Ravnopravnost spolova

U ožujku 2023., nakon sedam godina bez ikakve nacionalne politike za ravnopravnost spolova, Vlada Republike Hrvatske konačno je donijela Nacionalni plan za ravnopravnost spolova 2022.-2027.[1] iako je rok za donošenje bio postavljen do 2020. godine. Nepostojanje strateškog plana, kao i njegovo kasno donošenje, izravno su kršili Zakon o ravnopravnosti spolova.[2] Nadalje, NSG je bio vrlo kritičan kako prema procedurama po kojima je plan donesen, tako i prema njegovom sadržaju. Dok je prethodne Nacionalne planove za ravnopravnost spolova usvojio Hrvatski sabor nakon što ih je predložila Vlada, trenutni Plan odobrila je samo Vlada, bez doprinosa zakonodavne vlasti ili civilnog društva. Ovaj pristup zatvorenih vrata značio je da je, prema NSG-u, Plan loše izrađen, s prioritetnim područjima postavljenim bez uzimanja u obzir potreba ciljne skupine. Nadalje, NSG je izrazio zabrinutost zbog predviđene provedbe Plana, budući da je identificirao nedostatak jasnoće u predloženim mjerama i neadekvatne ili nejasne izvore sredstava za politike.

Rodne razlike još uvijek su prisutne u Hrvatskoj. Iako je došlo do značajnog smanjenja razlike u plaćama između spolova u 2021. i 2022., koja je pala na oko 7%, analiza poslovnih sektora sugerira da je do tog smanjenja došlo zbog usporavanja gospodarstva povezanog s pandemijom Covida. To potvrđuje i niska stopa aktivnosti žena u Hrvatskoj (65% u usporedbi s prosjekom EU od 69,5% u 2022.[3]) i jaz u zapošljavanju među spolovima, jedan od najvećih u EU-u. Štoviše, Hrvatice su češće od muškaraca zaposlene na privremene ugovore i nesigurne zaposlenosti, što je također povezano s porastom korištenja ugovora na određeno vrijeme.[4] Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova više je puta izrazila zabrinutost zbog problema poslodavaca koji trudnicama i rodiljama ne produljuju ugovore. Te se razlike odnose i na dom: podaci Europskog instituta za ravnopravnost spolova pokazuju da, dok 62% žena u Hrvatskoj sudjeluje u svakodnevnim kućanskim poslovima poput kuhanja i čišćenja, samo 12% muškaraca to čini. Slično tome, dok 35% žena u Hrvatskoj provodi vrijeme brinući se o djeci i starijim i nemoćnim članovima obitelji, taj broj za muškarce iznosi samo 21%. Podaci iz posljednjeg izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pokazuju da se od 500 do 600 godišnjih pritužbi njihovom uredu oko 20% odnosi na zapošljavanje. Od tih pritužbi 25% do 30% odnosi se na seksualno uznemiravanje, a udio se posljednjih godina povećava. Ostale teme pritužbi vezanih uz zapošljavanje proizlaze iz dobne i spolne diskriminacije te diskriminacije povezane s majčinstvom.[5]

U izvještajnom razdoblju na snagu je stupila i Direktiva o usklađivanju privatnog i poslovnog života koju je Hrvatska prenijela izmjenama i dopunama Zakona o radu.[6] i Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama.[7] Počevši od Zakona o radu, NSG je bio vrlo kritičan prema amandmanima, navodeći da, unatoč tome što je ravnoteža između poslovnog i privatnog života izrazito rodno pitanje, izmjene zakona ne koriste rodno osjetljiv pristup, pa čak ni rodnu analizu. Novi Zakon o radu ne osigurava dovoljnu razinu zaštite radnih prava žena i malo utječe na diskriminaciju žena na radu. Nadalje, zanemareni su komentari OCD-a koje su dostavile na javno savjetovanje, poput prijedloga da se trudnicama, roditeljima s malom djecom i skrbnicima ponudi mogućnost rada na daljinu ili fleksibilnog radnog vremena.[8] Slično tome, NSG je također kritizirao Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama da nije dovoljno ambiciozan, pa čak ni usklađen s Direktivom. Ovo je još jedna propuštena prilika za poboljšanje razine zaštite socijalnih prava i ravnopravnosti spolova. Iako je očinski dopust konačno uveden u hrvatsko zakonodavstvo, on je postavljen na minimalnu razinu propisanu Direktivom – 10 dana. Opet, komentari OCD-a na javno savjetovanje nisu uzeti u obzir.[9]

Općeniti nedostatak rodne osjetljivosti javnih tijela vidljiv je iu nastavku programa Zaželi, koji ima za cilj osposobiti nezaposlene žene za njegovateljice starijih osoba uz isplatu minimalne plaće.[10] Iako ovaj program ima hvalevrijedne ciljeve povećanja dostupnosti usluga skrbi i smanjenja nezaposlenosti žena, on također potiče održavanje rodnih stereotipa i nejednakosti na poslu.[11]  Isto tako, u Hrvatskoj postoji 25 skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, od kojih je šest nedavno osnovano, iako je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova napomenula da i dalje postoji potreba za povećanjem kapaciteta stambenog zbrinjavanja žrtava obiteljskog nasilja.[12]

Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje

Hrvatska je još daleko od postizanja revidiranih Barcelonskih ciljeva o obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu (ECEC), koje je EU usvojila 2022. Budući da ciljevi predviđaju sudjelovanje najmanje 45% djece mlađe od tri godine u ranom obrazovanju i obrazovanju skrbi i najmanje 96% sudjeluje u ranom obrazovanju, trenutne brojke za Hrvatsku iznose 26% odnosno 78%.[13] Stoga su 2022. godine donesene izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koje su imale za cilj povećati dostupnost programa RPOO-a. Izmjenama je predviđeno stvaranje mreže dječjih vrtića na nacionalnoj razini kako bi se smanjile regionalne razlike. Također obvezuju lokalne vlasti da zadovolje potrebe djece i roditelja za RPOO, bilo osnivanjem vrtića, stvaranjem programa ranog obrazovanja u osnovnim školama ili osiguravanjem mjesta za programe u susjednim općinama. Osim toga, državna sredstva za dovršetak i rad dječjih vrtića bit će dostupna jedinicama lokalne i regionalne samouprave u područjima s najnižom razinom gospodarskog razvoja, nadopunjujući ulaganja Europske unije.[14]

Tijekom izvještajnog razdoblja u hrvatskom su obrazovanju također provedene tri druge reforme. Prvo, vlada je uvela eksperimentalni program usmjeren na prijelaz obrazovnog sustava na cjelodnevnu školu.[15] Hrvatska je trenutno država EU s najmanjim brojem sati koje učenici provode u učenju.[16] Unatoč ovom pozitivnom cilju, NSG je kritizirao program jer nije stavio dovoljan naglasak na pravednost i inkluzivnost i što nije pružio posebne mjere za skupine u nepovoljnom položaju, što je ozbiljno ometalo sposobnost programa da postigne svoj cilj. NSG ističe da jednostavno povećanje broja sati školovanja bez ciljanih mjera neće poboljšati obrazovna postignuća i dobrobit učenika u nepovoljnom položaju. I drugi akteri su imali slične kritike na račun programa.[17] Ovi nedostaci doveli su do nedostatka interesa škola za sudjelovanje.[18]

Drugo, u travnju 2022. uvedeni su vaučeri za obrazovanje odraslih, koji predstavljaju prvi primjer strukturiranog sustava obrazovanja odraslih u Hrvatskoj. Ovi se vaučeri, kako je predviđeno Zakonom o obrazovanju odraslih iz 2021., financiraju iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost i usmjereni su na zelene i digitalne vještine.[19] Osobe koje žele unaprijediti svoju razinu kompetencije u različitim vještinama mogu birati iz kataloga tečajeva. Ako budu primljeni na tečaj, vaučer će platiti sve ili dio troškova.[20] Međutim, NSG je izrazio zabrinutost oko toga kako su ovi vaučeri ciljani, budući da su dostupni ljudima koji općenito mogu pristupiti daljnjoj obuci bez državne potpore, bilo financiranjem sami ili putem svog poslodavca. Također, prijava za vaučere u potpunosti se oslanja na inicijativu pojedinca. Nadalje, NSG je primijetio da, s obzirom na to da se vaučerima financiraju samo postojeći programi u obrazovnim ustanovama, nije bilo strateškog planiranja kurikuluma za obrazovanje odraslih.

Na kraju, NSG je istaknuo pomake u hrvatskom građanskom odgoju i obrazovanju koji je 2019. godine postao obveznim predmetom u osnovnim i srednjim školama.[21] Međutim, nekoliko lokalnih samouprava bilo je nezadovoljno odnosom Ministarstva obrazovanja prema građanskom odgoju i obrazovanju i razrađenim alternativnim programima, ponajprije tzv. “Riječkim modelom” koji je izradio Grad Rijeka, a usvojilo nekoliko drugih lokalnih samouprava.[22] Isto tako, Grad Zagreb je u 2022. razvio vlastiti program – „Zajednica aktivnih građana“ koji se sastoji od 70 sati izvannastavnih aktivnosti tijekom školske godine.[23]

Uključivanje migranata, izbjeglica, tražitelja azila i ranjivih skupina

Broj migranata, tražitelja azila i izbjeglica u Hrvatskoj nastavio je rasti i u 2022. godini: izdano je 42.166 više boravišnih i radnih dozvola u odnosu na 2021., a ukupan broj za godinu iznosi 124.121.[24] Isto tako, bilo je 12.872 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 9.833 više nego 2021. No, izdana je samo 21 odluka o odobravanju azila ili supsidijarne zaštite, u usporedbi s 68 u 2021. godini.[25], [26] Osim toga, 19.275 osoba prognanih iz Ukrajine dobilo je privremenu zaštitu u Hrvatskoj 2022. godine prema Direktivi EU-a o privremenoj zaštiti.[27] Također je došlo do promjene u zakonodavstvu o radnicima migrantima tijekom izvještajnog razdoblja: test tržišta rada (u kojem potencijalni poslodavac državljanina treće zemlje mora osigurati da nema odgovarajućih hrvatskih kandidata za radno mjesto) zamijenio je starog migranta sustav kvota. Ovu promjenu Vlada je dogovorila sa sindikatima kako bi se izbjeglo iskorištavanje radne snage migranata. Provjera se odriče za poslove u sektorima u kojima postoji manjak radne snage, poput poljoprivrede, šumarstva, ugostiteljstva i turizma, a postoje i druga izuzeća. Posljednjih nekoliko godina predstavljalo je prekretnicu u useljavanju u Hrvatsku, budući da je broj stanovnika nehrvatske nacionalnosti naglo porastao, s oko 10.000 u 2013. na pozamašnu populaciju od gotovo 58.000 u 2022.[28] Dok su većina stranih radnika još uvijek državljani susjednih država, posebice Bosne i Hercegovine, Srbije i Sjeverne Makedonije, sve je veći broj radnika iz azijskih zemalja poput Nepala.[29]

Unatoč ovom rastućem fenomenu, hrvatska vlada nije planirala strateško planiranje integracije migranata, tražitelja azila i izbjeglica. NSG je kao najznačajniji problem istaknuo gotovo potpuni nedostatak kvalitetnih tečajeva hrvatskog jezika. To je ključno pitanje jer je nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika jedan od ključnih razloga zašto državljani trećih zemalja imaju niže rezultate na tržištu rada, budući da često mogu dobiti samo slabije plaćene poslove.[30] Zakon o priznavanju i nostrificiranju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, koji je stupio na snagu u lipnju 2022., donosi novi standardizirani postupak za priznavanje kvalifikacija stečenih izvan EU. Međutim, NSG je izrazio zabrinutost zbog nepostojanja ubrzanog postupka za osobe pod međunarodnom zaštitom i stalnih poteškoća pri ulasku u "regulirane profesije" (kao što je medicina ili pravo) sa stranim kvalifikacijama.[31] NSG je također izvijestio da se izbjeglice i tražitelji azila u Hrvatskoj suočavaju s diskriminacijom kada pokušavaju pristupiti bankarskim uslugama. To je zato što ih banke tretiraju kao državljane trećih zemalja, a ne kao osobe pod međunarodnom zaštitom. Stoga se izbjeglice i tražitelji azila iz zemalja kao što su Irak, Iran i Sirija tretiraju kao potencijalni rizici za pranje novca ili rizici financiranja terorizma, te se od njih traži da dostave dokumente (kao što su putne isprave iz zemlje porijekla) koje jednostavno čine nemati. Grad Zagreb donio je Akcijski plan za integraciju tražitelja azila i izbjeglica u siječnju 2022. godine kojim se definiraju mjere vezane uz integraciju i to: socijalna i zdravstvena zaštita; učenje jezika i obrazovanje, rad i zapošljavanje; i lokalne integracijske kapacitete.[32] Plan je doveo do pružanja usluga za pomoć tražiteljima azila i izbjeglicama pri zapošljavanju i ostvarivanju radnih prava.[33]

Brojke iz popisa stanovništva 2011.-2021., objavljenog 2022. godine, pokazuju veliki pad broja hrvatskih građana koji su se izjasnili kao Srbi – pad od gotovo 33% u posljednje dvije godine. Ovaj pad je izraženiji u dijelovima zemlje s većim brojem srpskog stanovništva: broj je smanjen za 51,8% u Vrhovinama i 45,4% u Dvoru. Slično tome, srpsko stanovništvo Vukovara palo je ispod 30% ukupnog stanovništva. Ovakav razvoj događaja ima ozbiljne implikacije na upotrebu srpskog jezika i ćirilice u službenom kontekstu, budući da hrvatski Ustav jamči službenu uporabu manjinskih jezika samo u općinama i gradovima u kojima nacionalna manjina čini više od 30% stanovništva. Popisom je evidentirano i 17.980 osoba koje su se izjasnile kao Romi u 2021. godini.[34] Međutim, studija temeljnih podataka iz 2018. sugerira da je brojka bliža 25.000.[35] Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina započeo je 2022. godine izradu Akcijskog plana za provedbu Plana za uključivanje Roma 2021.-2027. 2023.-2025.[36] Međutim, Centar za mirovne studije (CPS) izrazio je razočaranje manjkom ambicioznosti u izradi Akcijskog plana i kritizirao predložene mjere kao nedostatne za postizanje ciljeva Plana uključivanja.[37]

[1] Government of Croatia (2022), National Gender Equality Plan 2022-2027

[2] Government of Croatia (2022), Decision of the Government of Croatia on the Adoption of the National Gender Equality Plan 2022-2027 and the Action Plan for the Implementation of the National Gender Equality Plan 2022-2027, for the Period 2022-2024

[3] Eurostat (2023)

[4] Eurostat (2023), Part-time employment as a percentage of the total employment, by sex and age

[5] Ombudsperson for Gender Equality (2022), Activity Report for 2022

[6] Act on Amendments of the Labour Act (2022), Narodne Novine 151/2022

[7] Act on Amendments of the Maternity and Parental Benefits Act (both 2022), (1) Narodne Novine 85/2022, (2) Narodne Novine 152/2022 

[8] Government of Croatia (2022), Report of the Public Consultation on the Draft Proposal of the Act on Amendments to the Labour Act

[9] Vlada RH (2022), Izvješće o javnom savjetovanju o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama: (1) https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/EconReport?entityId=21016 i (2) https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/EconReport?entityId=22511

[10] Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (2023.), program Zaželi, faza III, Javni poziv za dostavu projektnih prijedloga: http://www.esf.hr/natjecaji/socijalno-ukljucivanje/poziv-na-dostavu-projektnih-prijedloga-zazeli-program-zaposljavanja-zena-faza-iii/

[11] Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (2021.), Završno izvješće 'srednjoročne evaluacije učinkovitosti, djelotvornosti i utjecaja operativnog programa učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. (OPEHR)': http://www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/2021/07/Zavrsno-izvjesce_evaluacija_Horizontalna_OPULJP_final_lipanj_2021.pdf

[12] Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (2023.), Godišnje izvješće za 2022., URL: https://www.prs.hr/application/uploads/Izvje%C5%A1%C4%87e_o_radu_PRS_u_2022_cjelo.pdf  

[13] Eurostat (2022), Statistika obrazovanja u ranom djetinjstvu: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/images/c/c8/Early_childhood_education_statistics_ET2022.xlsx

[14] Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (2022), Nardone Novine 57/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_05_57_805.html

[15] Vlada RH (2022), Fuchs: Cjelodnevni kurikulum od sljedeće godine u 50 škola: https://vlada.gov.hr/vijesti/fuchs-eksperimentalni-program-cjelodnevne-nastave-od-iduce-godine-u-50-skola/37802

[16] srednja.hr (2023), Mreža stručnjaka o cjelodnevnoj školi: Nedovoljan naglasak na jednom od najvažnijih ciljeva: https://www.srednja.hr/novosti/mreza-strucnjaka-o-cjelodnevnoj-skoli-nije-stavljen-dovoljan-naglasak-na-jedan-od-najvaznijih-ciljeva/

[17] srednja.hr (2023), Pokrenuta peticija zbog cjelodnevne škole, profesori zgroženi pojedinim odredbama: Fuchs se oglasio komentarima: https://www.srednja.hr/zbornica/pokrenuta-peticija-oko-cjelodnevne-skole-ucitelji-zgrozeni-pojedinim-odredbama-fuchs-se-oglasio-oko-komentara/

[18] srednja.hr (2023), Ministarstvo promijenilo plan Cjelodnevne škole: Produljen je novi raspored, produljen i rok za prijavu u školu: https://www.srednja.hr/zbornica/ministarstvo-promijenilo-plan-cjelodnevne-skole-novi-je-raspored-produljen-i-rok-za-prijavu-skola/

[19] Zakon o obrazovanju odraslih (2021), Nardone Novine 144/2021, URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_12_144_2460.html

[20] Hrvatski zavod za zapošljavanje (2023), Ponuda obrazovanja: https://vauceri.hzz.hr/katalog-vjestina-hzz-vauceri/hzz-savjetnici/

[21] Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019.), Odluka o donošenju Nastavnog plana i programa za predmet Građanski odgoj i obrazovanje za osnovnu i srednju školu u Republici Hrvatskoj: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_10_217.html

[22] Grad Rijeka (2023.), Građanski odgoj i obrazovanje: https://www.rijeka.hr/teme-za-gradane/odgoj-i-obrazovanje/osnovne-skole/programi-i-projekti-u-osnovnim-skolama/gradanski-odgoj-obrazovanje/

[23] Grad Zagreb (2022.), Prijedlog okvirnog kurikuluma izvannastavnih aktivnosti Zajednice aktivnih građana — ZAG za osnovne i srednje škole Grada Zagreba: https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/odgoj_obrazovanje_spot/ZAG.pdf

[24] Lider (2023.), Rekordan broj stranih dozvola u 2022.: Uglavnom iz okolnih zemalja i Nepala!: https://lidermedia.hr/biznis-i-politika/rekordan-broj-stranih-dozvola-u-2022-najvise-iz-zemalja-u-okruzenju-i-nepalaca-148385

[25] Ministarstvo unutarnjih poslova (2023.), Statistički pokazatelji osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj do 31.12.2022.: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/OTVORENI%20PODACI/Tra%C5%BEitelji%20me%C4%91unarodne%20za%C5%A1tite/web%20statistike%202022%20Q4%20TMZ.pdf

[26] Ministarstvo unutarnjih poslova (2022.), Statistički pokazatelji osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj do 31.12.2021.: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2021/Medjunarodna_zastita/Statisticki-pokazatelji-trazitelja-medjunarodne-zastite-do-31-12-2021.pdf

[27] Eurostat (2023), Odluke o dodjeli privremene zaštite prema državljanstvu, dobi i spolu – godišnji podaci: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/MIGR_ASYTPFA/default/table?%20lang=en&category=migr.migr_asy.migr_asytp

[28] Državni zavod za statistiku (2023.), Migracije stanovništva Republike Hrvatske, 2022.: https://podaci.dzs.hr/2023/en/58062

[29] Hrvatski zavod za zapošljavanje (2023.), Statistika boravaka i radnih dozvola stranih radnika 2022.: https://www.hzz.hr/app/uploads/2023/03/Statistika-1.1.-31.12.2022..xlsx

[30] Centar za mirovne studije (2023.), Istraživanje: Nepostojanje tečajeva hrvatskog jezika za strance najveća je prepreka uspješnoj integraciji u Hrvatskoj: https://www.cms.hr/hr/azil-i-integracijske-politike/istrazivanje-izostanak-tecajeva-hrvatskog-jezika-za-strance-najveca-prepreka-uspjesnoj-integraciji-u-hrvatskoj

[31] Zakon o priznavanju i nostrificiranju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (2022), Nardone Novine 69/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_06_69_1023.html

[32] City of Zagreb (2022), Action Plan of the City of Zagreb for Asylum Seekers and Persons Granted International Protection for 2022: https://connection.integratingcities.eu/good_practices/strategies/Zagreb_Action_Plan_for_Integration.pdf 

[33] Grad Zagreb (2023.), Izvješće o provedbi mjera i aktivnosti iz Akcijskog plana Grada Zagreba za integraciju tražitelja međunarodne zaštite i osoba s međunarodnom zaštitom za 2022. godinu: https://web.zagreb.hr/sjednice/2021/sjednice_skupstine_2021.nsf/CPDNW?OpenFrameset

[34] Državni zavod za statistiku (2022.), Objavljeni konačni rezultati Popisa stanovništva 2021.: https://dzs.gov.hr/vijesti/objavljeni-konacni-rezultati-popisa-2021/1270

[35] Kunac, Suzana; Klasnić, Ksenija; Lalić, Sara (2018), Inkluzija Roma u hrvatsko društvo: Studija osnovnih podataka: https://www.cms.hr/system/publication/pdf/108/Uklju_ivanje_Roma_u_hrvatsko_dru_tvo_istra_ivanje_baznih_podataka.pdf

[36] Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske (2022.), Obavijest o pokretanju postupka izrade Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027., za 2023.-2025.: https://ljudskaprava.gov.hr/nacionalne-manjine/izrada-nacionalnog-plana-za-ukljucivanje-roma-2021-2027-i-pratecih-akcijskih-planova/izrada-akcijskog-plana-za-provedbu-npur-a-za-razdoblje-od-2021-do-2027-za-2023-2025/1097

[37] Centar za mirovne studije (2023.), Kvalitetan akcijski plan doprinosi uključivanju Roma u društvo: https://www.cms.hr/hr/suzbijanje-diskriminacije/kvalitetan-akcijski-plan-doprinosi-ukljucivanju-roma-u-drustvo  

Unatoč relativno visokom nominalnom rastu plaća od 8,7% u 2022., realne su plaće tijekom cijele godine padale zbog visoke inflacije te su tijekom godine smanjene za 1,7%. Taj je pad bio gori u javnom nego u privatnom sektoru. Unatoč zaostajanju inflacije, plaće su rasle brže od produktivnosti rada, a jedinični troškovi rada porasli su u usporedbi s 2021. Nominalni rast plaća vjerojatno je pao na 7,9% u 2023., ali zahvaljujući usporavanju inflacije, realne su plaće možda blago porasle, za 0,5%. Čak i uz nepovoljnu gospodarsku klimu, broj zaposlenih osoba porastao je za 2,5% u 2022. godini, a stopa nezaposlenosti pala je na 6,9% u usporedbi sa 7,6% u 2021. godini.[1] Ovo tijesno tržište rada ojačalo je pregovaračku moć radnika i povećalo potražnju za radnicima iz trećih zemalja. Međutim, stopa zaposlenosti u Hrvatskoj, koja iznosi 71,8%, još uvijek zaostaje za prosjekom EU koji iznosi 75,3%.[2]

Zakon o radu izmijenjen je 2022. kako bi se prenijele direktive o ravnoteži poslovnog i privatnog života te o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima, kao i radi provedbe specifičnih reformi predviđenih Nacionalnim planom oporavka i otpornosti. Izmjenama se smanjuje uporaba ugovora na određeno vrijeme, zahtijeva njihova opravdanost i ograničava broj uzastopnih ugovora s istim radnikom na tri, nakon čega se mora ponuditi ugovor na neodređeno vrijeme. Nadalje, definirano je i prošireno pravo na rad na daljinu, a poslodavci se više neće moći buniti da njihovi zaposlenici rade na drugom poslu. Pojašnjena je zakonska definicija plaće, što znači da se plaće moraju ugovoriti u bruto iznosima, a kriteriji za isplatu plaća ne mogu biti klasificirani kao poslovna tajna. U slučaju otkaza zbog iznimnih okolnosti, radnici sada imaju pravo na naknadu u iznosu od 70% njihove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca. Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSHS) izjasnio se relativno zadovoljnim amandmanima, posebice nakon uklanjanja brojnih štetnih prijedloga o pitanjima poput radnog vremena, koji su bili uključeni u izvorni nacrt.

Prijedlogom Zakona o suzbijanju rada na crno povećale bi se kazne za poslodavce koji ne prijavljuju rad i povećale bi se naknade radnicima. Nadalje, radnici bi imali pravo tražiti naknadu od glavnog izvođača. No, u NSG-u napominju da se zakon ne bavi neplaćanjem prekovremenog rada – najčešćim oblikom rada na crno u Hrvatskoj. Zakon o trgovini, koji je regulirao rad nedjeljom i blagdanom, izmijenjen je u ožujku 2023. godine i uvodi zabranu rada blagdanom. Izuzeci uključuju rad javnih službi, prodajne objekte na kolodvorima, zračnim lukama i lukama, te poslovne subjekte kao što su benzinske postaje, hoteli, kiosci, vjerski objekti i drugo.[3] Konačno, prijedlogom Zakona o osobnim asistentima potaknulo bi se povećanje broja osobnih asistenata za osobe s invaliditetom i poboljšali uvjeti rada asistenata: povećale bi se plaće asistenata, povećao bi se broj sati usluga osobne asistencije.[4]

[1] Hrvatska narodna banka (2022.), Makroekonomska kretanja i prognoze, broj 13, prosinac 2022.: https://www.hnb.hr/documents/20182/4222211/hMKP_13.pdf/a0e46e04-b696-6f6d-68ff-6f3c0d29d2a4

[2] Eurostat (2022), Zaposlenost i aktivnost prema spolu i dobi - tromjesečni podaci: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/LFSI_EMP_Q__custom_1380481/bookmark/table?lang=en&bookmarkId=66937e85-00db-4d38-a3fd-e28c7a598464

[3] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (2023), Nardone Novine 33/2023: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_03_33_580.html

[4] Kuća ljudskih prava Zagreb (2023.), Ljudska prava u Hrvatskoj: Pregled 2020.: https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2023/04/KLJP_GI2022-Online-1-1.pdf 

Iskorijenjivanje siromaštva

Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj porasla je za 1 postotni bod u 2021., pri čemu je 20,9% stanovništva u riziku od siromaštva u usporedbi s prosjekom EU od 16,7%. Postotak Hrvata koji pate od ozbiljne materijalne i socijalne deprivacije bio je 3,5%, što je ispod prosjeka EU-a od 6,3%.[1] Posebne ranjive skupine su više izložene riziku od siromaštva i uključuju one starije od 65 godina koji žive sami (sa stopom rizika od siromaštva od 50%), žene koje žive same (54%) i Rome. Ranjiva skupina su i jednoroditeljske obitelji, sa stopom od 37,5% – 7 postotnih bodova više nego 2020. Iako je uvođenje svakodnevnog besplatnog obroka za sve učenike u svim osnovnim školama[2] je nedvojbeno pozitivan, dječje siromaštvo u Hrvatskoj posebno je pogoršano niskim sudjelovanjem u formalnoj ranoj skrbi i obrazovanju u ranom djetinjstvu. Od djece koja nisu u riziku od siromaštva, 61% je uključeno u formalnu skrb o djeci. Ali samo 25,4% djece je u riziku od siromaštva.[3] Sudjelovanje u ranoj formalnoj skrbi o djeci i obrazovanju još je niže u ranjivijim skupinama, poput romske djece (24%).[4] Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti pogoršan je značajnim regionalnim razlikama u nezaposlenosti i gospodarskom razvoju. Regija Panonske Hrvatske, najsiromašnija u zemlji, ima stopu rizika od siromaštva od 27%. Posebno su ugrožena izolirana i ruralna područja, kao i područja naseljena nacionalnim manjinama.[5] Hrvatska je jedna od država Europske unije koja sudjeluje u pilot programu EU-a Child Guarantee.

Unatoč nedostatku napretka u uklanjanju siromaštva, broj ljudi koji primaju zajamčenu minimalnu naknadu u Hrvatskoj posljednjih se godina naglo smanjio.[6] Hrvatski pučki pravobranitelj je više puta preporučio točnu analizu uzroka ovog pada, ali Vlada nije djelovala na prikupljanju potrebnih informacija.[7]

Postoje i drugi nedostaci u sustavu socijalne skrbi. Zajamčena minimalna naknada za samca (132,72 € mjesečno)[8] je jedna trećina dohodovnog praga u riziku od siromaštva (405 € mjesečno).[9] Obim obveznog neplaćenog rada za opće dobro kojeg korisnici zajamčenog minimalnog dohotka moraju odraditi povećan je sa 60 na 90 sati mjesečno,[10] mjeru koju NSG kritizira kao potkopavanje prava na socijalnu zaštitu. Naposljetku, NSG je izvijestio da su organizacije civilnog društva koje se bave radom na iskorjenjivanju siromaštva kontinuirano upozoravale na projektnu metodu financiranja socijalnih usluga. To je zato što, nakon što projekt završi svoj tijek, postoji opasnost da usluge budu prekinute ili ukinute kako prestane financiranje, ostavljajući sudionike uskraćene za vitalne usluge.

Sustav socijalne skrbi i pristup zdravstvenoj zaštiti

Nekoliko važnih zakona koji se odnose na državu blagostanja doneseno je 2022. godine, čime je sustavu socijalne skrbi dodijeljeno dodatnih 66 milijuna eura u usporedbi s 2021. godinom.

Sabor je u siječnju donio novi Zakon o socijalnoj skrbi koji je temeljni propis kojim se uređuje sustav socijalne skrbi. Zakon je podigao minimalni zajamčeni dohodak sa 106,18 € na 132,72 € mjesečno (iako je, kao što se gore vidi, to još uvijek znatno ispod praga rizika od siromaštva). Ukinuta je potpuna zabrana da korisnici minimalnog zajamčenog dohotka posjeduju automobile ili nekretnine. Zakon je također podigao invalidninu sa 199,08 eura na 232,27 eura mjesečno, uklonio imovinski cenzus i produžio razdoblje mirovanja (maksimalno vrijeme koje korisnik može preseliti u inozemstvo bez gubitka naknade) s dva na šest mjeseci. Nadalje, Zakonom je proširen krug osoba koje se mogu prepoznati kao njegovatelji kako bi se osobama s invaliditetom i djeci omogućio boravak u domu i izbjegavanje institucionalizacije. Uvedene su nove usluge kao što su cjelovita procjena i planiranje, prethodna stručna procjena, socijalno mentorstvo i psihosocijalni tretman. Redefinirana je naknada za stanovanje, čime je povećana pomoć dostupna za osobne potrebe i prošireno pravo na smještaj ili druge usluge organiziranog stanovanja. U administrativnom smislu, Zakon pojednostavljuje način ugovaranja socijalnih usluga i sklapanje ugovora, osigurava jedinstvenu kontaktnu točku i omogućuje standardizaciju procesa i kvalitete usluga. Također, osnovat će se tri nove javne ustanove: Hrvatski zavod za socijalni rad koji će obavljati poslove socijalnog rada na nacionalnoj i regionalnoj razini; Obiteljski centar, zadužen za provođenje aktivnosti i programa za djecu, mlade i obitelj; i Akademija socijalne skrbi za osposobljavanje djelatnika sustava socijalne skrbi.[11]

Druga promjena je donošenje Zakona o udomiteljstvu, koji čini uvjete fleksibilnijima i povećava naknade. Zakon ima za cilj povećati broj udomitelja i time smanjiti institucionalizaciju djece, osigurati dostupnost određenog broja specijaliziranih udomitelja, poboljšati kvalitetu udomiteljstva i postići regionalnu ravnotežu udomitelja.[12] Hrvatska je jedna od država Europske unije u kojoj se provodi pilot program Child Guarantee. Time se želi osigurati da svako dijete ima pristup besplatnom obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu, besplatnom obrazovanju (uključujući obrok tijekom školskog dana), besplatnoj zdravstvenoj skrbi, zdravoj prehrani i odgovarajućem smještaju. Nacionalni akcijski plan za provedbu jamstva usvojen je u siječnju 2022.[13]

Manje pozitivan pomak su izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje su stupile na snagu u travnju 2023. Nezaposlene osobe koje nisu prijavljene kao nezaposlene pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje morale su se ponovno osobno prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) u roku od 90 dana. stupanja na snagu Zakona. Tada bi se morali ponovno registrirati svakih 90 dana. Ako to ne učine, HZZO će im ukinuti zdravstveno osiguranje bez naknade. Navodno opravdanje za ovu mjeru je isključenje hrvatskih državljana koji žive i rade u inozemstvu iz hrvatskog zdravstvenog osiguranja jer bi trebali biti pokriveni zdravstvenim sustavom zemlje u kojoj žive.[14] No, to bi se moglo postići jednostavnom provjerom već postojećeg registra stalnih stanovnika. NSG upozorava da bi po prvi put u hrvatskoj povijesti ljudi mogli izgubiti pravo na zdravstvenu zaštitu.

Kućište

Hrvatska ima vrlo velik udio kućanstava koja posjeduju vlastiti dom. Prema Eurostatu, 90,1% stanovnika Hrvatske živi u kućanstvu koje posjeduje vlastiti dom, a samo 8,9% su podstanari. Ipak, hrvatski domovi su prenapučeni: 32,7% hrvatskog stanovništva živi u prenapučenim kućanstvima, u usporedbi s prosjekom EU od 17,3%. Nadalje, postoje problemi s kvalitetom ovih domova: 7% stanovništva ne može grijati svoje domove, 0,7% živi bez WC-a, tuša ili kade, a 9,4% živi u kući s krovom koji prokišnjava.[15] Situacija za hrvatske iznajmljivače znatno se pogoršala u 2022. Tijekom godine prosječne mjesečne najamnine porasle su za 6,04% u Rijeci (najmanje postotno povećanje) te 17% u Splitu i Zadru (najveće). Rast najamnina nije nimalo umanjio potražnju, koja je tijekom 2022. porasla za dugoročni najam za 10% u Zagrebu.[16] Stoga nije iznenađujuće da su stanari izloženi daleko većem riziku od siromaštva: 31,3% stanara je u riziku od siromaštva, u usporedbi s 18,9% vlasnika kuća i onih koji ne plaćaju stanarinu.[17]

Vlada Republike Hrvatske započela je s izradom Nacionalnog plana stambene politike i povezanog Akcijskog plana u travnju 2023.[18] Međutim, organizacije civilnog društva izrazile su prilično zaprepaštenje sastavom radne skupine zadužene za izradu Plana. Radnu skupinu činili su državni dužnosnici, akademici i predstavnici poslovnih udruga, ali su iz nje bili isključeni predstavnici sindikata, pravobraniteljica za ljudska prava, pa čak i organizacije civilnog društva usmjerene na beskućništvo, ljudska prava i stanovanje. Regionalne i lokalne samouprave također su bile isključene iz radne skupine.[19] NSG je izrazio zabrinutost da uska stručna baza radne skupine neće dovesti do potrebnih reformi hrvatske stambene politike. Najznačajnije je da vlada trenutačno priznaje subvencioniranje stambenih kredita kao pristupačnu mjeru stanovanja, iako su ti krediti dostupni samo osobama s dovoljnom kreditnom sposobnošću.

Vlada je pokrenula pilot program čiji je cilj potpora redovitim studentima koji se bore s pronalaskom smještaja u studentskim domovima. Mjera uključuje jednokratnu uplatu od 250 eura za pomoć studentima u plaćanju smještaja na tržištu privatnih stanova. Mjera je ograničena na gradove u kojima nema dovoljno kapaciteta u studentskim domovima.[20]

Konačno, hrvatski stambeni fond bio je ozbiljno pogođen potresima u ožujku 2020. i prosincu 2020. Obnova oštećenih zgrada još uvijek je u tijeku, a NSG je bio vrlo kritičan prema mjerama koje je Vlada donijela za pomoć obnovi. Nepoduzimanje mjera je dovelo do toga da mnogi ljudi u Sisačko-moslavačkoj županiji još uvijek žive u neadekvatnom privremenom smještaju, poput preuređenih brodskih kontejnera. Unatoč tome što je Hrvatskoj na raspolaganju 1,03 milijarde eura iz Europskog fonda solidarnosti, Vlada još uvijek nije navela koje je ministarstvo nadležno za cjelokupnu koordinaciju obnove. Isto tako, Vlada odbija otkriti točnu analizu kako će potrošiti EU fondove.[21]

[1] Pravo na grad (2022), Preporuke stambenih politika temeljene na istraživanju strukture stambenog statusa i stambenih potreba: https://pravonagrad.org/novosti/preporuke-za-stambene-politike-na-temelju-istrazivanja-o-strukturi-stambenih-statusa-i-stambenim-potrebama/

[1] Eurostat (2022), Životni uvjeti u Europi - materijalna deprivacija i ekonomski pritisak: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Living_conditions_in_Europe_-_material_deprivation_and_economic_strain#Material_and_social_deprivation

[2] Vlada RH (2022.), Odluka o kriterijima i načinu financiranja, odnosno sufinanciranja troškova prehrane učenika osnovnih škola za drugo polugodište školske godine 2022./2023.: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2022_12_156_2531.html

[3] Europska komisija (2022.), Pregled rezultata obrazovanja i osposobljavanja 2022. – Hrvatska:  https://op.europa.eu/webpub/eac/Education-and-training-monitor-2022/hr/country-reports/Croatia.HTML

[4] Agencija EU za temeljna prava (2022.), Anketa o Romima 2021. – glavni rezultati: http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2022-roma-survey-2021-main-results2_en.pdf

[5] Dragana Knezić, Ana Opačić, (2021), Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj: https://rctzg.hr/wp-content/uploads/2022/07/Dostupnost-socijalnih-usluga.pdf 

[6] Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (2021.), Godišnje statističko izvješće o ostvarenim pravima iz socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti te zaštiti tjelesno ili duševno oštećenih osoba u Republika Hrvatska u 2021. godini: https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Socijalna%20politika/Odluke/Godisnje%20statisti%C4%8Dko%20izvje%C5%A1%C4%87e%20za%202021.%20godinu.pdf

[7] Pravobraniteljica (2022.), Godišnje izvješće 2022.: https://www.ombudsman.hr/hr/download/izvjesce-pucke-pravoraniteljice-za-2022-godinu/?wpdmdl=15489&refresh=6435e14f27b241681252687

[8] Vlada RH (2022), Odluka o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade, Nardone Novine 023/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_02_23_283.html

[9] Državni zavod za statistiku (2021.), Pokazatelj siromaštva i socijalne isključenosti u 2021.: https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29178

[10] Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine 18/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_02_18_181.html, Narodne Novine 46/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_04_46_576.html, Narodne novine 119/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_10_119_1836.html

[11] Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine 18/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_02_18_181.html, Narodne Novine 46/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_04_46_576.html, Narodne novine 119/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_10_119_1836.html

[12] Zakon o udomiteljstvu, Narodne novine 18/2022: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_02_18_184.html

[13] Europska komisija (2023.), Europsko jamstvo za djecu: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1428&langId=en

[14] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Narodne novine 33/2023: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_03_33_583.html

[15] Eurostat (2022.), Interaktivno izdanje Stanovanja u Europi 2022.: https://ec.europa.eu/eurostat/cache/digpub/housing/index.html?lang=en

[16] Večernji list (2022.), Cijene najma u većim gradovima u samo godinu dana “skočile” sa 6 na čak 17 posto: https://www.vecernji.hr/vijesti/cijene-najma-stana-u-vecim-gradovima-skocile-od-6-do-cak-17-posto-u-samo-godinu-dana-1616592

[17] Državni zavod za statistiku (2021.), Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti, 2021.: https://podaci.dzs.hr/2022/en/29177

[18] Vlada Republike Hrvatske (2023.), Prijedlog odluke o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razdoblje 2023. – 2024. godine: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/2016/Sjednice/2023/O%C5%BEujak/206%20sjednica%20VRH/206%20-%208.docx

[19] Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (2023.), Započinje izrada strateškog dokumenta stanovanja i stambene politike Hrvatske: https://mpgi.gov.hr/vijesti-8/krece-izrada-strateskog-dokumenta-o-stanovanju-i-stambenim-politikama-hrvatske/15323

[20] Središnji državni ured za demografiju i mlade (2022.), Subvencioniranje troškova studentskog stanovanja privatnim stanodavcima: https://demografijaimladi.gov.hr/vijesti-4693/subvencioniranje-troskova-stanovanja-studenata-kod-privatnih-stanodavaca/6692

[21] Telegram.hr (2023), Vlada se hvali da je sav EU novac za obnovu konačno potrošen. Ali šute o ključnim problemima: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/vlada-se-hvali-da-je-konacno-potrosen-sav-eu-novac-za-obnovu-ali-sute-o-kljucnim-pitanjima/

NSG je primijetio da se građanski prostor u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću smanjuje. To je vidljivo u četiri široka trenda. Prvo, institucionalni okvir za civilno društvo (kao što su Savjet za razvoj civilnog društva, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Vladin Ured za udruge) je demontiran ili degradiran, nakon što ga je zarobila vladajuća stranka. Nadalje, Nacionalni plan za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva nije ažuriran od 2016. Drugo, uspostavljene strukture za pristup organizacijama civilnog društva fondovima EU-a i drugim fondovima jednostavno su neadekvatne, stavljajući ogroman i nepotreban teret na organizacije civilnog društva. Štoviše, sredstva se često dodjeljuju kratkoročno, što negativno utječe na rad organizacija civilnog društva koje se bave zagovaranjem i nadzorom. Stoga su organizacije civilnog društva izrazito nepovjerljive prema nacionalnim institucijama odgovornim za raspodjelu tih sredstava. Treće, postoji nedostatak značajne uključenosti civilnog društva u procese donošenja politika, koje je ograničeno na formalne konzultacije bez ikakvog suštinskog sudjelovanja. To se posebno odnosi na e-savjetovanja: Vlada samovoljno skraćuje rokove za savjetovanje, organizira savjetovanja tijekom ljeta i godišnjih odmora, a podneske jednostavno ignorira. Razdoblje javne rasprave za Program ribarstva 2021. – 2027. trajalo je samo devet dana.[1] Čak i kada su organizacije civilnog društva uključene u radne skupine zadužene za izradu zakona, vlada radije bira skupine koje su joj bliske, umjesto organizacija s relevantnim vještinama i znanjem i dokazanim iskustvom. Konačno, članovi vlade i drugi politički akteri pokazuju opći nedostatak potpore, pa čak i neprijateljstvo prema civilnom društvu, sudjelovanjem u klevetničkim kampanjama i pokretanjem Strateške parnice protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP) protiv OCD-a.

Zbog ovakvog teškog okruženja samo 28% Hrvata vjeruje radu OCD-a, pokazalo je istraživanje Centra za mirovne studije. Nadalje, samo 18% Hrvata aktivno je u bilo kojoj OCD, iako je 46% izjavilo da bi bilo otvoreno pridružiti se nekoj OCD. No, hrvatske organizacije civilnog društva nemaju dovoljno kapaciteta za uključivanje u aktivnosti zagovaranja i podizanja svijesti, pa često ne mogu prikupiti podršku javnosti za svoj rad.[2] Ne čudi stoga što je CIVICUS prostor za civilno društvo u Hrvatskoj u 2022. klasificirao kao sužen.[3]

OCD, posebice ekološke skupine i one koje se bave zaštitom ljudskih prava, izbjeglica i migranata, prijavljuju pokušaje zastrašivanja i kriminaliziranja njihova rada.[4] Policijski službenici u Zagrebu su u prosincu 2022. protupravno ušli u prostorije ekološke udruge Zelena akcija/Prijatelji zemlje Hrvatska, pokušavajući tražiti “migrante i siromašne” u servisu bicikla udruge.[5] SLAPP tužbe su pokrenute kako bi se zastrašile i ušutkale ekološke organizacije. U jednom slučaju, aktivistu Nikoli Tesli naloženo je da plati 10.000 eura sudskih pristojbi, nakon što je ukazao na 12 godina ilegalnog odlaganja otpada na rubu zakonom zaštićenog područja u Zadarskoj županiji. Crowdfunding kampanju za prikupljanje novca za pokrivanje Teslinih sudskih troškova otežala je nedostatak pravnog okvira u Hrvatskoj za takvu vrstu djelovanja.[6]

Iz NSG-a su izvijestili da je Savez samostalnih sindikata Hrvatske općenito nezadovoljan razinom socijalnog dijaloga u zemlji. Gospodarsko-socijalno vijeće (GOV) je tijekom izvještajnog razdoblja transformirano iz savjetodavnog tijela u tijelo u kojem se socijalnim partnerima jednostavno prezentiraju informacije od strane Vlade. Socijalni partneri, kao i organizacije civilnog društva, isključeni su iz procesa donošenja odluka i kreiranja politika, što je izravno kršenje zakona i Sporazuma o ESS-u. Naposljetku, socijalni dijalog otežan je i otporom poslodavaca (organiziranih u Hrvatsku udrugu poslodavaca) pregovaranju i dogovaranju kolektivnih ugovora.

[1] e-Savjetovanje (2022), Javno savjetovanje za Program ribarstva i akvakulture Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2021.-2027.: https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=20952

[2] Centar za mirovne studije (2022.): Novi početak. Osnova za raspravu o novom pristupu pozicioniranju i djelovanju progresivnih organizacija za ljudska prava u Hrvatskoj: https://www.cms.hr/system/publication/pdf/184/A_New_Beginning-_Basis_for_discussion_on_a_new_approach_to_positioning_and_activity_of_progressive_human_rights_organisations_in_Croatia.pdf

[3] CIVICUS (2022), Hrvatska: https://monitor.civicus.org/country/croatia/

[4] Kuća ljudskih prava Zagreb (2022.): Branitelji ljudskih prava: Izazovi i prepreke: https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2022/12/KLJP_Tematski-Branitelji-FIN-3.pdf

[5] Zelena akcija (2022), Schengen do Ilice: Policija ilegalno upada u Zelenu akciju!: https://zelena-akcija.hr/hr/vijesti/schengen-do-ilice-policija-nezakonito-upala-u-zelenu-akciju

[6] Zelena akcija (2022.), Dobrotvorna akcija: Donirajte za Nikolu Teslu – zaštitnika okoliša!: https://zelena-akcija.hr/hr/vijesti/dobortvorna-akcija-doniraj-za-nikolu-teslu-branitelja-okolisa 

Nacionalnom strategijom razvoja Hrvatska se obvezuje postići klimatsku neutralnost do 2050. Podaci iz prva tri mjeseca 2023. pokazuju da je Hrvatska proizvela 54.83% svoje električne energije iz izvora bez ugljika, a preostala energija proizlazi iz nuklearne elektrane Krško. stanica (14.25%), generatori obnovljive biomase (4.57%) i fosilna goriva, uglavnom plin (26.35%). Zbog povoljnih vremenskih uvjeta za hidroelektrane, koje čine veliku većinu proizvodnje iz obnovljivih izvora, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora porasla je za 516 GWh u prva tri mjeseca 2023. u usporedbi s prva tri mjeseca 2022. Međutim, oslanjanje na hidroenergiju znači da proizvodnja obnovljive energije je ugrožena sušama ili malom količinom oborina.[1] Unatoč energetskoj mješavini koja se posebno ne oslanja na ugljikovodike, Hrvatska je postigla relativno mali napredak u stvaranju regulatornog okruženja za promicanje obnovljive energije. Hrvatska je na trećem mjestu u EU po složenosti administrativnih prepreka za postavljanje vjetroelektrana i solarnih elektrana. Kao rezultat toga, Hrvatska ima najmanji udio solarne energije u EU, sa samo 1% ukupnih proizvodnih kapaciteta u Europskoj uniji.[2].

Energetsko siromaštvo

Velika poskupljenja energenata zbog ruske invazije na Ukrajinu dovela su u središte pozornosti hrvatske javnosti temu energetskog siromaštva, iako još mnogo toga treba učiniti kako bi se podigla svijest o tom problemu.[3] Problem je kompliciran nedostatkom službene definicije energetskog siromaštva u Hrvatskoj. Nadalje, mjere za borbu protiv energetskog siromaštva raspršene su među državnim akterima i zakonima koji se tiču područja kao što su energija, građevinarstvo i socijalne usluge, što otežava koordinaciju učinkovitih akcija. Isto tako, ne postoje službene informacije o energetskom siromaštvu niti Nacionalni plan za borbu protiv energetskog siromaštva.[4]  NSG je napomenuo da je istraživanje provedeno krajem 2022. u Zagrebu pokazalo da je 15,5% ispitanika prijavilo kašnjenje u plaćanju računa jednom ili više puta godišnje. Mnogi su ispitanici izjavili da bi ili snizili sobne temperature ili grijali samo pojedinačne prostorije kao odgovor na veće troškove energije.

NSG je zabrinuo što u izradu javnog poziva za financiranje energetske obnove domova građana u riziku od ozljede nisu bili uključeni predstavnici OCD-a koji se bave ovom problematikom, kao što su Hroje Požar ili Društvo za dizajn održivog razvoja (DOOR). energetsko siromaštvo. NSG je nadalje kritizirao nepostojanje bilo kakvog sustava praćenja za procjenu ishoda programa. Nadalje, program obnove obuhvatit će samo obiteljske kuće, tako da isključuje mnoge ljude u riziku od energetskog siromaštva.

Još jedno područje u kojem javne vlasti nisu djelovale je nedostatak centara za suzbijanje energetskog siromaštva, koje je Vlada obećala uspostaviti još 2017. To je navelo DOOR da uspostavi vlastiti centar u Zagrebu koji pruža savjete o energetskoj učinkovitosti i konkretnim alata građanima, tvrtkama i javnom sektoru. Centar organizira radionice po gradu i pruža individualne konzultacije.[5].

[1] Obnovljivi izvori energije Hrvatske (2023.), Energetski pokazatelji za prva tri mjeseca 2023.: https://oie.hr/energetski-pokazatelji-za-prva-tri-mjeseca-2023/

[2] Radio Slobodna Europa (2023.), Hrvatska na začelju Europe s obnovljivim izvorima energije: https://www.slobodnaevropa.org/a/hrvatska-obnovljivi-izvori-energije/32269549.html

[3] Društvo za dizajn održivog razvoja (DOOR) (2022.), Energetsko siromaštvo: https://www.door.hr/energetsko-siromastvo/

[4] Pučki pravobranitelj (2023.), Izvješće pučkog pravobranitelja 2022.: https://www.ombudsman.hr/hr/download/izvjesce-pucke-pravoraniteljice-za-2022-godinu/?wpdmdl=15489&refresh=6465f2bc2565a1684402876  

[5] Društvo za dizajn održivog razvoja (DOOR) (2022.), Energetsko siromaštvo: https://www.door.hr/energetsko-siromastvo/