Ravnopravnost spolova

Srbija je pala za četiri mjesta na Globalnom indeksu rodnog jaza Svjetskog ekonomskog foruma u 2022. godini, s 19. na 23. mjesto.[1] Čini se da je ovaj pad uzrokovan nedostatkom napretka u ekonomskom sudjelovanju i mogućnostima za žene. Podaci Agencije za privredne registre pokazuju da žene čine tek četvrtinu voditelja poduzeća i tek trećinu poduzetnika.[2] Štoviše, prema izvješću srbijanske povjerenice za ravnopravnost, diskriminacija žena na radnom mjestu je povećana. To se uglavnom odvija u obliku raspitivanja o bračnom ili obiteljskom statusu kandidatkinja i odbijanja zapošljavanja žena pod pretpostavkom da neće moći uskladiti poslovni i obiteljski život.[3] Srbija je zadržala bolju poziciju u pogledu sudjelovanja žena u politici: njezin udio žena u parlamentu (36,4%) viši je i od prosjeka EU (31%) i svjetskog (26,4%).[4] NSG je primijetio da su propisi poput Zakona o ravnopravnosti spolova iz 2021. i usvajanje Strategije za ravnopravnost spolova za razdoblje 2021. – 2030. pomogli u promicanju rodne ravnopravnosti u politici.

Međutim, nasilje nad ženama u Srbiji ostaje problem, posebno femicid. Nevladine organizacije Femplatz i Autonomni ženski centar izrazile su zabrinutost zbog alarmantno visokog broja femicida, kojih je 2022. godine bilo 22. Suočavanje s ovim problemom otežava nedostatak sveobuhvatnog mehanizma za prikupljanje podataka i praćenje femicida. Još jedna prepreka napretku je umanjivanje važnosti problema od strane elemenata medija, od kojih su neki dali prostora počiniteljima. Primjer je intervju sa serijskim silovateljem koji je u rujnu 2022. objavio tabloid Informer.[5] Konačno, femicid je u Srbiji definiran prilično usko, kao ubojstva uzrokovana obiteljskim nasiljem, a ne uključuje ubojstva lezbijki, žena izbjeglica i žena u prostituciji.

Uključivanje izbjeglica i tražitelja azila

Izbjeglice i tražitelji azila općenito imaju problema s pristupom uslugama i socijalnoj zaštiti kao što su smještaj, obrazovanje i zdravstvena skrb. Osim toga, suočavaju se s preprekama u mogućnostima zapošljavanja. Dugotrajan i netransparentan postupak traženja azila, s velikim brojem neriješenih predmeta, najveća je prepreka socijalnim pravima tražitelja azila i izbjeglica u Srbiji. Zakon o zapošljavanju stranaca propisuje da izbjeglice mogu podnijeti zahtjev za radnu dozvolu, potrebnu za legalno zapošljavanje, čim dobiju status izbjeglice. Ali tražitelji azila mogu podnijeti zahtjev tek devet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, što im otežava sudjelovanje na tržištu rada.[7] Kako prvostupanjski postupak traženja azila često traje više od godinu dana, većina tražitelja azila u Srbiji prisiljena je provesti dulje razdoblje bez pristupa stabilnom i legalnom zaposlenju, kao i drugim socijalnim pravima poput osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Štoviše, postupak podnošenja zahtjeva za radnu dozvolu je sam po sebi kompliciran i skup proces. Kandidati moraju platiti gotovo 15.000 RSD (srpskih dinara – otprilike 125 €), iako se to može odustati u posebnim okolnostima.[8] Štoviše, cijeli se proces odvija na srpskom jeziku, bez službene podrške za osobe koje taj jezik ne poznaju. Podnositelji zahtjeva stoga se moraju osloniti na prijatelje ili predstavnike OCD-a koji će ih voditi kroz proces. Nakon što im se izda radna dozvola, izbjeglice i tražitelji azila općenito brzo pronađu posao zbog nedostatka radne snage u Srbiji, unatoč jezičnim barijerama. Većina ovih poslova koncentrirana je u HORECA industriji (hoteli, restorani i kafići) i drugim sektorima gdje nije potrebno sveobuhvatno poznavanje srpskog jezika. Neke multinacionalne kompanije koje posluju u Srbiji, poput IKEA-e i Hiltona, također su bile izrazito otvorene za zapošljavanje izbjeglica i tražitelja azila.[9]

Tražitelji azila i izbjeglice također se suočavaju sa značajnom društvenom diskriminacijom i ksenofobijom u Srbiji. To im otežava iznajmljivanje privatnog stana, pronalaženje zaposlenja i uspostavljanje veza u široj zajednici, što često negativno utječe na njihovu dobrobit i psihičko zdravlje te otežava njihovu integraciju. Iako je država uložila napore kako bi poboljšala pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, programe usmjerene na učenje jezika, strukovno osposobljavanje, kulturnu orijentaciju i psihosocijalnu podršku u potpunosti provode organizacije civilnog društva.[10]

Inkluzija romske zajednice

Procjena položaja romske zajednice u Srbiji teška je zbog nedostatka pouzdanih podataka. Mnogi Romi radije ne otkrivaju svoju etničku pripadnost kada ih se pita kako bi izbjegli diskriminaciju. To je najoštrije u diskrepanciji između popisa stanovništva iz 2011. godine, u kojem se 150.000 ljudi izjasnilo kao Romi, i procjene Vijeća Europe o romskoj populaciji u Srbiji od 600.000.[11] Slično tome, Liga Roma procjenjuje da u Srbiji ima oko 100.000 radno sposobnih Roma, od kojih su mnogi nezaposleni. Međutim, samo 27.484 osobe koje su se izjasnile kao Romi bile su prijavljene kao nezaposlene u Nacionalnoj službi za zapošljavanje (NSZ) u kolovozu 2022. Ovu skupinu čini približno jednak broj muškaraca i žena, a velika većina (87%) pripada kategoriju nekvalificiranog radnika. Ono što najviše zabrinjava, 14,4% od ukupnog broja traži posao između pet i devet godina, a nevjerojatnih 13,2% posao traži više od 10 godina.[12] Ove brojke vjerojatno odražavaju veću vjerojatnost da će Romkinje biti nezaposlene ili ekonomski neaktivne zbog utjecaja tradicionalnih rodnih normi unutar zajednice. Pitanja kao što su niske vještine i duga razdoblja nezaposlenosti mogu se potvrditi iz drugih izvora. NSZ je zaključio da se ionako niska stopa zaposlenosti Roma tijekom proteklog desetljeća smanjila za 6%.[13]

Istraživanje koje je provela NVO Praxis iz Kraljeva pokazalo je da je nezaposlenost u romskoj zajednici uzrokovana mnoštvom čimbenika. To uključuje ograničenu uključenost Roma u formalno tržište rada, visoku razinu funkcionalne nepismenosti, nedostatak formalnih kvalifikacija, tešku diskriminaciju i predrasude prema Romima među poslodavcima i opći nedostatak povjerenja u institucije među Romima.[14] NSG je izvijestio o određenom napretku u posljednjih nekoliko godina u uključivanju mladih Roma u programe usavršavanja vještina, obuke i prekvalifikacije. Jedna od takvih mjera bio je program “Lokalna inicijativa za socijalno uključivanje Roma u Srbiji” koji su podržali UNDP i UNCHR, a koji je uključio 65 mladih Roma i bio usmjeren na usavršavanje i podizanje svijesti o ljudskim pravima. Nakon završenog programa zaposlenje je dobilo 26 polaznika.[15] Drugi primjer je projekt „Osnaživanje mladih Roma u zapošljavanju“ koji provodi Romski obrazovni fond Srbija uz potporu njemačke vlade. Do sada je 600 polaznika prošlo stručno osposobljavanje, praksu i tečajeve stranih jezika zahvaljujući ovom programu. Diverzifikacijom znanja i vještina program ima za cilj unaprijediti obrazovanje i povećati zapošljivost.[16] Iako je broj sudionika u ovakvim projektima nizak, NSG je istaknuo da su oni od vitalnog značaja ne samo za uključene osobe i njihove obitelji, već predstavljaju i važne korake u razbijanju stereotipa i suzbijanju diskriminacije Roma u Srbiji.

Nažalost, službene mjere usmjerene na poticanje inkluzije Roma manje su učinkovite. Nacionalna strategija zapošljavanja 2021. – 2026. i Strategija za uključivanje Roma 2016. – 2025. služe kao pravni temelj za ove radnje, a predviđaju programe kao što su aktivnosti beneficiranog rada s punim radnim vremenom, motivacijsko i aktivacijsko osposobljavanje, informiranje i poticanje poduzetništva.[17] Međutim, ove mjere dostupne su samo Romima i Romkinjama prijavljenima na Zavodu za zapošljavanje koji su se službeno izjasnili o nacionalnoj pripadnosti, tako da je velika većina Roma isključena. Nadalje, provedbu ovih programa otežava nedostatak sustavnog pristupa romskoj problematici na lokalnoj razini, nedovoljna suradnja s organizacijama civilnog društva koje se bave obranom prava Roma, nedostatak formalnog procesa praćenja za mjerenje napretka i ograničena financijska sredstva.

Nezaposlenost mladih

Nezaposlenost mladih u Srbiji opada od 2014., osim kratkog porasta 2021. Većina nezaposlenih ispod 30 godina koncentrirana je u skupini između 25 i 30 godina.[18] Shema EU-a Jamstvo za mlade, čiji je cilj pronaći svaku mladu osobu visokokvalitetnu ponudu zaposlenja, obrazovanja ili naukovanja, provodit će se u Srbiji kao dio Plana ekonomskih ulaganja za Zapadni Balkan.[19]

U 2022. Vlada Srbije je također pokrenula programe za poticanje zapošljavanja mladih. Prvi, pod nazivom „Promicanje zapošljivosti mladih kroz stažiranje“, trajao je od kraja 2021. do kraja 2022. i imao je za cilj spojiti najmanje 2000 mladih ljudi s 500 poslodavaca putem obuke i plaćenog stažiranja. Njegov je cilj bio pomoći sudionicima da steknu tražene vještine i osiguraju visokokvalitetno zaposlenje.[20] Sličan program, “Moja prva plaća”, osmišljen je za razvoj vještina i pronalazak zaposlenja za 10.000 mladih ljudi sa srednjom ili visokom stručnom spremom bez radnog iskustva. Program omogućuje dodatnu obuku i priliku za stjecanje početnog radnog iskustva. Država subvencionira dio plaće i odobrava program osposobljavanja uz rad.[21]

Međutim, NSG je izrazio zabrinutost zbog ovih i drugih programa, budući da su uglavnom usmjereni na mlade ljude s višim razinama obrazovanja koji se suočavaju s visokom, ali konačno privremenom razinom nezaposlenosti nakon završetka studija i zanemaruju strukturalno ranjiviju kategoriju niskokvalificiranih nezaposlenih mladih. narod. NSG je skrenuo pažnju na činjenicu da mladi u Srbiji počinju samostalan život šest godina nakon prosjeka EU. Ova kasna tranzicija pridonosi značajnom problemu sudjelovanja mladih na neformalnom tržištu rada, što je potvrdilo i istraživanje Nacionalnog vijeća mladih Srbije iz 2022.[22] Visoka razina neformalne zaposlenosti, koja je potaknuta proliferacijom “fleksibilnih” oblika rada kao što su ugovori o djelu i pripravnički staž, blokira pristup socijalnoj sigurnosti, osiguranju za slučaj nezaposlenosti i drugim socijalnim pravima.

Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje

Cjeloživotno obrazovanje postalo je važnije posljednjih godina u Srbiji, nakon što je prvi put uključeno u Strategiju razvoja obrazovanja 2020. Unatoč ovom povećanom fokusu, stope sudjelovanja u cjeloživotnom obrazovanju i dalje su mnogo niže u Srbiji nego u drugim europskim zemljama. Prepreke koje je identificirao NSG uključuju nedovoljno financiranje, nedostatak svijesti i nepostojanje sustavnog pristupa vrednovanju neformalnog i informalnog obrazovanja.

U Srbiji i dalje postoji sustav dualnog obrazovanja prema kojem se srednjoškolci uz nastavu u školi bave učenjem uz rad na radnom mjestu. Ova politika je kritizirana iz nekoliko razloga. Prvo, roditelji obično potpisuju ugovore o učenju uz rad za svoju djecu, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o radu i Konvencije MOR-a o prisilnom radu, jer bi se zapošljavanje nekoga na temelju ugovora koji je potpisao netko drugi moglo smatrati prisilnim radom. Drugo, Zakon o dualnom obrazovanju ne definira jasno status učenika dualnog obrazovanja, stvarajući nejasnoće o tome koji se zakoni o radu na njih odnose i, posljedično, koja im prava iz rada pripadaju. Treće, učenici dualnog obrazovanja plaćaju se manje od 70% minimalne plaće za učenje kroz rad, što je u suprotnosti sa srpskim i međunarodnim standardima o iskorištavanju dječjeg rada.[23]

[1] Svjetski ekonomski forum (2022.), Globalno izvješće o rodnom jazu 2022.: https://www.weforum.org/reports/global-gender-gap-report-2022/

[2] Zena (2022), Panel EQUAL otkriva položaj žena u Srbiji danas: https://zena.blic.rs/zene-za-zene/panel-ravnopravna-otkriva-u-kakvom-su-polozaju-zene-u-srbiji-danas-nismo-jednake-ali/pslw4mz

[3] N1 (2022), srbijanska povjerenica kaže da se većina pritužbi na diskriminaciju odnosi na zapošljavanje: https://n1info.rs/english/news/serbian-commissioner-says-most-discrimination-complaints-employment-related/

[4] UN Women (2023), 17. izdanje Gender Brief-a za Srbiju: https://serbia.un.org/en/226414-17th-issue-gender-brief-serbia

[5] N1 (2022), “Megaekskluzivni” intervju sa silovateljem: https://n1info.rs/vesti/megaekskluzivni-intervju-sa-silovateljem-megasilovana-ostaje-pravda/

[6] UNDP (2021.), Za susjedstvo koje ne zatvara oči pred nasiljem – upravitelji zgrada pridružuju se kampanji ˝To je moj posao˝: https://www.undp.org/serbia/news/neighbourhood-doesn%E2%80%99t-turn-blind-eye-violence-%E2%80%93-building-managers-join-%CB%9Dit-my-business%CB%9D-campaign

[7] Zakon o zapošljavanju stranaca, Službeni glasnik RS, br. 128/14, 113/17, 50/18 i 31/19: https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_zaposljavanju_stranaca.html

[8] Ibid

[9] Beogradski centar za ljudska prava (2023), Pravo na azil u Republici Srbiji 2022: http://azil.rs/en/wp-content/uploads/2023/03/Right-to-Asylum-in-RS-2022.pdf

[10] Ibid

[11] Vijeće Europe (2012), Procijenjeni i službeni podaci o broju Roma u Europi: https://rm.coe.int/CoERMPublicCommonSearchServices/DisplayDCTMContent?documentId=0900001680088ea9

[12] Liga Roma (2022), Intervju sa predsjednikom SCRCA, Osmanom Balićem: https://www.ligaroma.org.rs/sr/

[13] Ibid

[14] NVO Praxis (2021), Položaj Roma i Romkinja na tržištu rada u Kraljevu: https://www.praxis.org.rs/index.php/en/reports-documents/praxis-reports/item/1599-romi-vi%C5%A1estruko-diskriminisani-na-tr%C5%BEi%C5%A1tu-rada-u-kraljevu

[15] Aleksandra Stanković (2022), Analiza stopa zaposlenosti Roma na tržištima rada u Srbiji i zemljama Zapadnog Balkana: https://romi-obrazovanjem-do-posla.org.rs/wp-content/uploads/2023/02/Analysis-of-Roma-Employment-in-Serbia-and-WB.pdf

[16] Roma Education Fund (2023), O projektu: https://romi-obrazovanjem-do-posla.org.rs/en/about-the-project/

[17] Ministarstvo za rad, zapošljavanje, branitelje i socijalna pitanja (2016.), Strategija socijalnog uključivanja Roma 2016.-2025.: https://www.minrzs.gov.rs/sr/dokumenti/predlozi-i-nacrti/sektor-za-medjunarodnu-saradnju-evropske-integracije-i-projekte/strategija-za-socijalno-ukljucivanje-roma

[18] Nacionalna služba za zapošljavanje (2023), Statistički bilten NSZ: https://www.nsz.gov.rs/sadrzaj/statisticki-bilteni-nsz/4111

[19] Europski parlament (2022.), Gospodarski i investicijski plan za zapadni Balkan: procjena mogućeg gospodarskog, društvenog i ekološkog utjecaja predloženih vodećih projekata: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2022/702561/EXPO_STU(2022)702561_EN.pdf

[20] UNICEF Srbija (2021), Pokrenut novi program za poboljšanje zapošljivosti mladih kroz radne prakse: https://www.unicef.org/serbia/medija-centar/vesti/pokrenut-novi-program-za-unapredjenje-zaposljivosti-mladih-kroz-radne-prakse

[21] Vlada Srbije (2022), Moja prva plata: www.mojaprvaplata.gov.rs.

[22] Nacionalni savet mladih Srbije (2022), Alternativni izveštaj o stanju i potrebama mladih u Republici Srbiji za 2022: https://koms.rs/2022/08/12/international-youth-day-2022-alternative-report-on-the-position-and-needs-of-young-people-in-the-republic-of-serbia-for-2022-is-published/

[23] BCHR (2023.), Nacrt izvješća o pravima mladih za 2022.: (za objavljivanje).

Plaće i uvjeti rada

NSG je istaknuo nedostatak izmjena i dopuna srpskog Zakona o radu od 2014. godine, tako da on sada više ne odražava stvarne uvjete na tržištu rada. Štoviše, Zakon o radu nije usklađen s pravnom stečevinom EU te stoga predstavlja prepreku članstvu u EU. Nažalost, do sada nisu poduzete nikakve radnje na ažuriranju Zakona.[1] Srbija također tek treba potpisati Fakultativni protokol Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), unatoč obećanju da će to učiniti do kraja 2022. Protokol bi omogućio građanima Srbije da se žale na kršenja njihovih prava prema ICESCR ugovornom tijelu Pakta.[2] Godine 2023. na snagu su stupila nova porezna pravila za freelancere, kojima su povećani pragovi dohotka za ovu kategoriju radnika za plaćanje bilo kakvog poreza. Međutim, NSG je izrazio zabrinutost zbog naknadnog gubitka invalidnina i prava na mirovinu zbog nedostatka doprinosa za socijalno osiguranje i nepostojanja pravne jasnoće oko toga tko je, a tko nije slobodnjak.[3]

Minimalna plaća je od 2021. do 2022. porasla za 9%, sa 183,93 dinara na 201,22 dinara po satu.[4] Unatoč ovom porastu, Srbija se i dalje suočava sa značajnim problemom poslodavaca koji isplaćuju ispod minimalne plaće ili ne plaćaju doprinose za socijalno osiguranje. Nadalje, procjenjuje se da 20% radnika u Srbiji, više od 400.000 ljudi, prima minimalnu plaću – što je najviša stopa minimalne plaće u Europi.[5] NSG je kritizirao srpsku vladu i zbog nedostatka interesa za razbijanje nezakonitih praksi nagrađivanja poslodavaca i zbog dopuštanja da minimalna plaća izgubi svoju učinkovitost kao alat za borbu protiv siromaštva i promicanje dostojanstvenog života.

Unatoč visokoj inflaciji tijekom 2022. godine, prosječne realne plaće u Srbiji rasle su tijekom cijele godine. Prosječna mjesečna neto plaća u rujnu 2022. iznosila je 74.981 dinara, dok je medijalna neto plaća iznosila 57.392 dinara. Manje su zaradili radnici u nestandardnim oblicima zapošljavanja, čija je mjesečna neto plaća iznosila 43.932 dinara. Najviše plaće bilježe ICT, savjetovanje i srodni sektori, dok su najslabije plaćeni pružatelji osobnih usluga. Geografski, najviše su zarađivali radnici u Beogradu, dok su prosječne plaće u Jablaničkom okrugu bile najniže. Konačno, radnici u javnom sektoru zarađivali su u prosjeku nešto više od onih u privatnom sektoru.[6]

Zakon o radu ograničava radni tjedan na 40 sati, uz maksimalno osam sati plaćenog prekovremenog rada, te predviđa redovite stanke i godišnji odmor. No, NSG je istaknuo česta kršenja prava na odmor, posebice u zdravstvenom sektoru. Nadalje, NSG je istaknuo da poslodavci često diktiraju kada zaposlenik može koristiti godišnji odmor, čime se krše odredbe Zakona o radu. Slično tome, iako Zakon o radu jamči pravo na zaštitu na radu, zdravlje i sigurnost na radu (ZZR) se ne poštuju uvijek. Posebno pitanje koje NSG ističe je odgovarajuća klimatizacija radnih mjesta. Dva incidenta visokog profila dogodila su se 2022. U prvom, u srpnju 2022., bio je uključen vozač beogradskog autobusa koji je morao napustiti svoje vozilo zbog neispravnog klima uređaja tijekom toplinskog vala. Izvješća pokazuju kako 264 od 2.307 vozila javnog prijevoza u Beogradu nemaju klima-uređaj.[7] Drugi incident dogodio se nedugo zatim u tvornici Jura u Nišu, gdje su radnici bili izloženi temperaturama višim od 35 stupnjeva zbog nespremnosti uprave da uključi klimu.[8] Bez mjera za osiguranje zaštite radnika od previsokih temperatura, ovaj problem će se samo pogoršati s porastom prosječnih temperatura.

Prekarnost i sigurnost posla

Potaknuti od strane Vlade, u Srbiji su sve prisutniji atipični oblici zapošljavanja. Sada postoje različiti atipični ugovori i drugi dogovori o radu. To uključuje menadžerske ugovore, ugovore o privremenim i povremenim poslovima, ugovore o djelu, ugovore o dopunskom radu, rad u studentskim i omladinskim zadrugama te učenje uz rad. Ove netipične oblike rada, od kojih mnogi nisu obuhvaćeni Zakonom o radu, karakteriziraju ograničena radna prava i pristup socijalnoj zaštiti, zbog čega su vrlo popularni među poslodavcima. Kao što NSG primjećuje, vlada je aktivno poticala ove nekonvencionalne oblike zapošljavanja i samo je povukla predložene zakone kako bi proširila njihov opseg unatoč značajnom protivljenju javnosti. Procjene pokazuju da je udio srpskih radnika koji rade na nesigurnim poslovima trećina ukupnog broja.[9]

Nadalje, NSG je izvijestio da srpski zakon nije u skladu s konvencijama MOR-a i drugim međunarodnim sporazumima koje je Srbija ratificirala. Konvencije MOR-a 11, 87 i 98, koje je Srbija sve ratificirala, predviđaju slobodu udruživanja i spajanja svih radnika, uključujući one u poljoprivredi i nestandardne oblike rada. Međutim, srpski Zakon o radu pravo na osnivanje i učlanjenje u sindikat daje samo radnicima u standardnom radnom odnosu, što isključuje sve prekarne radnike. Slično tome, radnici koji nisu u standardnom radnom odnosu u Srbiji nemaju pravo na godišnji odmor, čime se krši Konvencija MOR-a 132, niti pravo na roditeljski dopust i zaštitu materinstva, unatoč odredbama konvencija MOR-a 156 i 183. Konačno, Srbija krši Revidiranu Europsku socijalnu povelju uskraćujući prekarnim radnicima brojna prava, uključujući zaštitu radnog vremena, plaću za prekovremeni rad i godišnji odmor tijekom državnih praznika. Pravo na pravičnu plaću uskraćeno je i radnicima koji se stručno osposobljavaju. NSG napominje da visoka razina prekarnog rada predstavlja i kršenje članka 60. stavka 4. Ustava Srbije, koji svakome daje pravo na sigurne, zdrave i pune poštovanja uvjete rada, pravičnu plaću, ograničeno radno vrijeme, odmore, godišnji dopust i pravna zaštita.

U 2022. ASTRA - Akcija za borbu protiv trgovine ljudima izvijestila je o slučaju između 600 i 1200 vijetnamskih radnika u Srbiji, koje su angažirala dva kineska podizvođača u tvrtki Linglong za proizvodnju guma. Ti su radnici dovedeni u Srbiju pod lažnim izgovorom i zapravo su držani u dužničkom ropstvu. Ograničenja slobode kretanja s kojima su se radnici suočili, oduzimanje dokumenata i nedostatak bilo kakve formalne dokumentacije snažno upućuju na to da su bili žrtve trgovine ljudima i radnog izrabljivanja.[10]

[1] Centar za dostojanstven rad (2019.), Alternativni zakon o radu: http://cdrsrbija.org/about-us/

[2] Odbor za socijalna, ekonomska i kulturna prava (2022.), Zaključne primjedbe o trećem periodičnom izvješću Srbije, 6. travnja 2022., E/C.12/SRB/CO/3: https://digitallibrary.un.org/record/3969915?ln=en

[3] Danas (2022), Koliko se ulaže u zdravstvo u Srbiji, a kako se troši novac: Građani sve više prinuđeni na privatne preglede: https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/koliko-se-u-srbiji-ulaze-u-zdravstvo-a-kako-se-trosi-novac-gradjani-sve-vise-primorani-da-se-pregledaju-privatno/

[4] Neobilten (2023): Minimalne plaće: https://www.neobilten.com/minimalna-zarada/

[5] Srpski monitor (2021), Bradaš: 'Srbija je europski lider po broju zaposlenih s minimalnom plaćom': https://www.serbianmonitor.com/en/bradas-serbia-is-the-european-leader-in-the-number-of-employees-earning-the-minimum-wage/

[6] Zavod za statistiku Republike Srbije (2020), metapodaci o platama i zaradama: https://data.stat.gov.rs/Metadata/24_Zarade/Html/2403_ESMS_G3_2020_3.html

[7] Nova.rs (2022), Vozač GSP-a prekinuo smjenu i otišao kući: ”Sjediš u kanti s neispravnom klimom”: https://nova.rs/vesti/drustvo/vozac-gsp-prekinuo-smenu-i-otisao-kuci-sedite-vi-u-kantu-s-neispravnom-klimom/

[8] Danas (2022), Jura u Nišu zabranila korištenje klime po tropskim vrućinama: Zaposleni kažu da rade u pregrijanim halama i s mokrom odjećom: https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/jura-u-nisu-zabranjuje-upotrebu-klima-uredjaja-na-tropskim-vrucinama-zaposleni-kazu-da-rade-u-pregrejanim-halama-i-sa-mokrom-odecom/

[9] DW (2022), Obespravljeni prekarni radnici Srbije: https://www.dw.com/hr/obespravljeni-prekarni-radnici-srbije/a-61933220

[10] ASTRA, Akcija protiv trgovine ljudima (2022), Biste li stvarno kupili ovo? Masovni slučaj trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije u Srbiji: https://documentation.lastradainternational.org/lsidocs/3456-Would%20you%20really%20buy%20this-%20Final%20report%20on%20LingLong%20case%20by%20ASTRA.pdf

Sustav socijalne skrbi

NSG je zaključio da je srpski sustav socijalne skrbi neadekvatan za rješavanje problema siromaštva i socijalne isključenosti u zemlji iz nekoliko razloga. Prvo, naknade su ograničene na devet mjeseci godišnje za osobe u radnoj dobi, što je u suprotnosti s međunarodnim normama. Drugo, nedostatna su sredstva iz državnog proračuna. Naposljetku, pokrivenost i veličina naknada su neadekvatni. Ova pitanja pokrenuo je i UN-ov Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava.[1] Ostali problemi uključuju vrlo dugo trajanje plaćenih doprinosa potrebno za stjecanje prava na rodiljne naknade (najduže u Europi) i razinu rodiljnih naknada, koja je ispod minimuma propisanog Konvencijom MOR-a 183. Međutim, nisu poduzeti nikakvi koraci za izmjenu relevantnih zakonodavstvo u izvještajnom razdoblju kako bi se uzeli u obzir ovi problemi. Jedina promjena u sustavu socijalne skrbi u Srbiji odnosila se na uvođenje Zakona o socijalnoj kartici iz 2022., čiji je cilj automatizirati odluke centara za socijalnu skrb. Međutim, ovo algoritamsko donošenje odluka može biti krajnje proizvoljno, replicirati postojeće pristranosti i diskriminaciju i potpuno je netransparentno. NSG smatra da novi sustav ne samo da ograničava pravo na socijalnu sigurnost, posebno za ranjive zajednice poput Roma, već nije u skladu s načelima zaštite podataka. Broj korisnika socijalne pomoći pao je za preko 10% od veljače do kolovoza 2022. To predstavlja daljnju marginalizaciju socijalne zaštite od strane Vlade Srbije. Radnici u netipičnom radnom odnosu, koji čine 30% svih radnika u Srbiji, također su isključeni iz sustava socijalne zaštite.[2]

Srbija je zabilježila rast od 13,9% licenciranih pružatelja socijalne zaštite od 2019. do 2021. Međutim, taj je rast bio neuravnotežen iu geografskom iu sektorskom smislu. Najzastupljenije pružene usluge bile su dnevne usluge u zajednici, kao što su pomoć u kući i usluge osobnog pratitelja. Međutim, rast usluga kao što su stanovanje uz podršku i centri za mlade i osobe s invaliditetom stagnirali su i dalje su nedostatni. Štoviše, još uvijek 14 općina nema niti jednog ovlaštenog pružatelja usluga. Sektor također pokazuje neke ključne slabosti. Unatoč rastu broja licenciranih pružatelja usluga, zaposlenost u sektoru je smanjena ili stagnira. Ono što još više zabrinjava je rast broja pružatelja usluga koji povremeno zaustavljaju pružanje usluga zbog financijskih poteškoća, što sugerira da mehanizam financiranja treba značajnu reformu.[3]

Nedostatak ovlaštenih pružatelja usluga za osobe s invaliditetom također je omeo deinstitucionalizaciju. Usluge u zajednici nedovoljno su razvijene i nedosljedne te pate od problema kao što su nedovoljno financiranje i nedostatak održive ponude. Nadalje, usluge koje postoje nisu prilagođene potrebama zajednice kojoj bi trebale služiti, što dodatno smanjuje njihovu učinkovitost.[4] Problem je složen službenom politikom. Unatoč uključivanju međunarodnih standarda o deinstitucionalizaciji i životu u zajednici u srbijanske zakone i službene dokumente, NSG smatra da je ovo opredjeljenje samo puka izjava. Vlada je nastavila trošiti velike svote novca na izgradnju novih ustanova za djecu i osobe s invaliditetom, dok u isto vrijeme ne ulaže u skrb u zajednici.[5]

Pristup zdravstvenoj zaštiti

Zdravstvo u Srbiji regulirano je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, koji potječu iz 2019. Međutim, Europska komisija je 2022. izvijestila da je javnozdravstveno zakonodavstvo Srbije samo djelomično usklađeno s pravnom stečevinom EU.[6] NSG je izvijestio o značajnim problemima koji se gomilaju u zdravstvenom sektoru i koji su doveli do nezadovoljstva javnosti, nezadovoljstva među medicinskim radnicima i rastućih troškova. Obezvrijeđena je uloga primarne zdravstvene zaštite, a obiteljski liječnici zapravo su degradirani na činovničku ulogu, u kojoj prvenstveno izdaju recepte i uputnice specijalistima. Zbog toga je zdravstvena skrb postala skuplja i manje učinkovita.[7] Zdravstveni sektor u Srbiji bori se s nedostatkom dovoljno obučenog osoblja usred visoke razine emigracije zdravstvenih radnika zbog niskih plaća i prekomjernog rada. Štoviše, postoje velike geografske razlike u pristupu i pružanju zdravstvene skrbi, budući da su medicinske ustanove izvan velikih gradova često zastarjele. Srbi sve češće moraju dugo čekati na pristup zdravstvenoj zaštiti, posebice na određene specijalističke i kirurške zahvate.[8] NSG je istaknuo da su sve manji kapaciteti srpskog zdravstvenog sustava značajno narušili socijalna prava.

Kućište

NSG je istaknuo da je pristup stanovanju značajan problem u Srbiji, posebno za ranjive skupine kao što su Romi, izbjeglice, osobe koje su preživjele obiteljsko nasilje, osobe s invaliditetom i osobe s niskim primanjima. Priuštivost je najveća prepreka stanovanju. Drugi čimbenik je diskriminacija od strane vlasnika koji ne žele iznajmiti Romima ili izbjeglicama. Mnoge od ovih ranjivih skupina, posebice romska zajednica, žive u neformalnim naseljima bez osnovne infrastrukture kao što su čista voda, struja i sanitarni čvorovi. Nadalje, pravni status ovih naselja je nejasan, što povećava rizik od deložacija. Na kraju, NSG je istaknuo da su specifične stambene potrebe ranjivih skupina, kao što su preživjele obiteljskog nasilja, koje trebaju siguran i povjerljiv smještaj, često nezadovoljene.

NSG je skrenuo pažnju i na potpunu marginalizaciju problematike beskućništva u Srbiji. Ne postoji sveobuhvatna politika koja se bavi ovim pitanjem, a ne postoji čak ni jasna službena definicija beskućništva. O toj se temi rijetko raspravlja kao o prioritetu. Uključivanje države ograničeno je na upravljanje nekoliko skloništa za odrasle i starije osobe, dok je ostatak posla prepušten OCD-ima. Ove organizacije civilnog društva vode skloništa, dnevne centre i mobilne usluge u raznim srpskim gradovima. Nadalje, beskućništvo ograničava mogućnost pojedinca da ostvari svoja prava, jer srpski zakon zahtijeva od svih stanovnika Srbije da prijave privremeni ili stalni boravak. Organizacije civilnog društva koje su pokušale registrirati beskućnike otkrile su da je sustav složen i nepovoljan prema osobama bez fiksne adrese. Naposljetku, organizacije civilnog društva također su otkrile da je beskućništvo složeno deložacijama koje se često provode bez poštivanja odgovarajućih procedura.

Stambeno tržište u Srbiji doživjelo je bifurkaciju prema NSG-u. Ruralna područja imaju značajno upražnjeno stambeno mjesto, uzrokovano velikim iseljavanjem. Ali urbana područja, posebice veliki gradovi poput Beograda, Novog Sada i Niša, imaju nedostatak stambenog prostora zbog porasta stanovništva. To je dovelo do značajnog rasta cijena i za kupnju i za iznajmljivanje. Proliferacija platformi za kratkoročni najam u velikim gradovima kao što je Airbnb također je smanjila dostupnost nekretnina za dugoročni najam, što je dodatno povećalo najamnine.

Uvedene su neke mjere za rješavanje stambene situacije. Program EU potpore socijalnom stanovanju i aktivnom uključivanju pruža pomoć za poboljšanje životnih uvjeta ranjivih skupina poput Roma, žrtava obiteljskog nasilja, mladih u skrbi i osoba s invaliditetom.[9] Mjera koju je srbijanska vlada pokrenula 2022. pruža financijsku pomoć majkama (ili u određenim okolnostima očevima) djece rođene nakon 1. siječnja 2022. za pomoć u troškovima kupnje ili izgradnje doma.[10]

Iskorijenjivanje siromaštva

Stopa rizika od siromaštva u Srbiji smanjena je za 0,5 postotnih bodova u 2022. godini, pala je na 21,2%. Slično tome, stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti smanjila se za 1,3 postotna boda na 28,5%.[11] NSG je postavio pitanja o ovoj statistici, konkretno o relativnom pragu siromaštva, koji je Zavod za statistiku Srbije definirao kao mjesečni prihod od 24.064 dinara (205,35 eura) za samačko kućanstvo. Iz NSG-a navode da su mjesečna primanja od nešto više od 24.000 dinara nedovoljna za osnovne potrebe osobe koja nema svoj dom. Nadalje, NSG smatra da 24.000 dinara mjesečna primanja mogu biti nedostatna čak i za ljude koji posjeduju vlastiti dom. Zarada iznad praga možda zapravo ne jamči razinu prihoda dovoljnu za vođenje dostojanstvenog života, što znači da je stopa siromaštva vjerojatno podcijenjena.

Prema izvješću Fiskalnog vijeća Srbije, djeca su jedna od skupina najugroženijih siromaštvom, sa stopom rizika od siromaštva od 24,2%. Vijeće je preporučilo povećanje dječjeg doplatka za 25% i udvostručenje broja djece obuhvaćene njime kako bi se stopa dječjeg siromaštva smanjila na 19%. Isto tako, Vijeće je ukazalo na problem siromaštva među starijim osobama, posebice onima s niskim mirovinama i uzdržavanim članovima obitelji. Konačno, Vijeće je preporučilo smanjenje poreza na rad i prelazak na progresivniji sustav, konkretno udvostručenjem praga neoporezivog dohotka i uvođenjem novih poreznih olakšica. Tim bi se mjerama efektivna porezna stopa za nekoga tko zarađuje prosječnu plaću i uzdržava supružnika i dvoje djece smanjila sa 61,3% na 45%.[12]

[1] Odbor UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava, Zaključne primjedbe o trećem periodičnom izvješću Srbije od 6. travnja 2022., E/C.12/SRB/CO/3, para. 50: https://digitallibrary.un.org/record/3969915?ln=en

[2] Fondacija Centar za demokratiju (2021), Socijalne karte - nema izlaza iz siromaštva: http://www.centaronline.org/sr/publikacija/1837/socijalne-karte-bezizlaz-iz-siromastva

[3] Republički zavod za socijalnu zaštitu (2022), Izvještaj o pružanju usluga socijalne zaštite na lokalnoj razini od ovlaštenih pružatelja usluga u 2021. www.zavodsz.gov.rs/media/2454/izvestaj-plus-2021.pdf

[4] Gordana Matković i Milica Stranjaković (2020), Mapiranje socijalnih usluga i materijalne podrške u nadležnosti jedinica lokalne samouprave u Republici Srbiji: https://socijalnoukljucivanje.gov.rs/wp-content/uploads/2020/09/Mapping_social_care_services_and_material_support_within_the_mandate_of_LSG_in_RS.pdf

[5] Glas (2021), Intervju sa Danilom Čurčićem, https://voice.org.rs/zakon-o-socijalnoj-karti-ne-resava-kljucne-probleme-najugrozeniji-ce-i-dalje-ostati-nevidljivi/

[6] Europska komisija (2022.), Izvješće za Srbiju 2022.: https://neighbourhood-enlargement.ec.europa.eu/system/files/2022-10/Serbia%20Report%202022.pdf

[7] Udruga Ujedinjeni protiv Covida (2021), Analiza Operativne grupe za organizacijske aspekte u zdravstvu, https://ujedinjeni-protiv-kovida.net/wp-content/uploads/2021/02/OrganizacioniAspektiUZdravstvu_UPK_Septembar_2020-_Final.pdf

[8] M. Reljanović i J. Misailović (2022), Radna prava zdravstvenih radnika za vrijeme izvanrednog stanja: https://scholar.google.com/citations?view_op=view_citation&hl=en&user=jXRoEJ0AAAAJ&citation_for_view=jXRoEJ0AAAAJ:hqOjcs7Dif8C

[9] Vlada Srbije (2023.), Podrška EU socijalnom stanovanju i Programu aktivnog uključivanja: https://social-housing.euzatebe.rs/en/news

[10] Ministarstvo rada, zapošljavanja, branitelja i socijalne skrbi (2022.) Državne potpore za kupnju prvog stana ili kuće: https://www.minrzs.gov.rs/sr/usluge/subvencije-drzave-za-kupovinu-prvog-stana-ili-kuce

[11] Zavod za statistiku Republike Srbije (2022), Siromaštvo i socijalna nejednakost 2021: https://www.stat.gov.rs/sr-latn/vesti/statisticalrelease/?p=8870&a=01&s=0102?s=0102

[12] Fiskalni savet (2022), Predlog socijalnih i poreskih mera za smanjenje nejednakosti i rizika od siromaštva u Republici Srbiji: https://www.fiskalnisavet.rs/doc/analize-stavovi-predlozi/2022/FS_Predlog%20mera%20socijalne%20i%20poreske%20politike%20-%20Rezime.pdf

Sloboda udruživanja i okupljanja

NSG navodi da je građanski prostor u Srbiji znatno ograničen, zaključak je s kojim se slaže i CIVICUS, koji je 2022. godine Srbiju ponovno svrstao u zemlje u kojima su otežane osnovne slobode.[1] Postoji malo sustavne suradnje između organizacija civilnog društva i vlade, a te skupine trpe stalne napade vlasti, medija i privatnog poslovanja.[2] Ekološke i druge skupine koje se bave nadzorom stalno su bile na meti SLAPP-ova (strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti) s ciljem cenzuriranja, zastrašivanja ili ušutkavanja. Ovi napadi smanjuju sposobnost organizacija civilnog društva da pozivaju javne vlasti na odgovornost, promiču sudjelovanje građana i štite javne interese, a također obeshrabruju druge da aktivno sudjeluju u javnom životu.[3] Napadi nisu bili ograničeni na riječi. Aktivistica pokreta Ne da(r)vimo Beograd fizički je napadnuta 11. svibnja.[4] Info centar Beograd Pride napadnut je u veljači i kolovozu 2022. godine, što je bio 15. napad u tri godine.[5] Slično, uredi organizacije Žena u crnom su vandalizirani u srpnju 2022.[6] U sva tri slučaja vlasti nisu poduzele ništa kako bi uhitile ili kaznile napadače, unatoč tome što je neonacistička skupina javno preuzela odgovornost za jedan od napada na Pride info centar.

U 2022. godini učestalost i obim prosvjeda u Srbiji vratio se na razinu prije pandemije. Prosvjedi su se sve više fokusirali na ekološka pitanja kao što su zagađenje, rudarstvo, krčenje šuma i uništavanje staništa. Međutim, članovi vlade opetovano su optuživali prosvjednike protiv okoliša da ih financijski podupiru strane vlade[7] i namjernog “kočenja razvoja Srbije”.[8] Još jedan značajan primjer ograničavanja prava na okupljanje bila je zabrana EuroPridea 2022. koji se trebao održati u Srbiji. Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je dekret u rujnu te godine kojim se sprječava održavanje mimohoda, navodeći "rizike od napada i sukoba". Ministarstvo nije preciziralo o kakvim se rizicima radi, niti je obrazložilo zašto te rizike nije u mogućnosti ublažiti i time osigurati pravo na prosvjed.[9] NSG je zabilježio i brojne druge slučajeve službenog uznemiravanja organizatora prosvjeda i novinara koji ih prate. Riječ je o prekršajnim prijavama protiv trojice somborskih novinara u prosincu 2022[10] te optuživanje svih članova obitelji lokalnog oporbenog čelnika u Paraćinu za sudjelovanje u prosvjedu na kojem nitko nije bio.[11]

Civilni i socijalni dijalog

Godine 2021. srpske organizacije civilnog društva odlučile su da više neće sudjelovati u konzultacijama s Ministarstvom za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog o politici civilnog društva zbog izrazito netolerantnog odnosa vlasti prema njima.[12] Građanske inicijative OCD definirale su Strategiju stvaranja poticajnog okruženja za civilno društvo, usvojenu u rujnu 2022., kao “listu želja”. Upozorava se da je strategija više služila poboljšanju imidža vlade u inozemstvu tako što je na riječima govorila o međunarodnim standardima nego zapravo poboljšanju okruženja za civilno društvo.[13] Isto tako, koalicija “Otvoreno o javnim pozivima – OKO” u više je navrata izrazila zabrinutost u vezi s upravljanjem javnim sredstvima, ističući da su nepoznate organizacije civilnog društva nastavile dobivati bespovratna sredstva na kontroverznim i nezakonitim javnim pozivima za dodjelu bespovratnih sredstava.[14] Uključivanje civilnog društva u pregovore o pristupanju EU također je oslabljeno. Glavni su uzroci, prema NSG-u, loše poticajno okruženje za OCD, loša kvaliteta dijaloga s vladom i ograničeni kapaciteti OCD-a.

Socijalni dijalog u Srbiji i dalje je slab, a socijalni partneri nisu uključeni u razvoj politike koja ih zanima.[15] Unatoč potrebi usvajanja novog zakona o štrajku, postignut je mali ili nikakav napredak u ažuriranju zakona. Odbor UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava također je primijetio da trenutni zakon o štrajku ozbiljno ograničava pravo na štrajk brojnim kategorijama radnika zbog odredbi o minimalnim uslugama.[16] Iako je bilo uspjeha s potpisivanjem novih kolektivnih ugovora u zdravstvu[17] sektoru, socijalni dijalog otežan je nedostatkom funkcionalnog pravnog okvira. Od 14 sklopljenih granskih kolektivnih ugovora, 12 ih je u javnom sektoru. Europska komisija stoga je Srbiji preporučila jačanje kapaciteta socijalnih partnera i prilagodbu pravnog okvira, uključujući donošenje novog Zakona o štrajku.[18]

[1] CIVICUS (2022), Srbija je dodana na listu za praćenje ljudskih prava jer vlada nije prihvatila odluku da dopusti okupljanje EuroPridea u Beogradu: https://monitor.civicus.org/watchlist/serbia

[2] Europska komisija (2022.), Izvješće za Srbiju 2022.: https://neighbourhood-enlargement.ec.europa.eu/serbia-report-2022_en

[3] N1 (2022), Srpski ekolozi: ”Galenovi” pokušavaju da nas zastraše SLAPP tužbama”: https://n1info.rs/english/news/serbias-environmentalists-galens-trying-to-intimidate-us-with-slapp-lawsuits/

[4] N1 (2022), Ne davimo Beograd Aktivist Miloš Vučković ponovo napadnut: https://n1info.rs/vesti/ponovo-napadnut-aktivista-ne-davimo-beograd-milos-vuckovic/

[5] Danas (2022), Pride info centar napadnut je 15. put u poslednje tri godine: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/prajd-info-centar-napadnut-15-put-u-poslednje-tri-godine/

[6]  Radio Slobodna Evropa (2022), Ponovo napadnute prostorije Žena u crnom: https://www.slobodnaevropa.org/a/napad-na-prostorije-nvo-zene-u-crnom-beograd/31940160.html

[7] Novosti (2022), BRNABIĆ ODGOVORILA BORKU: Tražili ste od američkog ambasadora da odloži proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije kako bi Tadić pobedio na izborima: https://www.novosti.rs/vesti/politika/1077851/brnabic-odgovorila-borku-molio-ambasadora-sad-pomere-proglasenje-nezavisnosti-kim-tadic-pobedio-izborima

[8] Objava Miloša Vučevića na službenom Instagram profilu od 8. siječnja: https://www.instagram.com/milosvucevic

[9] Danas (2022), Miletić: Policija odobrila Paradu ponosa od Ustavnog suda do Tašmajdana: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/miletic-policija-je-odobrila-paradu-ponosa-od-ustavnog-suda-do-tasmajdana/

[10]  SOSInfo (2022), Prekršajne prijave protiv novinara i aktivista: https://www.soinfo.org/vesti/vest/26608/prekrsajne-prijave-protiv-novinara-i-aktiviste/

[11] Danas (2022), Fenomen u Paraćinu: Cijela obitelj Mitić završila na sudu zbog ekoprosvjeda: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/fenomen-u-paracinu-cela-porodica-mitic-zavrsila-na-sudu-zbog-eko-protesta/

[12] Beogradski centar za ljudska prava (2022), Ljudska prava u Srbiji 2021: https://www.bgcentar.org.rs/wp-content/uploads/2022/08/Ljudska-prava-u-Srbiji-2021.pdf

[13] Građanska inicijativa (2022), Strategija Vlade u službi imidža, a ne civilnog društva: https://www.gradjanske.org/vladina-strategija-u-sluzbi-njenog-imidza-a-ne-civilnog-drustva/

[14] BIRN (2022), Fantomske organizacije po treći put pobjeđuju na državnim natječajima: https://birn.rs/fantomske-organizacije-po-treci-put-pobeduju-na-drzavnim-konkursima/

[15] Europska komisija (2022.), Izvješće za Srbiju 2022.: https://neighbourhood-enlargement.ec.europa.eu/system/files/2022-10/Serbia%20Report%202022.pdf

[16] Odbor UN-a za socijalna, ekonomska i kulturna prava, Zaključne primjedbe o trećem periodičnom izvješću Srbije, 6. travnja 2022., E/C.12/SRB/CO/3: https://digitallibrary.un.org/record/3969915?ln=en

[17]  Nova Ekonomija (2022), Koliku plaću sada imaju liječnici: https://novaekonomija.rs/vesti-iz-zemlje/koliku-platu-sada-imaju-lekari

[18]  Europska komisija (2022.), Izvješće za Srbiju 2022.: https://neighbourhood-enlargement.ec.europa.eu/system/files/2022-10/Serbia%20Report%202022.pdf

Zelena energija

Srbija proizvodi 70% svoje električne energije iz ugljena, a preostalih 30% uglavnom iz hidroenergije, kao i malu količinu iz izvora vjetra i sunca. I srbijanska vlada i nacionalni proizvođač električne energije EPS izrazili su namjeru prelaska na zelenije izvore energije, a vlada je u lipnju 2021. objavila cilj od 40% za udio obnovljivih izvora energije do 2040. Potreba za instaliranjem 5000 GWh (15% od ukupnog kapaciteta) novih proizvodnih kapaciteta za zamjenu zastarjelih proizvodnih pogona predstavlja ključnu priliku za postizanje ovog cilja. Međutim, ugljen je još uvijek snažno subvencioniran, a vlada očekuje da će u sljedećem desetljeću uložiti više od 1,2 milijarde eura u elektrane na ugljen. Ovo je posebno teško objasniti s obzirom na potencijal Srbije za proizvodnju obnovljive energije: procjenjuje se da postoji oko 7.000 GWh nerazvijene hidroelektrane na rijekama Drini i Dunavu, a sunčevo zračenje je u prosjeku 30% veće nego u zapadnoj Europi. NSG kritizira srbijansku vladu zbog njezine samozadovoljstva i stalne ovisnosti o ugljenu. EPS upravlja i srbijanskim rudnicima ugljena i svojom elektranom na ugljen i iznimno je utjecajan u kreiranju politike. Istraživanje koje je provela Beogradska otvorena škola otkrilo je primjetan nedostatak interesa za prijelaz na čistu energiju među ključnim donositeljima odluka u Srbiji, što objašnjava zašto srpska vlada predviđa ulogu ugljena čak i nakon 2050. Energetska učinkovitost također je problem: prosječna električna energija Potrošnja po četvornom metru stambenog prostora u Srbiji je oko 200 kWh, dok je prosjek EU 140 kWh. Vlada je izdvojila 200 milijuna eura za projekte energetske učinkovitosti u 2022.[1]

Onečišćenje

NSG je istaknuo probleme s upravljanjem otpadom, kvalitetom vode i zagađenjem zraka u Srbiji. Nedostatak radnji u rješavanju ovih pitanja doveo je Srbiju u sukob s pravnom stečevinom EU-a o okolišu. Međutim, nedavno je postignut određeni napredak. Godine 2022. Ministarstvo zaštite okoliša objavilo je svoj Program zaštite zraka 2022. – 2030. s proračunom od 2,6 milijardi eura. Važna odredba programa je osnaživanje općina da razviju planove kvalitete zraka i lokalne sheme praćenja zraka te da poduzmu radnje za poboljšanje kvalitete zraka. Slično tome, Program predviđa postupno izbacivanje iz upotrebe starijih vozila koja su u skladu samo s emisijskim standardima Euro 1, 2 ili 3 i zamjenu neučinkovitih kućanskih grijaćih uređaja koji zagađuju okoliš. Program također uključuje sveobuhvatnu edukaciju i kampanju podizanja svijesti za promicanje načina života koji manje zagađuju. No, NSG je zabrinut zbog spore provedbe programa, posebice jer Srbija ima jedno od najgorih zagađenja zraka u Europi.[2] Još jedan pozitivan korak je izrada Strategije zaštite okoliša koja je započela u prosincu 2022. Time se Srbija želi uskladiti sa Sofijskom deklaracijom i Zelenom agendom za zapadni Balkan. Konzultativni sastanak s organizacijama civilnog društva održan je u ožujku 2023. kako bi se skupinama sa ekspertizom u zaštiti okoliša omogućilo da doprinesu uvidima i preporukama. Konzultacije su se trebale nastaviti do rujna ili listopada 2023.[3]

[1] Uprava Sjedinjenih Američkih Država za međunarodnu trgovinu (2022), Srbija - Komercijalni vodič za zemlje: https://www.trade.gov/country-commercial-guides/serbia-energy

[2] Balkan Green Energy News (2022.), Srbija usvaja Program zaštite zraka do 2030. s akcijskim planom: https://balkangreenenergynews.com/serbia-adopts-2030-air-protection-program-with-action-plan/

[3] Beogradska otvorena škola (2023), Srbija ove godine planira da usvoji Strategiju zaštite životne sredine: https://www.bos.rs/en/news/215/11132/serbia-is-planning-to-adopt-environmental-protection-strategy-this-year--.html