarskog kao stranog jezika, kao i psihološku podršku ako je potrebna. Za djecu s posebnim obrazovnim potrebama osigurana su dodatna sredstva.

Također su uvedene mjere za brzu integraciju Ukrajinaca na tržište rada. Dodjeljivanje statusa izbjeglice ili međunarodne zaštite daje trenutno pravo na rad u Bugarskoj. Štoviše, Bugarska potvrđuje prethodno stečene kvalifikacije Ukrajinaca, kao i njihovo informalno i neformalno učenje. Dodatni programi, kao što je Program zapošljavanja i osposobljavanja izbjeglica, izbjeglicama omogućuju obuku bugarskog jezika i nadoknađuju doprinose za socijalno osiguranje poslodavaca koji zapošljavaju izbjeglice. Zahvaljujući ovim mjerama, 70% ukrajinskih izbjeglica spremno je odmah početi raditi, prema istraživanju koje su provele bugarske vlasti. I bugarski su poduzetnici zaposlili mnogo Ukrajinaca, uglavnom u području informacijske tehnologije, inženjerstva i turizma. Međutim, NSG je primijetio da je otvorenost Bugarske prema ukrajinskim izbjeglicama u oštroj suprotnosti sa stavom zemlje prema izbjeglicama s Bliskog istoka i Afrike. Dok su ukrajinske izbjeglice u početku bile smještene u odmaralištima, ostali tražitelji azila smješteni su u kampove za migrante bez prava na slobodno kretanje. Ukrajinci su odmah dobili pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, dok Sirijci, Afganistanci, Iračani i drugi nisu. Budući da je Bugarska općenito tranzitna zemlja – a ne konačno odredište – za neukrajinske izbjeglice i tražitelje azila, bugarska vlada nije osjetila potrebu za mjerama za podršku njihovoj integraciji u bugarsko društvo.[8]

[1] Europski institut za ravnopravnost spolova (2023.), Indeks ravnopravnosti spolova 2022. – Bugarska: https://eige.europa.eu/gender-equality-index/2022/country/BG

[2]  BTA (2023), Žene u Bugarskoj više pogođene inflacijom nego muškarci zbog razlike u plaćama - Sindikat: https://www.bta.bg/en/news/economy/419403-women-in-bulgaria-more-affected-by-inflation-than-men-due-to-pay-gap-trade-uni

[3] Zaklada Ekaterina Karavelova (2023.), Ravnopravnost spolova u politici - Izazovi i prilike u bugarskom kontekstu: https://ekfwomen.org/wp-content/uploads/2023/03/gender_equality_in_politics_web_eng.pdf

[4] Europska komisija (2022.), Državno izvješće - Ravnopravnost spolova, Bugarska: https://www.equalitylaw.eu/downloads/5662-bulgaria-country-report-gender-equality-2022-1-56-mb

[5]  Statista (2023), Bugarska – nezaposlenost mladih: https://www.statista.com/statistics/811729/youth-unemployment-rate-in-bulgaria/

[6] Albena Vutsova i Martina Arabadzhieva (2022), Tri istočna slučaja trendova nezaposlenosti mladih – Bugarska, Rumunjska, Srbija: https://ideas.repec.org/a/bas/econst/y2022i3p94-110.html

[7] Europska komisija (2023.), Izvješće o zemlji za 2023. – Bugarska: https://economy-finance.ec.europa.eu/system/files/2023-05/BG_SWD_2023_602_en.pdf

[8] Europsko vijeće za izbjeglice i prognanike (2023.), Izvješće o zemlji – Bugarska: https://asylumineurope.org/reports/country/bulgaria/

Istraživanje Eurofounda pokazuje da se 13% Bugara bori da uravnoteže posao i privatni život. Zaposleni muškarci imaju dvostruko veću vjerojatnost da će doživjeti ovaj problem od zaposlenih žena. Od svih zaposlenih Bugara, njih 43,5% smatra da usklađivanje poslovnog i osobnog života zahtijeva dodatni napor i stres od strane radnika. Ono što najviše zabrinjava, jedan od tri bugarska zaposlenika radi više od 45 sati tjedno, a polovica radi najmanje dvije subote mjesečno. Štoviše, čini se da žene više od muškaraca pate zbog nedostatka ravnoteže između poslovnog i privatnog života.[1] Dok je broj žena koje rade više od 48 sati tjedno blizu broja muškaraca i dok mnoga kućanstva imaju dvostruke prihode, bugarske žene obavljaju više neplaćenih kućanskih poslova i zadataka skrbi nego muškarci, što narušava njihovu ravnotežu između poslovnog i privatnog života.[2]

Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i Direktiva o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima prenesene su u bugarski zakon 2022. Među ostalim mjerama, one su razjasnile definiciju radnog vremena za rad na dužnosti i dežurstva, uvele plaćeni roditeljski dopust za očeve i od poslodavaca se zahtijevalo da daju jasne rasporede rada i dovoljno obavijesti o smjenama. Zaposleni roditelji djece mlađe od osam godina i drugi radnici s obvezama skrbi dobili su veća prava na rad na daljinu kako bi mogli uskladiti brigu i radne obveze. Međutim, ova prava poslodavac može uskratiti obrazloženom izjavom. Konačno, prava na plaćeni dopust proširena su na mlade ljude na njihovom prvom zaposlenju: sada moraju raditi samo mjesec dana prije nego što mogu uzeti plaćeni dopust, što je pad u odnosu na prethodno razdoblje od osam mjeseci[3] Međutim, nova obveza poslodavaca da prate i prijavljuju dopust sustavu socijalnog osiguranja ometena je nedostatkom digitaliziranog, jedinstvenog sustava izvješćivanja. NSG je također izvijestio da je korištenje daljinskog i fleksibilnog rada postalo češće u Bugarskoj nakon što je pandemije, poboljšavajući sposobnost kvalificiranih radnika da usklade svoj poslovni i osobni život. U tom razdoblju nije došlo do drugih promjena u propisima o radu ili sastavu socijalnog dijaloga, uglavnom zbog toga[4]nedostatak stabilne vlade.[5]

[1] Passport to Trade 2.0 (2023), ravnoteža između poslovnog i privatnog života – Bugarska: https://businessculture.org/eastern-europe/bulgaria/work-life-balance/

[2] Manager.bg (2023), Nova definicija ravnoteže između poslovnog i privatnog života: https://manager.bg/job-%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B4%D0%B6%D1%8A%D1%80/noviat-balans-mezdu-profesionalen-i-lichen-zivot-v-promenenia-svat

[3] EY (2022), Dodatne promjene u bugarskom zakonu o radu u vezi s aktivnim i neaktivnim radnim vremenom na poziv i godišnjim odmorima: https://www.ey.com/en_bg/law/additional-changes-in-bulgarian-labour-law-concerning-active-and

[5] Eurofound (2023), Živjeti i raditi u Bugarskoj: https://www.eurofound.europa.eu/en/country/bulgaria

Pristup zdravstvenoj zaštiti

NSG je izvijestio da je najveća prepreka stvarnom pravu Bugarske na zdravstvenu skrb ustrajnost visokih plaćanja zdravstvenih usluga iz vlastitog džepa. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), te su isplate predstavljale 39% zdravstvene potrošnje u 2019., daleko iznad prosjeka Europske unije od 21%. Noviji podaci europskog ureda WHO-a otkrili su da je jedno od pet bugarskih kućanstava imalo plaćanja iz vlastitog džepa koja su premašila njihovu sposobnost plaćanja za najmanje 40%. Takva katastrofalna zdravstvena potrošnja može dovesti do toga da si kućanstvo ne može priuštiti potrepštine poput hrane, energije i stanovanja. Najvjerojatnije će utjecati na starije osobe, ljude koji žive u ruralnim područjima i osobe s niskim primanjima. Više od 15% stanovništva nema nikakav oblik zdravstvenog osiguranja, a država plaća samo doprinose za one koji žive u krajnjem siromaštvu. To znači da mnogi ljudi s niskim primanjima moraju plaćati doprinose za osiguranje iako ih ne mogu priuštiti. Unatoč tome što imaju najveći omjer bolnica i ljudi u EU-u, Bugari su općenito nezadovoljni pružanjem zdravstvene skrbi u svojoj zemlji: 37% anketiranih bilo je zadovoljno, a 47% nije. Troškovi lijekova i liječničkih pregleda najveći su čimbenik tog nezadovoljstva. Jedan od pet Bugara navodi da je prestao uzimati propisane lijekove zbog skupoće, a više od jednog od četiri (27%) iz istog je razloga odustalo od posjeta liječniku specijalistu. NSG je također primijetio da je pristup zdravstvenoj skrbi općenito brži od europskog prosjeka, s kraćim vremenima čekanja, sve dok osoba može podnijeti visoke osobne troškove.[1]

[1] Svjetska zdravstvena organizacija Europa (2022.), visoka plaćanja zdravstvene skrbi u Bugarskoj iz vlastitog džepa potkopavaju napredak prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti: https://www.who.int/europe/news/item/19-07-2022-bulgaria-s-high-out-of-pocket-payments-for-health-care-undermine-progress-towards-universal-health-coverage

Sloboda tiska

Bugarski novinari i dalje se suočavaju s prijetnjama i pritiscima vlasnika medija, kako javnih tako i privatnih. Unatoč pluralističkom medijskom krajoliku, vlasništvo je i dalje neprozirno, a mnogi mediji ovise o državnim subvencijama, što ih čini ranjivima na utjecaj vlade.[1] Istraživanje koje je proveo bugarski odjel Udruženja europskih novinara pokazalo je značajnu geografsku koncentraciju medija. Dva od tri ispitana novinara rade u Sofiji, a samo 18% ispitanika izjavilo je da radi za lokalne ili regionalne medijske kuće. Iako su novinari izvijestili o padu vanjskih pritisaka koji im ograničavaju slobodu izvještavanja, došlo je do zabrinjavajućeg porasta autocenzure. To je rezultat potrebe da prodajna mjesta njeguju dobre odnose s poduzećima i vlastima kako bi ostala ekonomski održiva. Nastavak rada ovisi o prihodima od oglašavanja privatnih tvrtki i pristupu informacijama iz državnih izvora, a oba se mogu povući ako je izvješćivanje kritično.[2] CIVICUS monitor građanskog prostora definira građanski prostor u Bugarskoj kao sužen.[3]

[1] Freedom House (2023), Sloboda u svijetu 2022 – Bugarska: https://freedomhouse.org/country/bulgaria/freedom-world/2022

[2] Udruženje europskih novinara Bugarska (2022.), Mediji pod vatrom, 2022. – Godišnje istraživanje o slobodi govora u Bugarskoj: https://aej-bulgaria.org/wp-content/uploads/2022/10/Media-under-fire_EN.pdf

[3] CIVICUS (2023), Monitor - Bugarska: https://monitor.civicus.org/country/bulgaria/

Pristup energiji

Mjere za rješavanje energetskog siromaštva u Bugarskoj otežane su nedostatkom službene definicije tog pitanja u zemlji. Prema najnovijoj statistici EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) iz 2020., 27,5% bugarskih kućanstava bori se da svoje domove dovoljno zagrije, a 22,2% kasni s plaćanjem komunalnih računa. Nadalje, samo 250.000 od 1,66 milijuna Bugara koji žive u siromaštvu primaju subvencije za grijanje. Ovo se pitanje pogoršalo nakon ruske invazije na Ukrajinu i prekida opskrbe energijom koji je uslijedio, budući da je 751 TP3T bugarskog prirodnog plina i 1001 TP3T njezinog ugljena uvezeno iz Rusije 2020. godine.[1] Podaci Eurostata iz 2021. pokazali su da je Bugarska država EU-a s najvećim problemom energetskog siromaštva: 23,7% Bugara nema pristup normalnom grijanju, u usporedbi s prosjekom EU-a od 6,9%.

[1] European Social Policy Network (2022), ESPN Flash Report - Bugarska: energetsko siromaštvo je najveći izazov za politiku socijalne uključenosti, zbog rata u Ukrajini: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=1135&newsId=10318&furtherNews=yes